Pripreme za eskalaciju: ‘Kijev se ograđuje betonskim blokovima, čeka se smrzavanje tla‘

Utorak 29. studenog ujedno je i 279. dan ovogodišnjeg intenzivnog ratovanja u Ukrajini. No dok se Hrvatska uvelike priprema sutrašnjom saborskom raspravom istjerivati na vidjelo tko je „za Zapad“, a tko „za Putina“, ratom pogođenu Ukrajinu uz nastavak borbi na dugim bojišnicama još itekako muče posljedice zadnjeg vala ruskih zračnih napada na njihovu nacionalnu energetsku infrastrukturu. Dok se posljedice prvog u nizu velikih napada prije više tjedana uvelike otklonilo u samo nekoliko sati, štete nastale u raketiranju od srijede 23. studenog još se rješavaju. Do kraja prošloga tjedna uspjelo se proizvodnju struje dići do otprilike 70 posto potrošačkih potreba, no više od 6 milijuna Ukrajinaca i dalje je bilo bez struje. Dobro to ilustrira stanje u Kijevu prošlog petka, kada se uspjelo dostići režim da dva puta u danu struje bude po 4 sata, a 8 ne. U subotu se, za utjehu građanima, ipak čulo da uz oko 75 posto strujne infrastrukture opet radi i oko 75 posto telekomunikacijskih mreža, uglavnom je opet došla voda, a širom Ukrajine su skoro pa u potpunosti proradili i komunalni sustavi grijanja na plin i loživo ulje.

Samo dan kasnije, u nedjelju 27. studenog, proizvodnja struje od oko 80 posto praćena je i povratkom 50-90 posto telekomunikacija (iako jako raznoliko po regijama). Do jučer je već krenulo izgledati kako više neće biti barem onih izvanrednih isključenja struje - nailazak vala hladnog vremena podigao je potrošnju, te je makar i kratkotrajni ispad pojedinih proizvodnih postrojenja najednom opet doveo do stanja da se uz redovite krene i u izvanredne redukcije. Naime, proizvodnja je opet pala na maksimalno do 70 posto potreba, a iz nadležnih izvora čulo se kako će neko vrijeme biti uspjeh ako se održi režim s po 2 do 3 sata struje dva puta dnevno. Nije tu pomogao ni po prvi put izveden eksperimentalni uvoz 1 MW električne energije iz Rumunjske, nakon dva takva eksperimenta sa Slovačkom, kao što je i umjerenu utjehu predstavljala činjenica da je ove subote po prvi put od oslobođenja i oslobođeni grad Herson bio priključen na nacionalnu strujnu mrežu nakon samo tjedan dana izuzetno intenzivnih popravaka.

Kako izgleda, u svjetlu činjenice da je i današnja opskrba strujom na kraju pokrila jedva 70 posto potreba, sve realnije zvuče činjenice da bi očekivani nastavak ruskih zračnih napada na cjelokupnu ukrajinsku elektro-infrastrukturu itekako mogao povećati sadašnji broj od oko 4,75 registriranih izbjeglica u Europi. Doduše, temeljem iskustva može se reći da su razmaci između pojedinih valova ruskih napada iznosili od tjedan do dva – čime bi onda naredni mogao doći svakog od idućih dana, uništavajući i ovaj teško postignuti napredak u popravcima – a ta činjenica stavlja dodatni naglasak kako na stranu pomoć u agregatima i transformatorima za izvođenje popravaka, tako i na brzu dostavu dodatnih protuzračnih sustava za smanjivanje uspjeha predstojećih ruskih napada.

Sukobi oko ograničenja cijene ruske nafte

To pitanje jače protuzračne obrane za Ukrajinu dominira dnevnim redom NATO ministarskog sastanka koji se danas i sutra održava u Bukureštu. Iako on neće biti priređen u formatu „Komisija NATO i Ukrajina“, budući da to još od 2017. godine blokira Mađarska, ipak je i ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba u Rumunjskoj te ima izdvojene sastanke sa svim sudionicima. Kako se čulo od samog glavnog tajnika NATO saveza Jensa Stoltenberga, ondje je danas čak bilo riječi i o potencijalnom prebacivanju protuzračnog sustava MIM-104 Patriot u Ukrajinu – što je tema koju je prije nekoliko dana, na veliku radost Ukrajine, načelno bila otvorila njima susjedna Poljska. U isto vrijeme, iako je Europska unija izgleda uspjela dogovoriti ubrzano slanje oko 200 velikih transformatora iz Litve i Latvije, kao i 40 teških generatora iz zaliha mehanizma RescEU u Rumunjskoj, izgleda da za sada nema ništa od nastojanja da se u EU okviru usuglasi ograničenje cijene ruske nafte.

Iako je dogovor na tu temu prvo bio najavljivan za prošlu srijedu, 23. studenog, pa onda za petak 25. i ponedjeljak 28. studenog – sada je jasno da će taj politički i ekonomski problem biti poprilično teže za riješiti od briselskih očekivanja. Dok se unutar EU raspravljalo o 65 USD po barelu, a sama Ukrajina je apelirala na 30 do 40 USD po barelu – iz Moskve se već jučer, u ponedjeljak 28. studenog, čulo o pripremi tamošnjeg predsjedničkog dekreta koji bi zauzvrat trebao uskratiti rusku naftu svima koji u takvom mehanizmu sudjeluju ili njegove kvote uopće spominju, budući se naftu namjerilo ili prodavati „tržišno orijentiranim partnerima“ ili ići na smanjivanje ruske proizvodnje općenito.

No dok je spomenuto ograničenje maksimalne cijene po kojoj bi EU kupovala rusku naftu još u postupku, jednako kao i 9. paket europskih sankcija prema Ruskoj Federaciji – jučer je na dnevni red Vijeća EU došlo nešto drugo – uvođenje općih mjera na razini čitave EU prema onima iz okvira te organizacije koji krenu kršiti kakve već uvedene restriktivne mjere Unije. Plan je tu da Europska komisija predstavi prijedlog direktive koja će sadržavati minimalna pravila o definiciji kaznenih djela i kazni za kršenje EU restriktivnih mjera – da bi se onda o tome raspravilo i odlučilo pred Vijećem i Europskim parlamentom.

Za to vrijeme, zadnjih dana Kijev su opet pohodili i brojni europski političari, od premijera Litve, Poljske i Velike Britanije, sve do skupine ministara vanjskih poslova baltičkih te nordijskih zemalja na proputovanju u Bukurešt. Samo dan nakon završetka tamošnjeg NATO sijela, na redu će biti i sastanak Organizacije za europsku sigurnost i suradnju u poljskom Lodzu, u četvrtak i petak 1. i 2. prosinca – što će ujedno biti i prvi put da na takvom skupu neće biti predstavnika Ruske Federacije. No kako se jučer čulo, taj ruski izostanak kao da postaje tipična pojava – budući da su Rusi na kraju odgodili i pregovore koje su od danas pa do 6. prosinca trebali imati sa Sjedinjenim Američkim Državama u Kairu o budućnosti sustava za ograničenje nuklearnoga oružja.

Sigurnost hrane i međunarodna pomoć

Sama Ukrajina, osim što je u subotu 26. studenog obilježila godišnjicu Holodomora, masovnog pomora od gladi izazvane represivnim mjerama staljinističkog režima u doba SSSR-a, tog je dana bila zemljom domaćinom i „Međunarodnog summita o sigurnosti hrane“ – skupa koji su uz domaćine uživo popratili premijeri Belgije, Poljske i Litve, dok su predsjednici Mađarske, Njemačke i Francuske te čelnici EU prisustvovali virtualno. Tim je povodom predstavljena i tzv. „Žitna inicijativa iz Ukrajine“ – plan da se izveze oko 150 milijuna USD vrijedno žito u zemlje pogođene glađu i sušom. S jedne strane, radi se tu o svojevrsnom odgovoru na slične ruske inicijative kojima je zadnje vrijeme službena Moskva prikupljala naklonost po siromašnim krajevima Afrike i Azije – s druge strane, riječ je i o prilici da se uz organizirani izvoz ukrajinskog žita kaže ponešto i o ponašanju ruske strane u dosadašnjem „Žitnom sporazumu“ koji je ljetos bio zaključen uz posredovanje UN i Turske, te je nedavno produžen na idućih 120 dana.

Naime, u tom okviru Ruska Federacija navodno usporava preglede teretnih brodova u Turskoj, tako da se ondje nakon uspješnog izvoza oko 15 milijuna tona ukrajinskih prehrambenih proizvoda sada formirao red od oko 80 brodova koji tek čekaju preglede. Pri tome, jedan dan zastoja košta najmanje 30 tisuća dolara, a sada pojedini brodovi čekaju inspekciju od 2 do 5 tjedana. To je poseban problem u svjetlu činjenice da bi baš tim izvoznim pravcem trebala ići i najavljena „Žitna inicijativa“ – režim kojim niz europskih država planira kupovati ukrajinske prehrambene proizvode te ih onda prenositi u one zemlje u kojima postoji opasnost od gladi. Tim se putem do kraja idućeg proljeća planira poslati najmanje 60 brodova iz Ukrajine, barem njih po 10 mjesečno, u zemlje kojima prijeti glad i suša – dakle prvenstveno u Etiopiju, Sudan, Južni Sudan, Somaliju, Jemen, Kongo, Keniju i Nigeriju. Kako sada stvari stoje, aktualne članice ovog ambicioznog nastojanja obuhvaćaju preko 30 država i organizacija - uz EU, NATO i UN također još i Austriju, Belgiju, Bugarsku, Češku, Estoniju, Finsku, Francusku, Grčku, Irsku, Italiju, Japan, Južnu Koreju, Kanadu, Katar, Latviju, Litvu, Mađarsku, Nizozemsku, Norvešku, Njemačku, Poljsku, Portugal, Rumunjsku, SAD, Sloveniju, Španjolsku, Švedsku, Švicarsku, Tursku te Veliku Britanija – ali i Hrvatsku, o čijem ulasku u ovaj okvir iz domaćih izvora nije bilo niti riječi.

No, dok se posljednjih mjeseci muk oko točnog sadržaja hrvatske vojne pomoći Ukrajini još i pokušavalo javno opravdati nekakvom osjetljivošću podataka obrambene prirode (što izgleda ne vrijedi za niz hrvatskih saveznika i partnera) – potpuno je nejasno zašto se ništa nije čulo ni o ovom humanitarnom aranžmanu unutar kojega se, kako izgleda, za gladne ulaže oko 18 milijuna eura iz EU izvora za pokrivanje troškova transporta hrane, po 20 milijuna USD iz SAD i Poljske, 14 milijuna USD iz Francuske za Somaliju i 6 milijuna eura transportnih troškova za Jemen i Sudan, te namjenskih 3,5 milijuna USD iz Mađarske.

Konspirativni postupci Hrvatske

Možda ta hrvatska šutnja ni ne čudi kad imamo na umu da se jednako konspirativno postupalo i po pitanju detalja pada misterioznog drona u Zagreb početkom ove godine, dok se nasuprot tome ove subote, 26. studenog, od poljskog predsjednika moglo čuti intrigantan navod - da su na poprištu pada rakete 15. studenog kod pograničnog sela Przewodow pronađeni ostaci samo jedne rakete, ukrajinskog proturaketnog obrambenog projektila, nad kojima još traju vještačenja i laboratorijske pretrage, dok se pretpostavlja da je drugi spominjani projektil ipak pao na prostor same Ukrajine.

U kontekstu održavanja spomenutih međunarodnih skupova na teme vezane uz Ukrajinu, ne čudi ni da se posljednjih dana itekako ubrzalo i izdvajanje pomoći za tu ratom pogođenu državu. Nakon što je prošli tjedan bio zaključen norveškim najavama izdvajanja oko 14,5 milijuna eura za obuku ukrajinskih vojnika, slanju sanitetskih vozila, te pomoći Estonije u doniranju vojnih bolnica - niz je nastavljen već spomenutim EU najavama o slanju transformatora i generatora, kao i kanadskim ulaganjem oko 10 milijuna dolara za generatore, te kupovinu oko 20 generatora za Ukrajinu iz Izraela. Dok Belgija najavljuje slanje mobilnih laboratorija i 10 podvodnih dronova, a Luksemburg 6 zračnih besposadnih sustava Primoco UAV One 150, iz Češke se čulo najave slanja dva metalna mosta.

Dok su do sada već 4 takva češka mosta pomogla popravku infrastrukture oko Kijeva i Harkiva, ova nova donacija trebala bi ići na jug Ukrajine, u nedavno oslobođeni i jako razrušen dio Hersonske oblasti. Konačno, danas se čulo i najave novog paketa pomoći iz SAD, koji bi s oko 53 milijuna USD trebao interventno pomoći popravcima elektro-mreže u Ukrajini. Ujedno, po pitanju vojne pomoći danas je objavljeno i da će iz Slovačke u Ukrajinu uskoro stići 30 borbenih vozila BMP-1 temeljem kružne zamjene s Njemačkom (za 15 tenkova Leopard 2A4), dok je u Ukrajinu već pristigao i još jedan višecijevni raketni sustav M270 iz Francuske – čime se na društvenoj mreži Twitter iza podneva oduševljeno pohvalio ukrajinski ministar obrane Oleksij Reznikov.

Stanje na terenu

Dok se već neko vrijeme čuje o ukrajinskoj izgradnji fortifikacija uzduž granice s Bjelorusijom i samom Ruskom Federacijom, u petak 25. studenog tome su se pridružili i navodi o radovima na utvrđivanju prilaza samom gradu Kijevu. Ondje se navodno postavljaju armiranobetonske strukture mase do 30 tona na pojedinim pravcima odabranim temeljem dosadašnjih borbenih iskustava. Jednako tako se nastavlja i s prije desetak dana započetim akcijama sustavnih pretresa crkava i manastira vezanih uz rusku pravoslavnu crkvu – gdje su se usprkos javnim povicima oko opravdanosti te metoda provedbe takve prakse, te točke navodno ipak pokazale itekako politički aktivnima na proruskome planu.

Što se borbenih priprema ruske strane tiče – uz također široko bilježene radove na izradi fortifikacijskih linija, posebno treba spomenuti činjenicu da je na jugu Ukrajine približavanje bojišnice dovelo i do približavanja ukrajinskih preciznih raketnih sustava HIMARS nizu cesta na zapadnim prilazima s okupiranog Krima prema okupiranim dijelovima Hersonske oblasti. Upravo zato se onda i logistički pravac preko mjesta Armjansk pokazao problematičnim, kao i držanje bitnijih zrakoplovnih resursa na prostorima zračne luke Čapljinka – što je onda agresore natjeralo na premještanje letjelica dublje u unutrašnjost okupiranih krajeva, ali i izgradnju nove ceste na istočnoj poveznici Krima s kontinentom, po tzv „Strelki“ do Heničeska, koji je i novi centar okupacijskih vlasti zauzetog dijela Hersonske oblasti. Jednako tako, dok se zadnjih dana na ruskoj strani mnogo pričalo o nekakvim mirovnim pregovorima – na koje su navodno Amerikanci natjerali Ukrajinu, i kojima se trebalo nuklearnu centralu Zaporižje trampiti za ukrajinski dio Donjecke oblasti – od svega toga izgleda da nema ništa.

Dapače, dodatna mobilizacija ljudstva u donedavnim prostorima Luhanske i Donjecke oblasti pod ruskom vlašću lako bi mogla dovesti i do konačnog kraja iskorištavanja ugljena u Donbasu – gdje se s ruske strane čuju naznake konačnog zatvaranja ionako nerentabilnih starih rudnika ne bi li se i preostale tamošnje rudare diglo u vojsku. Kako god bilo, ta vojska – sada sve više uz redovne trupe dopunjavana i zaposlenicima privatnih vojnih poduzeća te mobiliziranim ljudstvom iz širokih prostranstava ruske Federacije, sve više se pokazuje jedva dostatnom za držanje linija u Ukrajini i postizanje tek ponekih borbenih pomaka.

Čeka se smrzavanje tla

Nakon što je prije tri dana prestao višednevni period kiša, opet su oživjele i kopnene operacije na pojedinim zonama bojišnice. Iako će sjever Donbasa tijekom idućih desetak dana po prvi put imati temperature oko 0 stupnjeva i po danu i po noći – ondje tek treba doći do smrzavanja terena koje će zaraćenim stranama omogućiti izlaz iz blata i započinjanje ozbiljnijih vojnih operacija. Do onda treba konstatirati da se i dalje nastavilo faktično slabo ukrajinsko nastojanje za prilaz ruskom uporištu Svatove, dok nisu puno bolje prošla ni ruska nastojanja za odbacivanjem Ukrajinaca sa sjeverozapadnih, zapadnih i jugozapadnih prilaza okupiranom gradu Kremina. Kako izgleda, jednako su loše prolazila i ruska nastojanja oko okupiranog grada Donjecka, gdje je vrijeme još uvijek nešto toplije, pa se prava zima tek iščekuje. Ondje navodno nije bilo bitnijih pomaka ni oko ukrajinskog uporišta Avdiivka, sjeverozapadno od Donjecka, ali ni jugozapadno oko Vugledara – gdje izgleda da Rusi nisu skupili snage za iole iskoristiti svoje skupo plaćeno zauzimanje obližnjeg sela Pavlivka.

Ponešto je drugačija samo situacija na istočnome rubu bojišta u Donbasu – oko grada Bahmuta. Naime, dok još nema ozbiljnih naznaka ozbiljnim prijetnjama tom velikom ukrajinskom uporištu (iako se o tome svako malo čuje ponešto s ruske strane), izgleda da su ondje beskrajni i višemjesečni napadi na kraju ipak postigli nešto na prostoru južno od grada. Nakon što je zadnjih tjedana palo selo Majorsk, pa onda i Odradivka – čime se branitelje konačno potisnulo zapadno od ceste T0513, zadnjih nekoliko dana je napadačima izgleda uspjelo zauzimanje i ponešto zapadnijih sela Zelenopilja, Kurdumivka i Ozarjanivka (svih smještenih oko 14 km južno od Bahmuta).

Ako se te naznake pokažu točnima, onda bi to značilo da su branitelji sada odmaknuti i od pravca pruge koja je južno od Bahmuta duže bila oslonac obrane, a možda je ruskim snagama uspjelo prijeći i pravac kanala koji se još malo zapadnije od pruge također proteže u smjeru sjever-jug, na načelnom pravcu od Bahmuta prema Torecku. Iskreno, u vrijeme pisanja ovoga teksta još nije moguće točno zaključiti jesu li točni ruski navodi o takvim napredovanjima – dok o svemu tome ukrajinski izvori ili šute, ili demantiraju. No, kako bilo da bilo, ako je do takvog pomaka i došlo, on je zasigurno plaćen jako skupo (što se ljudskih života tiče), da bi praktični efekti na toj bojišnici još uvijek bili iznimno ograničeni i umjereni (prvenstveno kroz potencijalno rusko ugrožavanje ukrajinske logističke veze za Bahmut, kroz pozadinsko uporište Časiv Jar na oko 12 kilometara jugozapadno od grada).

Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na jutarnji.hr objavljuje vojne analize