Prosvjednici: Sad ćemo izgraditi jedan novi Egipat

KAIRO - Kairski trg Tahrir, koji je 18 dana egipatske revolucije funkcionirao kao slobodna republika, slavio je cijelu noć odlazak predsjednika Hosnija Mubaraka.

A jutro poslije, već s prvim zrakama sunca, euforični prosvjednici prionuli su poslu. Dojučerašnje palice za obranu od režimskih nasilnika pretvorene su u metle.

Farbom kojom su do jučer ispisivali transparente stali su bojati rubnjake pločnika na mjestu gdje su prije dva tjedna gorjeli automobili i kamioni. Bodljikava žica je uklonjena, većina barikada srušena...

Sloboda govora

Prosvjednici koji su srušili predsjednika Mubaraka pokazuju pozitivan duh i nevjerojatnu sposobnost društvenog samoorganiziranja.

S istim žarom kojim su se do danas brinuli o sigurnosti na ulazima i izlazima s Tahrira, volonteri su danas očistili cijeli trg. Svaki opušak, svaka hrpa kamenja podignuta je, spremljena u vreće i bačena.

Milijun ruku čistilo je ulice, a na tijelima su nosili naljepnice na kojima piše: do danas sam prosvjedovao, danas gradim novi Egipat.

“Ovo je nova era. Novi Egipat”, uzvikivali su ljudi na Tahriru u noći Mubarakova odlaska. Milijuni ljudi slavili su na ulicama. Kroz gomilu su se probijali i jedva pokretni starci, i tek rođene bebe u naručju majki i očeva. Bila je to prava erupcija oduševljenja, a svima na usnama bila je jedna riječ: sloboda.

Osobna pobjeda

I danas, jutro nakon povijesne noći, stanovnici Kaira u rijekama su hrlili na Tahrir. Pobjeda revolucinara protiv Mubaraka podigla je duh i onim Egipćanima koji su do jučer u strahu stajali po strani.

Tahrir, golemi trg u središtu Kaira, sada na nekim mjestima podsjeća na “speaker’s corner”, kutak za građane koji prvi put slobodno mogu govoriti apsolutno sve što ih je volja, a na drugim mjestima atmosfera je festivalska i plesna kao na nekoj arapskoj verziji berlinskog Love Paradea.

Na daščanoj pozornici koja se sva ljulja, euforični mladi Egipćani plešu uz ritam DJ-a i MC-ja.

Bez obzira na koji način slavili, svi Egipćani oko Tahrira po jednome su isti: svi su u trenutku Mubarakove ostavke stekli osjećaj osobne pobjede nad režimom koji ih je ograničavao.

Mohamed Aboulghar, ugledni liječnik, profesor i kolumnist, aktivan u liberalnoj opoziciji, desetog dana revolucije rekao mi je da su se Egipćani zapravo osjećali posramljeno dok su gledali revoluciju u Tunisu, koja ih je inspirirala.

Neki ostaju na trgu

- Bili smo posramljeni jer smo se pitali: zar Egipat, koji je toliko dao ljudskoj civilizaciji i kulturi, koji ima parlament od 1824. godine, koji ima tradiciju ustanaka protiv loših vladara, nema danas snage da učini ono što je jedan mali Tunis uspio učiniti - rekao je Aboulghar. Egipat je pokazao da ipak ima snage...

Još nije sigurno hoće li i koliko prosvjednika odlučiti i dalje ostati na trgu Tahrir. Organizatori prosvjeda rekli su da će o tome odlučivati ljudi sami za sebe. Dio prosvjednika najavljuje da će ostati i tražiti suđenje Hosniju Mubaraku.