VICTORIA NULAND

RUSI JE MRZE, EUROPLJANI NE PODNOSE, ALI SVI JE POŠTUJU Uspon drske diplomatkinje najpoznatije po izjavi 'Fuck the EU'

Njezini su problemi s Europom nastali kad je procurio telefonski razgovor u kojem izgovara općepoznatu rečenicu: ‘Fuck the Europe’

Oni, Sjedinjene Američke Države, očito sada žele riješiti unutarnju ukrajinsku krizu političkim sredstvima. Postignut je dakle dogovor da se uspostavi poseban bilateralni, rusko-američki format: kanal Nuland - Karasin - rekao je ove subote na televizijskoj postaji Rusija 1 Sergej Ivanov, predstojnik ureda ruskog predsjednika Vladimira Putina. Riječ je o dvoje diplomata, američkoj pomoćnici državnog tajnika za europske i euroazijske poslove, Victoriji Nuland i Grigoriju Karasinu, jednom od zamjenika ruskog ministra vanjskih poslova.

I nije ova Ivanovljeva izjava posebno iznenađenje, promatrači međunarodnih zbivanja su trend približavanja Moskve i Washingtona vidjeli prošlog mjeseca kad je američki državni tajnik otišao Rusiji i susreo se prvo s kolegom Sergejem Lavrovom, a zatim s ruskim predsjednikom Putnom u Sočiju.

Uzbuna na Zapadu

Skočili su tada mnogi za Zapadu na zadnje noge jer je bilo jasno da dolazi do određenog zaokreta u američkoj politici prema ukrajinskoj krizi. I to je bilo točno, SAD je odlučio pokrenuti takav diplomatski korak kako bi se potražio model smirivanja Ukrajine da bi se onda s Rusijom moglo lakše dogovarati o iranskom nuklearnom programu, Siriji i drugim važim pitanjima. No da Washington ne ide u pregovore goloruk potvrdila je Bijela kuća prije nekoliko dana kad je najavila slanje teškog, oklopnog naoružanja na Istok Europe, u zemlje koje se osjećaju ugrožene ruskom politikom. Moskva je bila nemalo iznenađena, to se vidjelo, a onda je odmah stigla vijest kako će ojačati svoj nuklearni arsenal. Na tu je najavu pak reagirala upravo Nuland koja je iz Praga, prošlog četvrtka, poručila kako je “svakako riječ o zveckanju oružjem”, ali je onda i umirila okupljene novinare: “No, kad pogledamo što se stvarno zbiva unutar Rusije, vidimo da stvari nisu tako dramatične”. Victoriji Nuland se pak vjeruje, ona je diplomat, ali kaže ono što misli i to često vrlo otvoreno, nediplomatski: upravo je zato ugledni časopis Foreign Policy ovih dana objavio opsežan tekst o ovoj karijernoj diplomatkinji pod naslovom “The Undiplomatic Diplomat” (Nediplomatski diplomat). Ne treba se čuditi takvom naslovu, Nuland će, toga je i sama svjesna, do kraja karijere pratiti njezina rečenica koja je procurila iz razgovora koji nije trebao biti javan - tada je, u veljači prošle godine, kad se ukrajinska kriza već silno rasplamsala, rekla: “Fuck the Europe”. No koliko je pak Nuland cijenjena i važna u američkoj administraciji pokazuje, među ostalim, upravo i činjenica da i nakon tako otvorene izjave koja je zaprepastila europske prijestolnice, posebno Berlin koji je bio aktivno uključen u pokušaje rješavanja krize u Ukrajini, ova diplomatkinja ostaje na svom položaju - dakle, i dalje glavni američki diplomat za Europu. Victoria Jane Nuland rođena je 1961. godine u New Yorku, a otac joj je bio jedan od vrlo uglednih američkih kirurga, Sherwin B. Nuland. Predavao je bioetiku, povijest medicine i medicinu na uglednom sveučilištu Yale.

Ruska književnost

Njegova knjiga “Kako umiremo” iz 1994. godine dobila je nacionalnu književnu nagradu za nefikcionalna djela i bila je bestseler. Victoria je dijete iz njegova prvog braka s Rhonom McKhann. Za razliku od oca ona se već tijekom studija na sveučilištu Brown jasno odredila za humanističke znanosti, ali je na određeni način zacrtala i svoju karijeru: studirala je rusku književnost, političke znanosti i povijest. I stoga ne čudi što se vrlo brzo pojavila u američkoj diplomatskoj službi ali konstantno vezana uz Rusiju, od službovanja u ambasadi u Moskvi pa do američke ambasadorice u NATO-u u doba dok su odnosi s Kremljom još djelovali partnerski, ali su se počeli nazirati sve veći problemi). Inače, svoju je diplomatsku - i profesorsku - karijeru na Rusiji izgradila još jedna ugledna diplomatkinja, Condoleezza Rice, prva tamnoputa državna tajnica koja je pak za svog mandata (koji se dijelom preklapa s mandatom Nuland u NATO-u) na sve načine pokušala popraviti odnose s Kremljom, ali naprosto nije išlo.

Nuland je u diplomatskoj službi napredovala bili na vlasti demokrati ili republikanci, tako je od 1993. do 1996. godine bila šefica kabineta zamjenika državnog tajnika Strobea Talbota (inače bivšeg novinara), što znači da je bila izuzetno dobro upoznata i sa zbivanjima u Hrvatskoj jer je Talbot bio snažno angažiran u pokušajima administracije predsjednika Billa Clintona da riješi krizu u Hrvatskoj i BiH. Kad se pak ekipa u Bijeloj kući promijenila, Nuland postaje jedna od ključnih osoba u timu za nacionalnu sigurnost tadašnjeg potpredsjednika Dicka Cheneyja, i to od 2003. do 2005. godine, dakle u jeku rata u Iraku. Onda će u NATO-u (gdje je u velikoj mjeri pomogla ulasku Hrvatske u punopravno članstvo), pa će se vratiti u State Department, a onda će u veljači 2013. preuzeti mjesto pomoćnice državnog tajnika. Kad se pak tome doda da je njezin suprug Robert Kagan, jedan od kreatora neokonzervativne politike, one koju je u velikoj mjeri provodio George W. Bush za svojih mandata, a koja ni njoj nije strana, što se vidi u brojnim njezinim istupima ( snažno u svim prigodama kad nije nužno da brani politiku Bijele kuće - recimo u razgovoru s kongresnicima na sigurnosnoj konferenciji u Münchenu ove godine - zagovara potrebu naoružavanja vlade u Kijevu, što je pak mantra republikanaca), postaje još jasnijim da je riječ o jednoj izuzetnoj profesionalki koju svi trebaju i koja je u stanju riješiti svaki zadatak. Da je tomu tako potvrđuje i izjava jednog od najuglednijih američkih senatora, Johna McCaina, koji također zagovara naoružavanje ukrajinske vojske: “Njezin sam veliki obožavatelj, ona je vrlo, vrlo pametna”.

Stalno je na putu

Čim je postala pomoćnicom, Nuland se rastrčala po Europi i zapravo je stalno na putu. I odmah je dala do znanja da će svojim kolegama jasno i otvoreno reći što misli. Državnom tajniku Johnu Kerryju upravo je takva osoba i trebala na tom mjestu jer se on prvu godinu mandata (2013. - 2014.) primarno bavio pokušajem zaključivanja izraelsko-palestinskog mirovnog procesa (što je na kraju propalo, prije svega zahvaljujući neslozi među Palestincima, ali i jasnim vanjskim utjecajima, prije svega iz Teherana, ali i iz nekih arapskih zemalja: treba imati na umu da je to doba kad se još nije pojavila takozvana Islamska država). Nuland se tako bavi Ukrajinom i ostalim europskim pitanjima i prava je noćna mora za svoje kolege. Kad je mađarski premijer Viktor Orban počeo govoriti o tome da su politički sustavi Rusije i Kine bolji od liberalne demokracije, Nuland se odmah oglasila i podsjetila ga da je do prije četvrt stoljeća bio pod Rusijom i da nije u najmanju ruku korektno što sada, iz pozicije zaštićenosti koju pružaju NATO i EU, udara na temeljne vrednote tih sustava. Te su kritike izazvale velik interes mađarske javnosti, a zbog mađarske (i proruske politike) uslijedila je i kazna: dio vladinih dužnosnika nije dobio vizu za SAD.

Nije stoga čudno da su je u ragovoru za Foreign Policy europski diplomati opisali “drskom”, “izravnom”, “žestokom”, “otvorenom”, čak i “grubom” i vrlo često “nediplomatskom” (što i ne čudi nakon svih prijašnjih epiteta). Jedan od njih je čak rekao kako Nuland ne nastupa kao diplomat, dakle osoba koja bi trebala tumačiti stavove svoje vlade, već kao osoba s dubokim uvjerenjem, gotovo misijom. Ona im je pak odgovorila u jednom kongresnom saslušanju rekavši da je pregovarati s Europljanima kao pokušati voditi stado mačaka: bez obzira na sve, svaka od njih ide svojim smjerom.

Invazija u Ukrajini

No iako je upravo ona prva američka dužnosnica koja je rusku politiku u Ukrajini otvoreno nazvala “invazijom” (u ožujku), ipak je upravo ona postala ključna osoba koja bi trebala dogovarati mehanizme političkog rješavanja. Naime, i ruski su diplomati takvi, oštri (sjetimo se prijetnji ruskog ambasadora u Zagrebu zbog sankcija Rusiji, a kad njegov kolega u Beogradu progovori vlada mijenja stavove) pa onda i komunikacija lakše teče (uz to što Nuland govori i ruski i francuski). Osim toga, oni je otvoreno ne vole, kao ni ona njih pa nema potrebe za dodatnim prenemaganjem. Konačno, njezine su veze u Ukrajini duboke, ona je tipovala na sadašnjeg premijera Arsenija Jacenjuka da preuzme vodstvo oporbe, dakle, u Kijevu ima značajan kredit.

Nuland je tako trenutno jedna od ključnih američkih diplomatkinja i moglo bi se reći da joj je potpuno svjedno tko će dobiti izbore iduće godine, svakome će trebati odlučna i profesionalna diplomatkinja koja ima snažnu podršku u Kongresu. Na kraju krajeva upravo ju je Hillary Clinton izabrala za svoju glasnogovornicu - zašto ne bi i za državnu tajnicu kad su na planu vanjske politike obje bitno agresivnije od Baracka Obame.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 00:38