VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Rusi u navali, Bruxelles ‘pao‘ na velikom obećanju, svijet zaprepastila objava bivšeg glavnog tajnika NATO-a...

Kad se spominju EU napori u vezi Ukrajine, teško je zaobići neslavno stanje zajedničkog programa za pribavljanje topničkog streljiva kalibra 155 mm za ukrajinske potrebe

Igor Tabak; trening ukrajinskih vojnika; projektil ATACMS; borbeni avion JAS 39 Gripen

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/

Utorak 14. studenog ujedno je 629. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Ondje vrijeme postaje sve lošije i gotovo svakodnevno nad bojištima pljušti kiša, a do kraja tjedna temperature bi se mogle spustiti ispod 0 Celzijusa, uz pojavu prvog snijega. Takvi loši uvjeti vladali su i zadnjih dana, s posebnim naglaskom na nedjelju 12. studenog i današnji dan – što je itekako utjecalo i na učestalost kopnenih djelovanja (gdje se ruska strana posebno trudi ući u zimske uvjete s inicijativom na bojištu). Za to vrijeme, energetska proizvodnja Ukrajine trenutno pokriva potrebe, nema restrikcija potrošnje, a noću se viškovi struje izvoze u Slovačku, Rumunjeku i Moldovu – koje su na raspolaganju i za interventni uvoz u slučaju manjkova. Određenu novost tu predstavlja i po prvi put izrijekom od ukrajinskog ministra energetike Galuščenka definirana politika – da bi Ukrajina za napade po svojoj kritičnoj energetskoj infrastrukturi tijekom ove zime mogla Rusiji odgovoriti istom mjerom, odnosno napadima na njihovu energetsku infrastrukturu.

Stanje na bojištima

Nakon zadnjeg posjeta predsjednika Putina ruskoj pozadini krajem prošlog tjedna, posljednje dane u Ukrajini karakterizira široko nastojanje ruke strane za preuzimanje borbene inicijativu na većini tamošnjeg bojišta – dok se Ukrajina sve više ograničava na zaustavljanje takvih brojnih napada. Dakle, uz nastavak ruskih napadnih djelovanja sjeverno od rijeke Siverski Donjec, i to kako (1) istočno od Kupjanska (Sinjkivka i onda niz cestu P07 do granice Harkivske i Luhanske oblasti), tako i (2) zapadno od okupiranih gradova Svatove (posebno kod Stelmahivke, Nadije i Novojegorivke), te (3) posebno jugozapadno od okupiranog grada Kremina (Serebrjanske šume) – bilježi se i veće ruske napade oko okupiranog Bahmuta. Dok borbe oko okupiranog Soledara nisu dovele do bitnijih promjena stanja na karti, to se izgleda ne može reći za prostor neposredno sjeverozapadno od Bahmuta. Ondje je agresorima izgleda uspjelo ponovo potisnuti ukrajinske snage južno od Berhivskog rezervoara i jugozapadno od sela Jagidne, što bi tamošnje stanje možda moglo vratiti i do poteza koji je zaraćene strane odvajao početkom ovoga ljeta (prije niza ukrajinskih protunapada). Za razliku od toga, južno od okupiranog Bahmuta ni veliki ruski napori nisu pomakli ukrajinske crte na potezu Klišćivka-Andriivka-Kurdjumivka. Ipak, i ondje se može reći kako se ukrajinsku stranu iz napada uspjelo natjerati na uspješnu obranu. Posebno se tu zadnjih dana spominje pristizanje ruskih pojačanja u vojnoj tehnici – među ostalim i preciznih FPV kamikaza-dronova kojih se, na ukrajinsko začuđenje, u pojedinim borbenim zonama najednom koristi i preko 50 komada dnevno.

Nije mnogo drugačije niti oko 40 kilometara južnije, oko okupiranog Donjecka. Ondje se na dnevnoj bazi nastavljaju žestoke borbe oko ukrajinskog uporišta Avdiivka, malo na sjeverozapad od Donjecka. Nakon oko mjesec dana ruskih nastojanja za opkoljavanjem ove ukrajinske tvrđave, ondje se spominje gubitak oko 10.000 ljudi, preko 100 tenkova i još oko 250 oklopnjaka, te niza topničkih sustava i aviona za borbenu podršku kopnenim snagama. Ipak, borbe se nastavljaju i ruska strana bilježi i manje uspjehe – kao uspješan prelazak tamošnje pruge i ulazak u nedaleko selo Stepove, na čijem se istočnom kraju sada vode borbe. Ujedno je teško provjeriti i pojedine ruske navode o određenim borbenim uspjesima južno od Avdiivke, kao i o ruskom prilasku urbanom prostoru tog mjesta na jugoistoku grada – gdje je ukrajinska obrana dugo uspijevala agresore držati podalje od kuća. Iako se ne čuje o pomacima bojišnice, zadnjih se dana puno javljalo i o iznimno žestokim borbama zapadno i jugozapadno od Donjecka – kod ukrajinskih uporišta Pervomajske, Marinka i Novomihailivka.

image

Ukrajinski borci nedaleko od Bahmuta

Diego Herrera Carcedo/ANADOLU AGENCY/Anadolu Agency via AFP

Slična ruska inicijativa bilježi se i na granici Donjecke i Zaporiške oblasti, na potezu ukrajinskih uporišta Vugledar-Zolota Niva-Staromajorske (južno od Velike Novosilke) – gdje više nema govora o ukrajinskim napadima, već tek o uspješnom odolijevanju pred brojnim napadima koji aktivno troše ljudstvo i tehniku agresora. Posebno je to bilo vidljivo u petak 10. i subotu 11. studenog, kada se bilježilo posebno intenzivna borbena djelovanja. No dok su borbe na bojišnici u Zaporiškoj oblasti bile bez većih pomaka – zanimljivo je stanje na donjem toku Dnjepra. Ondje na godišnjicu ukrajinskog oslobađanja grada Hersona ruske snage muku muče s ukrajinskim mostobranima na istočnoj obali rijeke i to, izgleda, s vrlo promjenjivim uspjehom. S jedne strane se čini da su agresori ondje imali određenih uspjeha kod obalnog sela Krinki, oko 17 km zapadno od Nove Kahovke, gdje se Ukrajince možda potisnulo prema samome selu te olakšalo njihov pritisak na lokalnu magistralu T2206 (Melitopol-Oleški-Gola Pristan). S druge strane, izgleda da je agresorima bitno lošije išlo oko 25 km dalje na jugozapad, niz tok Dnjepra, u prostoru oštećenih mostova Antonivski. Dapače, tijekom ponedjeljka 13. studenog čak se u nizu ruskih medija pojavila obavijest ruskog Ministarstva obrane o povlačenju njihovih snaga grupe „Dnjepar“ dalje na istok – što je istog jutra onda bilo i službeno demantirano. Ipak, ostala je činjenica kako ukrajinski mostobrani ondje opstaju, a izgleda i postupno jačaju usprkos velikim naporima Rusa za njihovim uništenjem.

Zračno ratovanja

Nakon uspješnih ukrajinskih napada po pojedinim ciljevima poluotoka Krim (dva broda u luci Čornomorske i po naftnom terminalu u Feodosiji) – Rusija je prošli tjedan završila valom kamikaza-dronova prvenstveno prema gradovima i regijama Harkiv, Poltava i Kijev. Ukupno je tada lansiran 31 kamikaza-dron Shaheed-136/131 (iz oblasti Kursk, te jugoistočno, s Krima i iz Primorsko-Ahtarska u Rusiji), te još i protubrodska raketa Kh-31 (lansirana s aviona nad Crnim morem), protubrodska raketa P-800 Oniks s okupiranog Krima (sustav Bastion), i protuzračna raketa sustava S-300 u modu gađanja kopnenih ciljeva (iz Belgoroda). Od svega toga ukrajinska protuzračna obrana uspješno je srušila tek 19 kamikaza-dronova i jednu od navedenih raketa. Među ciljevima se našao sam grad Kijev (po prvi put u zadnjih 52 dana), te područje luke Odesa. Nakon zore se čulo i o uništenju ukupno četiri ukrajinske bespilotne letjelice u ruskoj oblasti Brijansk (okrug Starodub), dok su još dvije letjelice presretnute iznad Moskovske i Smolenske oblasti u Rusiji. Izgleda da je baš to bio razlog i privremenoj obustavi zračnog prometa u moskovskim zračnim lukama Vnukovo (odgođeno 6 letova i 4 otkazana), Domodedovo (jedan let odgođen i jedan otkazan) i Šeremetjevo (6 letova odgođeno).

image

Ukrajinski borac mijenja baterije u dronu

Andre Alves/ANADOLU AGENCY/Anadolu Agency via AFP

Nedjelju 12. studenog otvorio je ruski napad s dvije krstareće rakete Kh-59 i jednom balističkom raketom Iskander-M na ciljeve južne Ukrajine – od čega je samo jedna krstareća raketa bila oborena iznad Mikolajeva. Od posljedica udara ostale dvije rakete čulo se tek o pogotku u zgradu Znanstvene knjižnice u Hersonu – što je bio tek dio vala granatiranja, bombardiranja i raketiranja tog grada u nedjelju 12. studenog, među ostalog i teškim vođenim zrakoplovnim bombama. Dok se tijekom dana još čulo i o rušenju pojedinih ukrajinskih dronova iznad regije Belgorod u Rusiji – grad Harkiv se u predvečerje našao gađan raketama sustava S-300 (civilni objekti u četvrti Ševčenkiv na sjeveru grada).

Nakon relativno mirnog ponedjeljka 13, studenog, utorak 14. opet je osvanuo obilježen lansiranjem 9 kamikaza-dronova Shaheed iz Primorsko-Ahtarska, kao i jedne balističke rakete Iskander-M s Krima (prostor oko grada Džankoja) i protubrodske rakete Kh-35 iz zračnog prostora nad okupiranim Zaporižjem – od čega je obrana uspjela srušiti samo 7 ruskih kamikaza-dronova. Nasuprot tome, ukrajinske bespilotne letjelice tog su jutra izgleda izvele napad na kompleks kemijske industrije kod Brijanska, a možda i na tvornicu koja nedaleko Moskve proizvodi rakete Kindžal i Iskander za državnu korporaciju Rostec – gdje su jutros registrirane eksplozije.

Ukrajina - saveznička posla

Dok niz savezničkih država aktivno sagledava ukrajinska ratna iskustva ne bi li ojačao i vlastite oružane snage – treba napomenuti kako se posebna pažnja poklanja i području kibernetičke obrane. Saznanje da je ruski napad na komunikacijsku mrežu ViaSat na prvi dan invazije doveo i do gubitka struje koji se širio Europom – te je izgubljen kontakt s više od 3.000 vjetroelektrana u Njemačkoj – potaknuo je vlasti u Berlinu da Ukrajini osiguraju 10.000 sigurnih stanica za satelitski Internet, kao i obuku osoblja za obranu u kibernetičkom prostoru. Uz to, Njemačka je odlučila za 2024. godinu praktično udvostručiti svoja izdvajanja za vojnu pomoć Ukrajini – budući se ustanovilo kako će prvotno predviđenih 4 milijarde eura biti dovoljno tek za ispunjavanje već danih obećanja – dok bi za nove potpore ostalo tek oko 120 milijuna eura (uskoro dopunjeno s još oko 4 milijarde eura za buduće potrebe). Na to se danas nadovezala objava o njemačkoj donaciji 10 tenkova Leopard 1A5, 14 gusjeničara Bandvagn 206, 5 medicinskih vozila (Carrier Warthog), jednog inženjerijskog stroja za borbeno razminiranje Wisent 1, 10 bespilotnih letjelica Vector, 16 kamiona Zetros, 13 MAN kamiona, 4 tegljača NH81 s prikolicama, 12 radarskih postaja Ground Observer, te topničkog i pješačkog streljiva i zaštitne opreme. Uz to, u režiji koncerna Rheinmetall za isporuku se priprema još 25 tenkova Leopard 1A5, amfibijska vozila Caracal te 14 tenkova Leopard 2A4 u Ime Nizozemske i Danske. No posebno bi se korisnim mogla pokazati i dva dodatne protuzračna sustava IRIS-T koja bi iz Njemačke u Ukrajinu trebala pristići do kraja godine – dok su ondje već u službi osvanula dva dodatna protuzračna raketna sustava NASAMS, kupljena od Litve i prepuštena Ukrajini. U tom se kontekstu spominje i buduće pristizanje dodatnih 60 PZO-oklopnjaka Gepard, koje je Nizozemska 2016. prodala u Jordan – da bi ih sada Sjedinjene Države kupile za oko 110 milijuna eura, no bez jasnog datuma njihove isporuke u Ukrajinu.

Dok je već započela obuka pojedinih ukrajinskih pilota za borbene avione F-16, u ponedjeljak 13. studenog u rumunjskoj zrakoplovnoj bazi Fetești, oko 100 km od Bukurešta, otvoren je centar za obuku F-16 pilota. Ceremoniji otvaranja su svjedočili ministri obrane Rumunjske i Nizozemske (koja osigurava 12 do 18 aviona) – da bi danas ondje započela i obuka rumunjskih pilota, a uskoro i Ukrajinaca. To je ipak samo dio rezultata europske obuke za ljudstvo iz Ukrajine – budući se baš ovih dana čulo kako je program obuke u Velikoj Britaniji dostigao 30.000 ukrajinskih polaznika oko 7 tjedana prije plana (najveći program tog tipa u Velikoj Britaniji od Drugog svjetskog rata). Sličan je učinak zabilježila i inicijativa Europske unije, kojoj je prvotni cilj bio 15.000 ljudi na obuci ove godine, da bi se sada taj učinak počeo približavati brojci od oko 35.000 polaznika obuke koju provode Norveška i sve EU države osim njih tri (među ostalim i Hrvatska).

image

Demonstracija u Rumunjskoj

Andrei Pungovschi/AFP

Ipak, kad se spominju EU napori u vezi Ukrajine, teško je zaobići neslavno stanje zajedničkog programa za pribavljanje topničkog streljiva kalibra 155 mm za ukrajinske potrebe. Iako je prvotni plan bio od ožujka 2023. do ožujka 2024. prema Kijevu otposlati oko milijun granata – u zadnje vrijeme je ta brojka zaglavila na oko tek 300.000 komada. Dapače, s više se strana čuje da možda niti neće biti moguće ispuniti ta obećanja do isteka roka – kako je danas izjavio ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba, zbog „jadnog stanja obrambene industrije“ širom EU te zbog „puno nesinhroniziranih stvari, puno birokracije“. Poseban je problem pri tome i činjenica kako se uz ta obećanja o slanju topničkih granata ujedno pod pitanjem našao i osmi po redu paket od 500 milijuna eura za vojnu pomoć Ukrajini, jednako kako i izdvajanje oko 20 milijardi eura u poseban fond unutar Europskog instrumenta za mir (EPF) za pomoć Ukrajini. Naime, oba ova financijska izdvajanja naišla su na probleme u provedbi – budući su nakon početnih obećanja neke zemlje krenule blokirati konkretno odlučivanje (prvenstveno pro-ruska Mađarska, ali navodno i još neke druge EU-članice).

Do rješavanja tih problema – a možda i konačnog usuglašavanja 12. paketa EU sankcija za Rusku Federaciju – Ukrajini ipak ostaje još i konkretna pomoć nekih prijateljskih država. Nije tu riječ samo o Kanadi, koja je u svom parlamentu pokrenula izdvajanje dodatnih 500 milijuna kanadskih dolara (oko 385 milijuna USD) dodatne vojne pomoći – već i Norveška sa svojim novim paketom vrijednim oko 84 milijuna USD (za zimsku opremu, humanitarne potrebe i razminiranje), te Velika Britanija. Naime, iz Londona se čulo kako je u Ukrajinu poslano oko 82.000 kaciga, 25.000 kompleta zimske odjeće, 10.000 zaštitnih prsluka te oko 70.000 suhih obroka – korisna pomoć za rješavanje konkretnih problema.

Očekivanja i glasine

No dok se Ukrajina nada započeti svoje konkretne pregovore o članstvu u Europskoj uniji negdje početkom iduće godine, širom Europe je izgleda lakše diskutirati o pomoći ili pregovorima nego stvarno isporučivati ikakvu opremu ili streljivo. Dok Mađarska, Bjelorusija, Turska i niz drugih Rusiji sklonih država naglašavaju potrebu za pregovorima (i svoju spremnost za posredovanje, doduše upitne neutralnosti) – u nedjelju 12. studenog posebno je loše odjeknuo stav bivšeg NATO glavnog tajnika Anders Fogh Rasmussena o mogućem pridruživanju Ukrajine u NATO savez već dogodine – ali pod uvjetom odustanka Kijeva od prostora koje je Rusija okupirala. Naravno, kad bi ikog ozbiljnog u Ukrajini takva ponuda i zanimala, sasvim je jasno da je ona zapravo postavljena bez krčmara, budući se Ruska Federacija gospodarski priprema za dugi rat, a u Ukrajini za predstojeće zimske ofenzive potpomognute i vojnom pomoći Bjelorusije, Irana i Sjeverne Koreje. Uglavnom, jednako je sve to ozbiljno i konstruktivno kao i mađarske najave provedbe „konzultacija sa stanovništvom“ na temu „Mislite li da je Ukrajini mjesto u Europskoj uniji?“ – baš kako je svojedobno i nama susjedna Slovenija o takvim EU-željama Republike Hrvatske razmatrala raspisivati referendume.

Za to vrijeme Ruska Federacija je krajem prošloga tjedna po prvi put u 78 godina ostala bez izbora svog suca u sastav Međunarodnog suda pravde (International Court of Justice – ICJ), budući da njihov kandidat nije osigurao ponovni izbor u međunarodnim glasovanjima. No takve novosti – baš kao i izlazak Rusije iz okvira Ugovora o konvencionalnim vojnim snagama u Europi 7. studenog (kojim je urušena osnova međunarodnih sustava kontrole naoružanja) – ipak su u široj javnosti odjeknule bitno tiše od dodatnih vijesti kako nanovo borbeno djeluju borci bivšeg ruskog „privatnog“ poduzeća „Wagner“. Naime, ti su ljudi tijekom zadnjih tjedana prvo osvanuli bilo u okviru Rosgvardije (pa onda i čečenske postrojbe „Ahmat“), bilo pod okriljem privatnog vojnog poduzeća „Redut“ (dakle, s ugovorima Ministarstva obrane Ruske Federacije) – da bi im na raspolaganje nedavno bio stavljen zaseban kamp u okupiranome dijelu Hersonske oblasti na jugu Ukrajine. Ondje ih se izgleda okuplja nedaleko okupiranog Skadovska na obalama Crnog mora, a tek ostaje za vidjeti kakva će biti njihova eventualna buduća šira borbena uloga – iako se o njihovim navodnim borbenim angažiranjima već u više navrata aktivno nagađalo, budući da opet ide zima i Ruska Federacija nanovo planira ofenzive koje izgleda ponovno uključuju korištenje mase potrošnog pješaštva.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
30. studeni 2024 22:11