IZNENENADNA SMRT

PREMINUO ALEKSANDARTIJANIĆ Umro bard srbijanskog novinarstva i kontroverzni šef RTS-a

Tijanić je, kako su potvrdili u Hitnoj pomoći, preminuo ispred ulaza u zgradu u kojoj je stanovao
 Goran Šebelić / CROPIX

Neočekivano, u 64. godini života, preminuo je jedan od bardova srbijanskog novinarstva, kontroverzni direktor Srpske radiotelevizije Aleksandar Tijanić.

Prošao je put od liberalne zvijezde tadašnjeg jugoslavenskog i hrvatskog novinarstva u danima prijeloma komunističkog režima, do današnjeg režimskog, mrgudnog konzervativca koji je ili izdao ideale mladosti koji su možda bili mimikrija ili, pak, potvrdio svoje tvrde stavove. Dio tajne tog svog krivudavog puta i političko-ideološke metamorfoze odnijet će sa sobom.

Često je bio u svađi s okolinom, kao da ju ispituje, provocira i testira. Čini se i u redovitoj svađi sa samim sobom, kao jedinim sebi priznatim sugovornikom.

U vremenima kada je Jugoslavija već bila na izdisaju, oduševljavao je svojim kolumnama u Nedjeljnoj Dalmaciji, Oslobođenju, Mladini, gdje je secirao tadašnje društvo i hrabro pisao o Slobodanu Miloševiću, koji je tada krčio put prema tronu, ne birajući sredstva, i koji je bio prethodnica i razlog pojave svih ostalih kasnijih sudionika mučnog jugoslavenskog krvavog raspleta.

Tijanić se tada činio kao glas vapećeg razuma u (srpskoj) pustinji nadirućeg Miloševića, čiji su masovna “narodna” okupljanja sijala strah kod drugih naroda, koji će se pretvoriti u mržnju i rat. Tijanić je bio hiperproduktivan, od Vardara do Triglava, punio je stupce po slovenskim, hrvatskim i bosanskohercegovačkim medijima te je bio rado viđeni sugovornik.

Onda je izveo obrat na rubu pameti... U jeku rata nije više ona umna svađalica i pesnica, nego “svrzimantija” koja uskoro postaje ministar kod Miloševića, svog arhineprijatelja iz mladosti, kojeg sada brani i razumije. Ostao je samo prznica bez razloga.

Ako to nije bilo programirano, možda je bio samo kao tvrdoglavi “pravednik”, koji kad odabere i krivu stranu, svim snagama želi dokazati da je u pravu, pa kud puklo da puklo.

Tijanić, junak naše mladosti, postao je negativac naše zrelosti. Prevario je i jedne i druge. Služio i jednima i drugima, uvjeren da služi samo sebi.

Zbog svojega stila kod nekih ironično, kod drugih istinito nazivan je gigantom hrvatskog novinarstva, za kojeg i dan danas, prema onoj balkanskoj, uhodanoj zavjereničkoj logici, neki misle da je bio samo kukavičje jaje, drugi opet da mu nismo vratili pravom mjerom.

Bio je od onih ljudi koji su voljeli biti nevoljeni, jer su, navodno, željeli biti svoji. U Hrvatskoj su ga voljeli, pa nisu, a u Srbiji nisu, pa jesu, a sada je više teško odrediti taj njihov uzajamni odnos.

Koliko je Tijanić zaista bio svoj pokazat će vrijeme, ali mnoge njegove kolumne iz tih davnih vremena 90-ih i danas piju vodu, pa iz kojih god razloga bile tada svjesno ili nesvjesno napisane.

Umro ispred svog stana u Novom Beogradu

Tijanić je, kako su potvrdili u Hitnoj pomoći, preminuo ispred ulaza u zgradu u kojoj je stanovao, u novobeogradskom Bulevaru Mihaila Pupina. Kako je agenciji Tanjug rekla glasnogovornica Hitne pomoći dr. Nada Macura, Tijanić je nađen ispred ulaza u zgradu u besvjesnom stanju, oko 17,10 minuta, a ekipa Hitne pomoći je bezuspješno pokušala reanimaciju. Macura zasad nije mogla potvrditi uzrok smrti.

Tijanić je dugogodišnji suradnik medija diljem bivše Jugoslavije, a novinarsku karijeru započeo je u beogradskom magazinu NIN, gdje je jedno vrijeme radio i kao urednik.

Veliki dio karijere proveo je u kući Politika, a bio je prvi ravnatelj Televizije Politika i BK Televizije, te suradnik i kolumnist brojnih tiskanih medija u bivšoj Jugoslaviji, među kojima zagrebačkih magazina Start i Danas, splitske Slobodne Dalmacije, ljubljanske Mladine, sarajevskog Oslobođenja, te beogradskog Evropljanina čiji je utemeljitelj i vlasnik bio Slavko Ćuruvija, ubijen 1999. godine.

Tijanić je neko vrijeme proveo i u politici - kao ministar za informiranje Srbije u vladi Mirka Marjanovića (1994-1996), te savjetnik za medije i informiranje predsjednika SR Jugoslavije Vojislava Koštunice (2001-2004).

Aleksandar Tijanić rođen je 13. prosinca 1949. godine u Đakovici, na Kosovu, a jedno vrijeme živio je u Podujevu i Prištini. Na dužnosti ravnatelja RTS bio je u drugom mandatu, a prvi je započeo 2004. godine. (H)

'Izgledao je mnogo bolje nego u posljednje vrijeme'

Suradnici koji su danas vidjeli Tijanića na poslu kažu da je izgledao uobičajeno, čak mnogo bolje nego u posljednje vrijeme kada se vratio sa liječenja iz Londona. Kako saznaje Blic , Tijaniću je pozlilo dok se vraćao sa ručka.

Susjedi kažu da je Tijanić u trenutku smrti bio sa unucima i da je najverojatnije u pitanju infarkt.

Policija će pregledati snimke sa sigurnosnih kamera u zgradi.

'U Srbiji većina želi gledati program u kojem nema ni velike braće ni farmera ni trenutaka istine'

Generalni direktor RTS-a u posljednjem televizijskom intervjuu koji je dao povodom 55 godina RTS-a rekao je da je incident da televizija općeg žanra ili Javni servis u konkurenciji pet nacionalnih frekvencija komercijalnih televizija bude najgledaniji.

"Nama je to pošlo za rukom osam godina. Nije to naša pobjeda, ja bih rekao da je to pobjeda nade, znači da u Srbiji postoji sloj koji je uvjerljivo većinski koji hoće gledati takav program u kojem nema ni velike braće ni farmera ni trenutaka istine", rekao je tada Tijanić. Prema njegovim riječima, ako je išta ohrabrujuće u ovih osam godina to je da smo identificirali da taj sloj ljudi u Srbiji nije sahranjen, nije ubijen u pojam.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 11:16