Viktor Trumbetaš diplomirao je vojnu povijest i međunarodne odnose te magistrirao sigurnosne studije na Sveučilištu Lancaster u Velikoj Britaniji. Uz međunarodno iskustvo i znanje nekoliko stranih jezika, bavi se analizama geopolitičke i vojne tematike.
Ukrajinske snage objavile su videozapis pogotka koji prikazuje uništenje sjevernokorejske samohodne haubice M1978 Koksan, izvedeno ukrajinskim FPV kamikaza dronovima. Pretpostavlja se da se to dogodilo u Kurskoj oblasti.
Ovo je već peti slučaj vizualno potvrđenog uništenja tog tipa haubice otkako ih je prošle godine Sjeverna Koreja počela isporučivati Rusiji za potrebe ratovanja u Ukrajini. Ranije, tijekom veljače i ožujka, četiri sustava Koksan uništena su u ukrajinskim napadima dronovima i kazetnim streljivom na području Kurska i Luhanska.
Ranije su i razne objave na društvenim mrežama sugerirale da je Rusija od Sjeverne Koreje nabavila 170-mm samohodne topove M-1978/1989 Koksan. Ti su samohodni topovi prvi put viđeni sredinom studenoga 2024. u vlakovima u gradu Krasnojarsku, u središnjoj Rusiji, koji su vjerojatno išli prema bojišnici u Ukrajini. Na fotografijama objavljenima na specijaliziranim izvorima vidi se vlak s oklopnim vozilima, a među teretom se mogu prepoznati jasni obrisi samohodnog topa M-1989 Koksan.
Ukrajinske obavještajne agencije su gotovo odmah odgovorile na ove vijesti. Izvijestile su da je Rusija već dobila 60 korejskih samohodnih topova, od kojih su neki bili namijenjeni obuci jedinica. Idućih su mjeseci uslijedili novi dokazi u vidu fotografija i snimaka na ruskim društvenim mrežama gdje se Koksan mogao jasno raspoznati na transportnim vagonima upućenima prema bojišnici.
Suradnja Moskve i Pjongjanga
Pojava tog sjevernokorejskog oružja samo je još jedan dio rusko-sjevernokorejske suradnje koja je počela u jesen 2022. godine te omogućila Rusiji nadomještanje zaliha potrošenog streljiva, izgubljene tehnike i odnedavno potrošenog ljudstva. Uz balističke projektile serije Hwasong, kojima su gađali Ukrajinu protekle godine, Koksan predstavlja jedno od najozbiljnijih pojačanja ruskoj vojsci kad je riječ o vojnoj tehnici. Taj samohodni topnički sustav Sjeverna Koreja razvila je 1970-ih, a poznat je po svojem izvanrednom dometu, što ga čini strateškim sredstvom za Sjevernu Koreju. Službeno je predstavljen tijekom vojne parade 1985. godine, a vjeruje se da njegovo ime Koksan potječe od imena grada u kojem je oružje ili razvijeno ili testirano.
PROČITAJTE VIŠE Cure dosad neviđene i spektakularne snimke pobune Wagnera, Lukašenko ispalio "bombu": "Shvatio sam što je Prigožin želio..."
Koksan M-1978/1989 u cjelini je samohodni sustav koji se temelji na šasiji tenka T-55 ili njegove kineske varijante Type-59 na koju je montiran masivni top kalibra od 170 mm, znatno veći od većine standardnih topničkih sustava na Zapadu. Posadu čini osam vojnika. Može ispaliti do dvije granate u pet minuta, teži 40 tona, postiže brzinu od 50 kilometara na sat na cestama i ima operativni domet od 500 kilometara.
Može ispaljivati konvencionalne visokoeksplozivne granate do 40 kilometara, a s projektilima potpomognutim raketama njegov se domet proteže na impresivnih 60 kilometara, što ga čini jednim od konvencionalnih topničkih sustava najvećeg dometa na svijetu. Ta sposobnost omogućava mu da udari duboko iza neprijateljskih linija, ciljajući s razornim učinkom infrastrukturu i logistička čvorišta. Trenutačno predstavlja jednu od najmoćnijih topničkih platformi Pjongjanga i s razlogom služi kao strateško oružje odvraćanja za potencijalni artiljerijski udar na protivnički Seul.
Točan broj jedinica Koksana u Sjevernoj Koreji nije javno poznat. Međutim, izvješća sugeriraju da su ti topnički sustavi organizirani u brigade od 36 jedinica, oformljenih za izvođenje dubokih udara na teritorij Južne Koreje. Trenutačno se nalazi u uporabi Sjeverne Koreje, Irana, gdje se iskazao u Iračko-iranskom ratu 1980-ih, te odnedavno i Rusije. Spominju se samo dva modela: M-1978 i poboljšana varijanta M-1989. Prema dostupnim izvorima, velika je vjerojatnost da se oba modela nalaze na ukrajinskoj bojišnici.
Duž bojišnice u Ukrajini Rusija već ima raspoređen velik broj topova, haubica i minobacača, i to velikog kalibra. Riječ je o poznatim sustavima poput haubica 152-mm 2S19 Msta-S, 2S3 Akacija i poznate Koalicije-SV pa sve do gigantskih topova-minobacača 2S7 Pion od 203 mm i samohodnog minobacača 2S4 Tulipan od 240 mm.
Bolje nego Zapad?
Mnoga ta oruđa, poput Koalicije i Tulipana, specifikacijama nadmašuju svoje zapadne protivnike i uz to ih Rusi imaju u relativno dostatnim količinama, pa se postavlja pitanje koja je ruska logika uvođenja masivnog i glomaznog sjevernokorejskog topa u sastav svojih trupa. Osim kalibra koji po veličini nadmašuje sve donirane zapadne artiljerijske sustave na ukrajinskoj strani, odgovor se krije u dometu. Naime, sva ta oruđa imaju domet u rangu od 18 do 40-ak kilometara, što uključuje činjenicu ako su im projektili dodatno potpomognuti raketama.
Koksan M-1989 sam po sebi ima standardan domet od 40 kilometara, a s granatama potpomognutim raketama čak 60 kilometara, što nema niti jedan protivnički artiljerijski sustav. Uz to su, prema glasinama, Rusi uspjeli modificirati i automatizirati sustav punjenja topa čime su mu povećali brzinu paljbe i vatrenu moć.
Time ruska vojska dobiva sposobnost nanošenja teških artiljerijskih udara protivniku iz pozadine gdje je veoma dobro zaštićena, daleko od prve linije fronta i izvan dometa neprijatelja. Ukrajinci nemaju takvu mogućnost s konvencionalnom samohodnom artiljerijom najvećeg kalibra koji posjeduju. Drugi razlog leži u fleksibilnosti dometa.
Tradicionalna artiljerijska oruđa poput topova i haubica nude značajnu fleksibilnost dometa, što se postiže variranjem kuta paljbe i opterećenja pogonskog punjenja granata. Za vatru na velike udaljenosti, tj. dugi domet, ruska vojska se više oslanja na raketne artiljerijske sustave to jest VBR-e (eng. MLRS). Primjeri su klasični sustavi BM-21 Grad od 120 mm, BM-27 Uragan od 220 mm, termobarički TOS-1 Buratino te BM-30 Smerč ili njegova poboljšana inačica Tornado-S koja ima domet između 70 i 120 kilometara.
Njihova je očigledna prednost mogućnost ispaljivanja većeg broja projektila velikog kalibra u kratkom vremenu i veoma dalekog dometa, od 100 do 120 kilometara, te pokrivanje puno veće površine pogocima. Međutim, glavni nedostatak raketne artiljerije, pogotovo u ovom ratu, jest ograničenost u prilagodbi dometa, pogotovo za nešto kraće udaljenosti.
Taj faktor pogotovo ovisi o tipu rakete jer svaki tip rakete ima svoj fiksni minimalni i maksimalni domet, tako da višecijevni raketni sustavi prije lakše pokriju ciljeve dugog dometa za razliku od klasičnih topova ili samohotki koji, pak, mogu fleksibilnije pokriti kraće domete. Korištenje topova pojednostavljuje logistiku opskrbe streljivom jer su granate manje od raketa te jednostavnije za transport i punjenje.
PROČITAJTE VIŠE Ovo je F-47, borbeni avion za koji Amerikanci kažu da će biti "najmoćniji ikad" Evo što sve znamo o njemu
Koksanova očigledna prednost u ovom bi pogledu bila mogućnost nanošenja jake vatre protivniku s artiljerijskim kalibrom bez premca, saturiranjem njegovih pozicija bez ulaska u domet protivničkoj protubaterijskoj vatri. Jer, svi ostali artiljerijski sustavi se poslije ispaljivanja hitaca nalaze u dometu protivničke ukrajinske vatre te se moraju skloniti na sigurno. Za kraće domete višecijevni bacači raketa moraju mijenjati pozicije i time riskiraju da budu otkriveni, a Koksan zasad nema tih problema.
Veća preciznost
Koksan kao klasični top ima veću preciznost od raketnih sustava na udaljenostima na kojima je potreban. Još jedna bitna značajka jest to što Koksan pojačava ruske obrambene protubaterijske sposobnosti i primorava ukrajinske snage da lansiraju svoja taktička balistička oružja poput ATACMS-a s veće udaljenosti, najmanje 50 - 60 kilometara, čime se značajno smanjuje broj ciljeva u Rusiji protiv kojih bi se ATACMS mogao koristiti. Uz to, M-1989 može služiti na potencijalnoj liniji razgraničenja kao sredstvo odvraćanja ukrajinskih snaga. Prema riječima načelnika ukrajinske vojne obavještajne službe (GUR), Kirila Budanova, Sjeverna Koreja je ruskim snagama isporučila oko 120 komada tog oružja i pretpostavlja se da je riječ o verziji M-1989. Nije sasvim poznato rukuju li oruđem u potpunosti Sjevernokorejci ili Rusi ili i jedni i drugi.
Zasad je dostupno malo informacija o borbenom djelovanju i učinkovitosti tog sustava. Pretpostavlja se da se većinom nalaze u Kurskoj oblasti, gdje je i većina sjevernokorejskih vojnika, a 18. veljače 2025. potvrđeno je da je ukrajinska vojska, točnije 412. zasebna pukovnija sustava bespilotnih letjelica Nemesis, u Luhanskoj oblasti uništila prvi Koksan. Na dostupnoj snimci vidi se direktni pogodak u tijelo sustava čime se ističe njegov ključni nedostatak, a to je potpuna nezaštićenost vozila i izloženost neprijateljskoj vatri koja se u ovom slučaju pokazala fatalnom. Također, kao dodatni nedostaci u usporedbi s analognim zapadnim artiljerijskim sustavima, poput njemačkog PzH 2000 i francuskog Caesara, ističu se značajno sporija brzina paljbe do dvije granate svakih pet minuta i relativno rijedak kalibar granate od 170 mm koji ruska vojska treba dodatno dopremati iz Sjeverne Koreje.
U svakom slučaju, ovo neuobičajeno oružje predstavlja veliku prijetnju i izaziva zabrinutost kako ukrajinske vojske tako i njezinih zapadnih saveznika, ali oni ipak, kako se čini, imaju odgovor na njega.
Komentari
0