Procurio je tajni plan Trumpovih ljudi; ovo su detalji strategije za novi globalni poredak i ‘zlatno doba‘ Amerike

Više medija (Bloomberg, FT, FoxNews…) objavile su priče o "Mar-a-Lago Accordu". Ne radi se o oficijelnom strateškom dokumentu Trumpove administracije, ali sama činjenica da dobro upućeni mediji, i Wall Street analitičari, raspravljaju o istoj ‘pozadinskoj‘ agendi Trumpovog MAGA koncepta govori da u Bijeloj kući, ako ništa drugo, postoje grandiozne vizije promjene svjetskog financijskog i trgovinskog poretka.

Dijelovi planova za ‘zlatno doba‘ Amerike, države fokusirane prvenstveno na vlastite interese, izrazito su radikalni te donedavno nezamislivi, ali barem nude ideje kako se ‘tehnički‘ obračunati sa prezaduženošću, osigurati ekonomski rast i prosperitet. De facto se radi o ‘teorijskoj nadogradnji‘ na ono što Trump upravo pokušava izvesti, a doima se kao skup međusobno nepovezanih akcije koje mogu rezultira kaosom. U uobičajenoj javnoj retorici Donalda Trumpa & Co. nema, naime, teorijskih pojašnjenja kako misle doći od točke A do točke B – od rušenja postojećeg modela do nečeg novog, drugačijeg i, za Sjedinjene Države, boljeg. Donosimo dijelove (polu)tajnih trumpističkih mastermind planova koji su se počeli ozbiljno analizirati ne samo na Wall Streetu, nego i u ministarstvima vanjskih poslova, ekonomije i financija.

Aluzija na Plazu

Prvo treba reći da je je termin "Mar-a-Lago Accord", piše Bloomberg, u osnovi aluzija na Plaza Accord iz 1985. i, prije toga, Bretton Woods sporazum iz 1944. – oba su bila važne prekretnice u uspostavi modernog globalnog ekonomskog sustava. Svaki je nazvan prema odmaralištu u kojem je dogovoren, a Mar-a-Lago je Trumpovo imanje na kojem okuplja važne ljude. Više ideja iz "Mare-a-Lago Accorda" moglo se pročitati u radu Stephana Mirana iz 2024., Trumpovog šefa Vijeća ekonomskih savjetnika Bijele kuće.

Najuzbudljivija ideja iz "Accorda" jest pritisak na inozemne vjerovnike da promjene ročnost obveznica u ultra-dugoročne, kako bi Sjedinjene Države lakše opterećivale dugove. "Ideja o dramatičnom restrukturiranju američkog duga dio je Trumpova plana za preoblikovanje globalne trgovine kroz carine, slabljenje dolara i konačno snižavanje troškova zaduživanja – sve s ciljem da se američka industrija dovede u ravnopravniji položaj s ostatkom svijeta", prenosi Bloomberg razmišljanja veterana Wall Streeta, Jima Bianca.

Drug novitet u upravljanju Sjedinjenim Državama bilo bi osnivanje nacionalnog wealth fonda, po uzoru na Norvešku. Ta ideja, koja nije zaintrigirala samo republikance, već neko vrijeme raspravlja se u američkoj ekonomskoj zajednici, a ključne dileme su kako odnosno čime napuniti nacionalni fond te kako ga točno koristiti. Spektar ideja za nacionalni wealth fond Amerike ne može se prepričati niti opisati u jednom članku.

Treći stup "Accorda" javno je najpoznatiji, a Trump već cementira njegove temelje; ideja je prebaciti najveći dio troškova sigurnosti i obrane na američke saveznike. To je, također, logika za koju je vrlo nejasno je li uopće realna. Nebitno. Poanta je da ju je Trump stavio na globalni politički stole te je, očigledno, pokušava provesti.

Razrađena strategija

Tarife i ‘reforma‘ globalnog trgovinskog sustava također su dio šire strategije trumpista, vrlo su precizno razrađene po fazama u Miranovo tekstu, te je jasno da će ih Trump koristiti kao polugu pritiska. Nejasno je da li doista vjeruje da će tarifama puniti državnu blagajnu i reducirati trgovinski deficit jer su dosadašnje tarife uzrokovale poskupljenja, ali nisu reducirale deficit. Upravo suprotno. Miran vjeruje da su tarife čarobni štapić.

Iz Miranovih ideja može se, nadalje, iščitati da trumpisti koketiraju s idejom slabljenja dolara. Trumpisti govore o "upornom precjenjivanju dolara", pa se javni naglasci o tome kako će SAD nastavit politiku "snažnog dolara" čine kao PR, ne kao konkretni plan. Nejasno je hoće li Bijela kuća riskirati sa slabljenjem dolara.

"Kao i Miranov rad, i Bianco se poziva na istraživanja bivšeg stratega Credit Suisse Group AG Zoltana Pozsara, koji već nekoliko godina zagovara tzv. "Bretton Woods III" u sklopu teorije da će dolar imati znatno manje dominantnu ulogu u globalnim financijama u desetljećima koja dolaze. Jedna od ključnih Pozsarovih ideja jest da bi druge države trebale plaćati više za sigurnost i stabilnost koju im pružaju Sjedinjene Države. To bi se moglo postići zamjenom dijela njihovih američkih državnih obveznica za 100-godišnje, netržive obveznice bez kupona. Ako bi im potom hitno trebao novac, Federalne rezerve mogle bi im ga privremeno osigurati putem kreditne linije", piše Bloomberg.

Gillian Tett je u FT-u pak opisala kako bi se mogla očekivati aktivacija golemih zlatnih rezervi Sjedinjenih Država koje se knjigovodstveno vode po cijeni od samo 42 dolara za uncu, iako se na tržištu počela približavati 3000 dolara. Re-valuacijom i repo operacijama tako Sjedinjene Države mogu računati s 800 milijardi dolara širokim manevarskim prostorom za relaksiranje pritiska na rast prinosa na američke instrumente duga.

Naravno, i to, kao i sve ostalo iz navodnog "Mar-A-Lago-Accorda" može se kategorizirati kao ekonomsko-financijski eksperiment odnosno operacija visokog rizika. Uostalom, plan promjene globalnog financijskog i trgovinskog poretka teško može biti posao bez bumerang-hazarda.