Promijenili su povijest: Isusovci zaslužni za početak obrazovanja širokih masa vjernika

Ignacije (rođen pod imenom Inigo) Loyola bio je te 1521. mladi baskijski vitez pred kojim je stajala vrhunska vojna karijera. Rođen 30 godina prije u gradu Azepitiji u današnjoj Baskiji, ratovao je pod grbom Navarskog kraljevstva sve dok te 1521. nije teško ranjen u noge u bici s Francuzima.

Oporavak u rodnom dvorcu bio je dug, a ratnik nije imao ništa drugo za čitati nego dvije knjige - “Život Isusov” Ludolfa kartuzijanca i “Zlatne legende o životima svetaca” Jakova de Voragine. Te dvije knjige promijenile su mu život i, posredno, povijest Katoličke crkve i cijeloga svijeta.

Brod za Svetu zemlju

- Sv. Ignacije dolazio je iz pobožne plemićke obitelji. Bio je mladić vatrenog temperamenta kao i svi Baski i maštao je o ratničkim avanturama i životu na dvoru. Ali, čitajući te knjige o Isusu i životima svetoga Franje i Dominika počeo je spoznavati drukčije vrijednosti i tako treba shvatiti njegov proces “obraćenja” - rekao nam je isusovac pater Marijan Steiner.

Ignacije počinje razmišljati o napuštanju vojničke karijere i posvećivanju života Crkvi i čovječanstvu. Nakon školovanja u Parizu i Rimu 1535. osniva Družbu Isusovu i mijenja ime u Ignacije u čast svetog Ignacija Antiohijskog. Omnia ad maiorem Dei gloriam - Sve na veću slavu Božju - postaje geslom skupine u kojemu se Ignaciju pridružuju prijatelji, među njima i Franjo Ksaverski.

- Njihova prvotna ideja bila je odlazak u Palestinu gdje su mislili boraviti i nije im bilo ni na kraj pameti da će uskoro postati nositelji prevratničkih procesa u Crkvi. Nakon što su u Veneciji neuspješno čekali brod za Svetu zemlju, otišli su u Rim i dali se na raspolaganje Papi - objašnjava pater Steiner.

Novi katolički red formalno je utemeljen 1540. kada ga je priznao Papa, a Ignacije, koji je postao prvi general reda, napisao je njegova pravila.

- Ignacije je shvatio kako je Crkvi potrebna obnova, kako je treba mijenjati iznutra, a tu je presudno bilo osnivanje škola koje će obrazovati svećenike i vjernike - kaže Steiner.

Ta prvotna aktivnost nove zajednice učinila je da su isusovci (ili kako ih još zovu po njihovu imenu na španjolskom jezuiti) i danas poznati kao red koji okuplja vrhunske intelektualce i teologe. Isusovci vode vjerojatno najuglednije teološko sveučilište na svijetu - Papinsko sveučište Gregorijana u Rimu koje su pohađali najznačajniji katolički mislioci, kao i čitav niz škola i sveučilišta diljem svijeta.

Misije u novim zemljama

Istodobno, bili su posvećeni i misijama u novim zemljama, pa je tako Ignacijev prijatelj sveti Franjo Ksaverski poslan u Indiju, a potom u Aziju gdje je evangelizirao u razmjerima do tada nezabilježenim u katoličanstvu. Isusovci su kasnije došli i do Kine. Ovo prvo razdoblje obilježeno je i duhovnom “borbom” isusovaca s reformacijskim gibanjima u Europi.

- Izraz “protureformacijski” koji se koristi da bi opisao isusovce potječe iz protestantskih krugova. Mnogo pogodniji izraz jest katolička obnova. Nije tu riječ ni o kakvom sukobu s reformacijom, nego o branjenju svoje tradicije i baštine, među ostalim i kroz obnavljanje Crkve - pojasnio je Steiner. Isusovci tijekom idućih desetljeća postaju sve utjecajniji i važniji, toliko da, kako kaže Steiner, počinju smetati svjetovnim vladarima i to katoličke vjere. Isusovačka nazočnost na najvažnijim europskim dvorovima bila je jaka i vladari su se osjetili ugroženima.

- Često se govori kako su isusovci sudjelovali u političkim odlukama toga vremena. Vjerojatno i jesu, ali korigirajući vladare i pozivajući ih da se drže evanđeoskih načela - tvrdi Steiner. Svjetovnim vladarima smetale su i redukcije, gospodarske zajednice domorodačkog stanovništva u Sjevernoj i Južnoj Americi koje su organizirali isusovci, zbog čega su došli u sukob s kolonizatorskim vlastima (uspješni film Rolanda Joffea “Misija” iz 1986. bavi se tim sukobom).

Skrb za siromašne

Europski vladari vrše pritisak na papu Klementa XIV. koji ih 1773. zabranjuje u svim kraljevinama Europe, osim u Prusiji i Rusiji gdje ih pod svoju zaštitu stavlja Katarina Velika. Red je zabranjen do 1814. kada ga ponovno uspostavlja Pio VII. Od tada do danas isusovci nastavljaju svoju službu koja se i dalje temelji na apostolatu obrazovanja, evangelizacije, ali i skrbi za siromašne i ugrožene. Prema podacima iz 2009., Družba Isusova ima ukupno 1782 redovničke kuće i više od 18.000 članova, uključujući i novake. Neki od najznačajnijih teologa XX. stoljeća koji su utrli put prema Drugom vatikanskom saboru su isusovci - Francuz Henri de Lubac i Nijemac Karl Rahner samo su neki od njih.

Potraga za dobrim

Isusovci su red koji stoji i iza teologije oslobođenja, teološke škole u zemljama Latinske Amerike nastale u šezdesetim godinama prošloga stoljeća koja je u jednom trenutku naišla na oštre kritike Kongregacije za nauk vjere zbog “koketiranja” s marksističkom ideologijom, ali kojoj malobrojni poriču njezinu važnost u zauzimanju za siromašne i ugrožene.

- Sve na veću slavu Božju - moto je koji označava potragu za dobrim, ljudskim, plemenitim u svijetu oko nas, svemu onome što može poslužiti na veću “slavu Božju”. Duhovne vrijednosti mogu se pronaći i u tome svijetu, ne isključivo u Crkvi. Ta otvorenost koja ujedno podrazumijeva kristocentričnost, donošenje Krista u svijet u svim situacijama, dobrim ili lošim, to je srž isusovačke duhovnosti. One u kojoj je formiran i papa Franjo - zaključuje pater Marijan Steiner.