Nedjelja 6. travnja ujedno je 1138. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi koja nakon više dana izuzetno žestokih borbi u idućih dan ili dva očekuje veliko zahlađenje te povratak gotovo zimskog vremena (ponegdje i snijeg umjesto dosadašnjih povremenih kiša). Dok NATO izvori navode tek malo manje ruske žrtve od ukrajinskih podataka (900.000 ranjenih i mrtvih Rusa – od toga do 250.000 mrtvih, a ostatak ranjenih – nasuprot 922.340 po ukrajinskim navodima), moglo se iz britanskih izvora čuti kako intenzivna ruska vojna proizvodnja predstavlja „stratešku prijetnju“ za Zapad, a njemački obavještajni izvori upozoravaju i na povećanu mogućnost ruskog napada na Europu i NATO savez. Ujedno ta ruska proizvodnja prema britanskim procjenama predstavlja i „katastrofalni rizik“ za Ukrajinu.
Ukrajina sada daje oko 26 posto svog proračuna na obranu, a ima i mogućnost samostalnog korištenja zaprimljenih borbenih aviona F-16 (dodatne letjelice u pripremi za transfer) – američki vojni izvori naglašavaju i ojačavanje obrambenih položaja te jačanje postrojbi branitelja.
Sve to je vjerojatno rezultat produženja osnovne vojne obuke (od mjesec dana na 6 tjedana), uvođenja dodatnih „tečaja prilagodbe“ po dolasku vojnika u borbene postrojbe, te jačanja same obuke (koja sad košta oko 1,2 milijarde UAH, oko 26,4 milijuna eura, od čega se i instruktorima isplaćuju dodaci po 30.000 UAH odnosno oko 660 eura) te su poduzete strukturne reforme (postupno ustrojavanje korpusa i smanjivanje razine organizacijskog nereda na bojišnici).
S druge strane, treba konstatirati i da je za oko 50 posto porastao broj ruskih napada bespilotnim letjelicama od početka pregovora SAD i Ruske Federacije 18. veljače – u 30 dana od tog početka Rusi su izveli 4.776 napada bespilotnim letjelicama u usporedbi s 3.148 u mjesec dana ranije. U zadnjih tjedan dana se samo nad Kijevom bilježilo 104 kamikaza-drona (kao i 25 lažnih dojava o postavljenim bombama) dok je, recimo, regija Sumi u istih tjedan dana bilježila bacanje 404 vođene zrakoplovne bombe, te velik broj bespilotnih letjelica (sve češće navođenih optičkim vlaknima).
Ujedno treba spomenuti i ruske napade balističkim raketama na hotele u ukrajinskom gradu Krivi Rih 5. i 12. ožujka, da bi zadnja dva petka bili bilježeni i napadi na poznate restorane – prvo u petak 29. ožujka u gradu Dnipro (kamikaza-dronovima na restoran Bartolomeo), a onda 4. travnja i na restoran Magellan u Krivom Rihu (balistička raketa s kasetnom bojnom glavom). Dok se u svim tim slučajevima s ruske strane spominjalo napad na „strance i vojno osoblje“, odnosno „sastanak zapovjednika Oružanih snaga sa zapadnim instruktorima“ – teško je pobjeći od slika brojnih žrtava s nedalekog dječjeg igrališta u Krivom Rihu tog predvečerja (preko 70 ranjenih i 19 mrtvih civila, od toga 9 djece) usred četvrti stambenih zgrada.
Za to vrijeme, sa sjednice ukrajinske Vlade čulo se i da je do sada u Ukrajini od veljače 2022. do danas razminirano oko 35.000 kvadratnih kilometara prostora, na čemu radi oko 5.500 ljudi s 260 strojeva za humanitarno razminiranje. Od toga je vlastitim sredstvima navodno razminirano preko 1.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, dok je ovogodišnja sjetva već počela i zasijano je gotovo milijun hektara poljoprivredne zemlje.
Međunarodna arena
Dok borbe u Ukrajini traju nesmanjenom žestinom, u Washington je 2. travnja na dvodnevne razgovore stigao Putinu bliski Kiril Dmitriev, najviši ruski predstavnik od 2022. godine. Budući da je i on pod američkim sankcijama – američko Ministarstvo financija moralo je za njega na 7 dana privremeno ukinuti sankcije ne bi li mu State Department mogao izdati privremenu vizu za ulazak u SAD. Dmitriev, „posebni predstavnik ruskog predsjednika za ulaganja i gospodarsku suradnju s inozemstvom“ prvo se sastao s posebnim izaslanikom Donalda Trumpa, Steveom Witkoffom, da bi onda imao i susret s ministrom vanjskih poslova SAD Marcom Rubiom (izgleda mimo komunikacijskih kanala ruskog Ministarstva vanjskih poslova i ministra Sergeja Lavrova).
Iako se iz američkih izvora sve učestalije čuje da u dogledno vrijeme neće biti ni primirja, a kamoli mirovnog sporazuma o Ukrajini – sam Rus Dmitriev se nakon razgovora hvalio kako je administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa „uspjela je spriječiti izbijanje Trećeg svjetskog rata“, da napreduje u procesu rješavanja ukrajinskog sukoba, te da su američke tvrtke spremne popuniti niše ostale nakon odlaska europskih poduzeća iz Rusije.
Dok Europa tek razmatra daljnju pomoć Ukrajini te potencijalno slanje mirovnih snaga, o čemu se uz prisustvo ukrajinskog ministra vanjskih poslova Andrija Sibige raspravljalo i na „Vijeću Ukrajina-NATO“ 3. i 4. travnja u Bruxellesu – jasno je da takav poduhvat itekako ovisi o potencijalnom primirju te daljnjem razvoju odnosa SAD-EU-Ukrajina. No, dok Europa tek postupno opipava bilo administracije u Washingtonu nakon uvođenja carina od 20 posto 2. travnja – ni Ukrajini nije lako sa svježe uvedenim američkim carinama od „samo“ 10 posto.
Ukrajina je 2024. izvezla 874 milijuna USD vrijednosti u Sjedinjene Države u okviru oko 600 različitih proizvoda, od toga 363 milijuna vrijedno lijevano željezo, te 112 milijuna cijevi. Istodobno je uvezla robe za 3,4 milijarde USD – pa tom ukrajinskom robnom „deficitu“ treba zahvaliti najnižu carinsku kategoriju. Ipak, i takve će mjere teško pogoditi male proizvođače, posebno u metalurgiji, te se iz Kijeva nadaju pregovorima. Doduše, to bi lako moglo ispasti problematično, ako ikakvo mjerilo mogu biti već tekući pregovori o sporazumu SAD i Ukrajine oko korištenja ukrajinskih „podzemnih“ bogatstava.
Naime, dok se još utvrđuje datum sastanka o novoj i detaljnoj verziji ovog sporazuma (kojeg Zelenski navodno nije potpisao 28. ožujka, a iz SAD su ga otposlali u Ukrajinu do 1. travnja) – već sada je jasno da bi on u predloženoj verziji bio itekako problematičan. Ne samo da nije usklađen s ukrajinskim Ustavom i pravnim sustavom, već bi lako mogao priječiti i integraciju Ukrajine u Europsku uniju, što je strateški cilj Kijeva – budući da su predložene odredbe izgleda suprotne memorandumu kojeg je Ukrajina na sličnu temu 2021. godine potpisala s Europskom unijom. Zato i ne čudi da dio tamošnje javnosti predloženi dokument čije su odredbe procurile u javnost karakterizira kao „američku klopku za Ukrajinu“ – dok službene vlasti navodno nastoje masovnom istragom te poligrafskim ispitivanjima saznati izvor curenja informacija.
Ipak, izgleda da se u postupak modifikacije američkog prijedloga uključilo i poprilično kvalitetnih pravnika ne bi li se prvo online, a onda i na pregovorima uživo, pokušalo popraviti i poboljšati odredbe ovog dokumenta. Do tada, nažalost, stoji izjava bivšeg ukrajinskog ministra vanjskih poslova Dmitra Kulebe – kako SAD „zavrću ruke“ Kijevu, dok se istovremeno „rukuju s Putinom, govoreći da je to zato da bi nam (Ukrajini) pomogli“.
Za razliku od svega toga, sada je stav europskih država prema Rusiji i Ukrajini bitno jasniji. Za Rusku Federaciju se namjeravaju održati na snazi sankcije, a izgleda da se poduzimaju i koraci kako njihovom produženju u lipnju ove godine ne bi smetalo ni protivljenje Mađarske – o čemu se već čulo iz njemačke unutarnje politke, a 5. travnja i od estonskog ministra vanjskih poslova Margusa Tsahkne.
Što se Ukrajine tiče, u petak 4. travnja u Kijevu su počeli sastanci vojnih predstavnika Francuske, Velike Britanije i Ukrajine – kojima su za prvi put prisustvovali i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski te ministar obrane Rustem Umerov. Općenito se s načelnicima glavnih stožera Francuske (general Thierry Burkhardt), te Velike Britanije (admiral Anthony Radakin) domaćin Oleksandar Sirski usuglašavao po pitanju potencijalnog raspoređivanja europskog vojnog kontingenta u Ukrajini – o prisutnosti na kopnu, moru i u zraku, te o protuzračnoj obrani „i nekim drugim delikatnim stvarima“. O svemu tome će se dalje razgovarati u narednih mjesec dana, vjerojatno u tjednome ritmu, na razini vojnih stručnjaka.
Borbena djelovanja i propaganda
Iako na trostranim pregovorima SAD s Ruskom Federacijom i Ukrajinom nije postignut dogovor bilo o primirju u zračnim napadima na energetsku infrastrukturu ili o ratovanju na Crnome moru – za potrebe ratne propagande ruska strana još od 18. ožujka ustrajno spominje svoju navodno jednostranu obustavu zračnih napada po ukrajinskoj energetici (iako praktično svakodnevno izvodi napade po gradovima širom Ukrajine, često pogađajući i tamošnju energetiku).
Ujedno, zadnjih dana ruska strana (1) pojačano nabraja navodne ukrajinske povrede neproglašenog primirja, naglašavajući ih kao pokušaje „zavođenja američkog čelnika“.
U srijedu 2. travnja spominjali su dva ukrajinska napada na manje energetske objekte u regiji Kursk i plinsku stanicu kod Svatova u okupiranoj Luganskoj oblasti Ukrajine, ujedno prešućujući svoje slične udare u ukrajinskim regijama Sumi i Dnjepropetrovsk. U četvrtak 3. travnja tome su dodani navodni ukrajinski napadi na 4 energetska postrojenja u okupiranim dijelovima regija Herson i Zaporižje, te u ruskoj regiji Belgorod – da bi u petak 4. travnja došli do 7 takvih navodnih incidenata. Sve te navode višestruko su opovrgnule civilne i vojne vlasti Ukrajine kao ruske pokušaje prebacivanja krivnje za „remećenje mirovnog sporazuma“ na Ukrajinu kao žrtvu napada.
Slična se ponašanja bilježilo i po pitanju (2) navodnih ukrajinskih priprema za skoro ukidanje izvanrednog stanja i hitnu provedbu izbora (demantirao Mihailo Podoljak, savjetnik šefa predsjedničkog kabineta), te (3) o prikazivanju navodne ukrajinske podrške ideji uspostave „prijelazne uprave“ nad današnjom Ukrajinom, bilo pod okriljem Ujedinjenih naroda, SAD ili same Rusije.
Kako izgleda, ovu mjeru (koja praktično pa pretpostavlja potpunu kapitulaciju za vlasti u Kijevu) krenule su nedavno planski širiti skupine pro-ruskih ukrajinskih izbjeglica iz svojih pribježišta u Ruskoj Federaciji – gdje su o tome održali i tematske konferencije prije izrade vlastitih verzija niza ukrajinskih službenih internet-stranica, te pokušaja organiziranja svojih „alternativnih diplomatskih misija“ Ukrajine u inozemstvu.
Stanje na bojištima – ruska regija Kursk
Krajem ovog tjedna i dalje iznimno malo informacija dolazi s preostalog bojišta u ruskoj regiji Kursk. Kako izgleda, Rusi tu i nadalje drže oko 64.000 vojnika, a nagađa se da će pokušati „osloboditi“ čitav prostor ukrajinskog ljetnog upada do 9. svibnja i proslave „Dana pobjede“. Zato se nadalje pritišće prema pograničnom selu Olešnja, zadnjem ostatku nekad velikog sjevernog dijela okupirane zone.
PROČITAJTE VIŠE Putinova vojska u velikom čudu u Kursku, Rusi se i kod Torecka probijaju kroz kanalizaciju, sve opasnija situacija i na jugu Ukrajine!
Posebno tu treba spomenuti opničke udare po ukrajinskoj pozadini u regiji Sumi, kao i brojne napade bespilotnim letjelicama na cestovne prilaze ukrajinskom mjestu Junakivka (vjerojatnom logističkom uporištu kako obrane sela Olešnja, tako i sjevernijih pograničnih krajeva regije Sumi u kojima se bilježi ruske prekogranične upade (Novenke na granici te južnije selo Basivka za koje su Rusi 05. travnja spominjali okupaciju). Slično vrijedi i za 29. ožujka okupirano zapadnije pogranično selo Veselivka, oko kojeg se bilježilo ukrajinske pokušaje protunapada.
Oko 9 km prema jugozapadu i nadalje se čuje o borbama oko okupiranih sela Guevo i Gornalj (praktično na samoj granici s Ukrajinom). Pri tome, geolocirani materijali pokazuju ruski ulaz u samo selo Guevo, gdje Ukrajinci izgleda brane tek zapadne prilaze, dok se bilježilo i vijesti o posebnom utvrđivanju samostana Svetog Nikole Belogorskog (oko 1,6 km sjeveroistočno od sela Gornalj, uz rijeku Psjol) koje je i nadalje pod okupacijom.
Također, nadalje se navode i svakodnevne žestoke borbe, te velik broj ruskih topničkih te zračnih napada pretežito po ukrajinskoj pozadini u regiji Sumi. Na to Ukrajinci izgleda redovito odgovaraju, posebno korištenjem FPV kamikaza-dronova (recimo, po prostoru sela Rubanščina, oko 5,6 km sjeveroistočno od Olešnje). Ujedno, čitava regija Kursk je učestalo na meti i težih bespilotnih sustava, koje Rusi povremeno obaraju u preletu. Temeljem visokog stupnja razaranja na prostorima borbi u regiji Kursk, ruske centralne vlasti navodno tamošnjim stanovnicima planiraju odobriti oko 16 milijardi rublji (oko 172 milijuna eura) za troškove obnove i stambenog zbrinjavanja. Do 3. travnja iz tih je prostora evakuirano 709 osoba, a rade se i kadrovske promjene u sastavu lokalnih vlasti (2. travnja ostavku je dala načelnica Korenjevskog okruga).
Stanje na bojištu – ruska regija Belgorod
Slično kao i po pitanju borbi u regiji Kursk, i za prostor krajnjeg zapada ruske regije Belgorod ima iznimno malo javnih informacija. Kako izgleda, ukrajinske snage i nadalje drže sela Popovka i Demidovka, a povremeno se bilježe ruski zračni i topnički napadi na sela u neposrednoj ukrajinskoj pozadini (sela Miropiljske, Prohodi, Petrušivka i Turja) u ukrajinskoj regiji Sumi. I nadalje se čuje o učestaloj ukrajinskoj uporabi bespilotnih letjelica, topništva, te manjih pješačkih postrojbi. Ruski su izvori 3. travnja javili i o dovršenju evakuacije civila iz pograničnog sela Grafovka, koje je izgleda često pod ukrajinskom vatrom, iako su prije desetak dana naizgled propali ukrajinski napori za njegovo zauzimanje.
Također, lokalne vlasti ruske regije Belgorod počele su u petak 4. travnja s jednokratnim isplatama po 15.000 rublji (oko 160 eura) borbama pogođenom stanovništvu pograničnih područja, za što je u prvom navratu izdvojeno oko 80 milijuna rublji (oko 860.000 eura).
PROČITAJTE VIŠE Ukrajina i Europa pod dvostrukim udarom, Rusi silno pritišću na bojištu, Medvedev: ‘Šah-mat! Zelenski bi mogao završiti kao Mussolini...‘
Stanje na bojištima – Ukrajina
Uz postupno opadanje borbenog ritma prema kraju tjedna, na sjeveru Harkivske oblasti bilježilo se povremene borbe kod ukrajinskog uporišta Lipci, te svakodnevno na prostoru uvelike razrušenog grada Vovčanska. Ipak, bitno je aktivnije bilo oko 80 km na jugoistok, kod ukrajinskog grada Kupjanska, gdje se nastavljaju žestoki sukobi u zoni ruskih prodora zapadno od rijeke Oskil.
(1) Na sjeveru su zadnjih dana bilježene svakodnevne borbe oko mjesta Kamjanka, na čijem su jugoistoku Rusi izgleda uspjeli preći rijeku Oskil te zaprijetiti prostoru naselja.
Uz to, (2) čulo se i o okršajima kod 28. ožujka okupiranog sela Krasne Perše (oko 7 km na jugozapad) te nedaleko Figolivke (još 6 km dalje na jugozapad), kao i (3) na prilazima sela Zapadne, Kindrašivka i Golubivka nedaleko sjeverozapadnih predgrađa Kupjanska. Dok su 05. travnja pojedini ruski izvori navodili uspješno zauzimanje sela Kindrašivka, te obližnje Male Šapkivke, ostaje ćinjenica da tu branitelji i dalje imaju teških problema u držanju bojišnice uz rijeku Oskil, što se više ne može pripisati samo lakšem prelasku agresora preko smrznutog vodotoka (kao prije nekoliko tjedna).
Jednako tako, ustrajno stižu i vijesti o borbama na istoku, preko Oskila, na prostoru ukrajinske enklave istočno od Kupjanska – oko Petropavlivke, kod Zagoruikivke i Stepove Novoselivke, te na prilazima ukrajinskom selu Pišćane Gornje – dakle, na većini rubova ove ukrajinske enklave. Oko 23 km južno od Kupjanska, nadalje se svakodnevno čuje o borbama između sela Zagrizove i Boguslavka uz samu rijeku Oskil, kao i oko 2 km istočnije kod Nove Krugljakivke, te dvadesetak km na jugoistok gdje se 3. travnja spominjalo i manje napredovanje ukrajinskih branitelja oko sela Nadija.
Ipak, i krajem ovog tjedna posebno su žestoki okršaji bilježeni u zoni zapadno te sjeverozapadno od okupiranog sela Novoljubivka. Taj prostor oko 20 km sjeverno od ukrajinskog grada Limana već neko vrijeme bilježi jak ruski pritisak prema sjeverozapadu i zapadu, u zoni između ukrajinskih sela Novomihailivka, Katerinivka, Nove, Zelena Dolina i Kolodjazi. Tu se bilježe i pojedini uspjesi agresora, a 4. travnja i uništenje jednog sustava PzH2000 na oko 4 km zapadno od sela Nove. Ujedno, borbe su nastavljene i na jugoistočnom kraju te aktivne borbene zone, kod malih sela Mirne (službeno okupirano 25. ožujka) i Jampolivka (okupirana 18. veljače), kao i kod nedalekih ukrajinskih sela Zarične i Torske, te na prilazima okupiranom selu Dibrova.
Južno od rijeke Siverski Donjec i nadalje se redovito čuje o borbama kod mjesta Bilogorivka, Verhnokamjanske i Ivano-Darivka, te ponovno nakon dužeg vremena i kod Viimke (od sredine siječnja). Ujedno se 5. travnja vidjelo i video materijale ruskog napada na istočni rub Siverska vođenom zrakoplovnom bombom FAB3000 – no sve to ipak bez vidljivih pomaka bojišnice koja je tu vrlo nejasna, barem prema javno dostupnim podacima. Na nedalekim sjevernim prilazima ukrajinskom gradu Časiv Jaru opet se bilježi okršaje kod sela Minkiivka i Viroljubivka, baš kao i u centru grada te južno od grada (Stupočki i Predtečine, te južnije kod Kurdjumivke).
Vijesti o bitno žešćim borbama dolazile su zadnjih dana s juga, iz grada Torecka – kako (1) sjeverno od grada (Ozarjanivka i Diliivka), tako i (2) u sjevernim predgrađima (Dačne i Krimske), (3) u centru grada (navodno manje napredovanje agresora), te (4) na njegovom jugozapadnom rubu (prigradska sela Šćerbinivka, Leonidivka i Romanivka). Koji kilometar dalje na jugozapad nastavljene su borbe kod ukrajinskog sela Suha Balka, te na prilazima uvelike okupiranih sela Panteleimonivka (službeno oglašeno zauzimanje 29. ožujka), te Oleksandropilj (navodno uvelike okupiran do 2. travnja). Ipak, za sada tu izgleda ipak nije bilo šireg ruskog prodora kroz destabiliziranu ukrajinsku liniju, iako se 3. travnja bilježio niz udara bespilotnim letjelicama u pozadinu tamošnje ukrajinske obrane.
Oko ukrajinskog uporišta Pokrovsk, i nadalje se govori o borbama (1) na sjeveroistočnim prilazima gradu (južno od Tarasivke, oko zauzetog sela Vodjane Druge, dok je nešto sjevernije rusko topništvo uništavalo ukrajinska minska polja uz strateški bitnu cestu T-0504 Pokrovsk-Kostjantinivka). Slično je bilo i (2) na istočnim prilazima gradu, od Elizavetivke preko sela Promin i rubnih dijelova Mirnograda sve do Suhog Jara i Lisivke (za koju Rusi tvrde kako je uvelike osvojena). Konačno, (3) na južnim prilazima Pokrovsku okršaji su bilježeni na liniji naselja Zelene, Vidrodženja, Pišćane, Zvirove i Kotline, ali bez bitnijih pomaka bojišnice.
Jugozapadno od Pokrovska nastavljene su borbe kod sela Udačne i Uspenivka (koju su Rusi službeno proglasili okupiranom 4. travnja), kao i kod nedaleke Novosergiivke. Desetak kilometara južnije nije jasno da li nadalje odolijeva ukrajinsko uporište Kotljarivka, ili se bojišnica pomakla na zapad (do linije između sela Muravka i Gorihove) – no i dalje se čuje o okršajima i oko 4 km istočnijeg okupiranog naselja Nadiivka, kao i oko 3 km južnije kod okupiranog sela Preobraženka (zauzetog 30. ožujka).
Jednako tako, izgleda da i dalje traje obrana oko 2,5 km na jug smještenog sela Bogdanivka (većinom u ruskim rukama). Oko 8 km južnije 3. travnja bilježio se pokušaj velikog ruskog oklopnog prodora iz okupirane Andriivke na zapad prema ukrajinskom uporištu Oleksiivka, no taj je napad bio zaustavljen po cesti otprilike na pola puta. Za to vrijeme, ne bi čudilo ni da se ukrajiski branitelji krenu povlačiti iz okolice okupiranih sela Konstantinopilj te Rozliv (okupiran 1. travnja), na zapad prema Bagatiru koji se još uvijek dobro drži (jednako kao i jugozapadno ukrajinsko uporište Odradne).
Jugozapad i jug bojišta u Ukrajini
U nastavku na obrambene linije kod Bagatira i Odradne dolazi zona oko 27. siječnja zauzetog grada Velika Novosilka. Ondje je (1) sjeverno od Velike Novosilke iz smjera okupirane Dniproenergije i sela Skudne (s jugoistoka, po obje obale rijeke Mokri Jali) izgleda 3. travnja uspjela okupacija sela Vesele (s tendencijom kretanja na sjever do ukrajinskog logističkog središta Komar). (2) Sjeverozapadno od Velike Novosilke nastavljeni su okršaji kod okupiranih sela Burlacke i Priviljne, te prema zapadnijem ukrajinskom naselju Vilne Pole (u koje Rusi postupno ulaze), baš kao i (3) zapadno od Velike Novosilke (borbe u većinom zauzetoj Novosilki, te na prilazima ukrajinskim selima Zelene Pole i Novopilj).
Posebno treba napomenuti i daljnji razvoj borbene situacije u regiji Zaporižja, gdje su biježene borbe oko ukrajinskih gradova Gulajpolje i Orihiv (prema okolnim uporištima Mala Tokmačka i Novodanilivka). Ipak, posebno treba spomenuti situacija oko 20 km zapadno od Orihiva, gdje se nastavlja ruska ofenziva započeta prije oko tri tjedna. Ondje su Rusi jačim korištenjem mehanizacije napredovali kroz niz ukrajinskih uporišta u čijoj se okolini vode intenzivne borbe.
Kako izgleda, u ruskim su rukama i nadalje Šćerbaki (okupirani 29. ožujka), selo Mali Šćerbaki (proglašeno okupiranim 28. ožujka) izgleda da je podijeljeno, baš kao i Stepove (proglašeno okupiranim 21. ožujka). Ipak, zauzimanje sela Pjatihatki 25. ožujka, te sela Lobkove (službeno okupirano 3. travnja) otvorilo je prostor jačanju ruskog pritiska i u neposrednoj okolici ukrajinskog grada Kamjanske (na negdašnjim obalama akumulacijskog jezera na Dnjepru, a danas oko 20 km od vodotoka) – gdje se 4. travnja čulo o uspješnom povratku agresora u južni dio mjesta, uz niz napada ruskih bespilotnih letjelica navođenih optičkim vlaknima na vojna vozila po lokalnim cestama.
Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize
Komentari
0