MISTERIJ

Ruski vojnici ubili su joj roditelje, ali Arini (16) se gubi svaki trag: ‘Pazite, ona je svjedokinja. Odveli su ju...‘

Tisuće djece s okupiranih područja deportirana su u Rusiju gdje su mnoge od njih brzo posvojile lokalne obitelji

Ilustracija, nestala djevojka

 Antonio Guillem Fernndez/Alamy/Alamy/Profimedia/Antonio Guillem Fernndez/alamy/alamy/profimedia

Tjedana dana nakon što je Rusija napala Ukrajinu, obitelj 15-godišnje Arine Jatsiuk odlučila je autom napustiti svoj dom nedaleko Kijeva. Nakon desetak kilometara naletjeli su na grupu ruskih vojnika.

Vojnici su počeli pucati i izvukli Arinu i njezinu 9-godišnju sestru Valeriju sa zadnjeg sjedišta automobila. Arina je bila ozlijeđena i utrpali su je u jedno vozilo, a Valeriju u drugo. Valerija je odvedena u obližnje selo gdje su je lokalni stanovnici našli kako stoji uz cestu. Njezini roditelji Denis i Ana pronađeni su ubijeni u autu.

Taj 3. ožujka 2022. bio je posljednji put da je itko vidio Arinu. Ona je jedno od 345 ukrajinske djece koja su nestala od početka ruske invazije na Ukrajinu, pokazuju ukrajinski statistički podaci.

Ukrajinske vlasti kažu kako su mnoga od nestale djece prisilno odvedena u Rusiju. Ruske vlasti ne poriču da su odvodile ukrajinsku djecu. Štoviše, oni kažu da su ih tako spasili.

Arinina ujna, Oksana Jatsiuk, kazala je CNN-u da djevojčicu s dubokim, tamnim očima i aparatićem za zube pokušavaju pronaći otkako je nestala. Ana jako lijepo crta, voli šminku i putovanja, kaže njezina ujna.

‘Imala je velike snove‘, no ‘ruski osloboditelji‘ sve su odlučili umjesto nje. Kad je pronađemo, nastavit ćemo s njezinim planovima‘, kaže.

Obitelj kaže kako vjeruje da je djevojčica, kojoj je sada 16 godina, još uvijek živa i odvedena u Rusiju.

‘Poslala sam upite svim zdravstvenim ustanovama, Ministarstvu zdravlja Rusije, Bjelorusije i Ukrajine, no u službenom odgovoru su mi rekli da nigdje nije registrirana‘, kazala je Jatsiuk u telefonskom razgovoru.

Oksana Jatsiuk, koja se trenutno nalazi u Poljskoj, kaže kako vjeruje da Arina sa sobom nije imala dokumente kad je odvedena, što je možda i razlog zašto nigdje nije registrirana.

‘Primila sam službeni odgovor da nije zabilježeno da je Arina prešla granicu‘, kaže.

Obitelj pročešljava grupe na društvenim mrežama i pokušava doći u kontakt s preseljenim ljudima i raznim volonterima u Rusiji i Bjelorusiji.

Jatsiuk kaže kako redovito provjeravaju i hoće li se Arinin DNA pojaviti u nacionalnom registru. ‘Nema je na popisu poginulih‘, kaže.

Ruski volonter koji pomaže u potrazi kaže kako je Arina odvedena u jednu zdravstvenu ustanovu u Rusiji i otada je u toj zemlji.

Volonter koji je želio ostati anoniman zbog osjetljivosti posla koji radi, dodaje kako u slučaju nestale djevojčice od jeseni nema novih tragova.

Svjedok ratnog zločina

Arinin nestanak još progoni Marinu Lipovetsku, voditeljicu projekta Magnolia, ukrajinske udruge koja se bavi nestalom djecom.

‘Ona je svjedokinja ratnog zločina. Ako njezina mlađa sestra i nije razumjela da su im roditelji ubijeni, pretpostavljam da je Arina to shvatila. I ona sama je bila ranjena te je također žrtva ratnog zločina‘, kazala je Lipovetska.

image

Marina Lypovetska

Udruga Magnolia/Facebook

Udruga Magnolia primila je više od 2.600 upita obitelji i prijatelja nestale djece od početka invazije u veljači 2022., što je više od ukupnog broja nestale djece u proteklih 20 godina.

18 zaposlenika udruge radi od jutra do mraka. U kontaktu su s obiteljima nestale djece te im nude psihološku i pravnu pomoć. Grupa također provodi vlastite potrage koristeći razne obavještajne tehnike, javne pozive i društvene mreže kako bi prikupili informacije.

Najveći broj upita odnosi se na djecu s okupiranih teritorija Ukrajine ili područja zahvaćenih teškim borbama.

‘Prije rata, većina slučajeva odnosila se na bježanje od kuće, no sada su nestanci povezani s vojnim aktivnostima‘, kaže Lypovetska i dodaje kako je na počeku rata većina poziva bila od očajnih obitelji koje su izgubile kontakt sa svojim voljenima na okupiranim područjima.

No nekoliko tjedana od početka sukoba, Magnolia je počela dobivati sve više poziva o djeci koja su odvojena od svojih obitelji tijekom napada ili su nestala tijekom evakuacije, kaže.

Uskoro je postalo jasno da su neka djeca poslana u Rusiju.

Javno hvaljenje

Prema međunarodnim sporazumima, uključujući Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda, deportacija civilnog stanovništva smatra se ratnim zločinom, a prisilno premještanje djece jedne skupine u drugu predstavlja genocid.

Agencija za izbjeglice Ujedinjenih naroda kazala je u siječnju da ruske aktivnosti krše temeljne principe zaštite djece, pisao je Reuters.

No Rusija je drsko otvorena u pogledu svojih aktivnosti.

Tijekom protekle godine, brojni su se ruski dužnosnici javno hvalili kako su u zemlju doveli ukrajinsku djecu. Prema njihovim izjavama, tisuće djece s okupiranih područja deportirana su u udaljene krajeve Rusije gdje su mnoge od njih brzo posvojile lokalne obitelji i dodijeljeno im je rusko državljanstvo.

Mala grupa djece koja je, kako su to opisali tamošnji dužnosnici, spašena iz Donbasa, prikazana je pred tisućama ljudi tijekom velikog skupa u Moskvi prošli mjesec. Djecu su potaknuli da zagrle muškarca u uniformi kojem se jedna djevojčica obratila kao ‘ujaku Juriju‘ koji su je ‘spasio‘ iz Mariupolja.

CNN je zatražio komentar od ureda ruske povjerenice za dječja prava, Marije Lvove-Belove. Dobio je generičku potvrdu primitka pošiljka, ali nije dobio odgovor.

Ruski dužnosnici i proruski separatisti počeli su odvoditi ukrajinsku djecu preko granice u Rusiju nekoliko dana prije nego je Moskva naredila invaziju na Ukrajinu. Vođe samoproglašenih NR Donjeck i Luhansk u istočnoj Ukrajini, naredili su 18. veljače masovne evakuacije civila u Rusiju.

Prema ruskim dužnosnicima, evakuacija je uključivala i djecu u sirotištima i internatima u regijama pod kontrolom separatista.

image

Maria Lvova-Belova

Mikhail Metzel/Sputnik/Profimedia/Mikhail Metzel/sputnik/profimedia

Volodimir Sahaidak, ravnatelj internata u Stepanivki, naselju nedaleko Hersona, svjedočio je ruskim naporima da odvedu djecu. U toj je školi bila siročad i djeca za koju se roditelji nisu mogli brinuti, kao i djeca iz obitelji sa socio-ekonomskim poteškoćama.

Kad su u ožujku 2022. ruske trupe ušle u taj grad na jugu Ukrajine, Sahaidak je odlučio da mora sakriti svoje štićenike od osvajača.

‘Najviše sem se bojao da će djeca biti odvedena u Rusiju jer sam vidio što se događalo u Donjecku i Luhansku tijekom osam godina rata‘, rekao je CNN-u preko telefona. ‘Vidio sam da djecu odvode u Rusiju pa sam se zabrinuo da će im tamo isprati mozgove kako bi stali na rusku stranu.‘

Rekao je da su onu djecu koja su imala nekoga da se brine za njih, odveli rođaci, dok su onu djecu koja nisu imala nikoga odveli zaposlenici škole.

Sahaidak kaže kako su u lipnju školu više puta napale ruska snage.

‘Odnijeli su sve osobne dokumente, hard drive, polupali sve monitore, sve nadzorne kamere, uništili sve ukrajinske povijesne knjige i sve one koje im se nisu sviđale,‘ kazao je.

Iako je uspio spasiti 52 djece pod njegovim skrbništvom u dobi od tri do 18 godina, kazao je da su ruske trupe odvele zasebnu skupinu djece koja je bila evakuirana u školu iz regije Mikolajiv.

Sahaidak je za CNN rekao da je uspio doći do ravnateljice škole u Mikolajivu, koja mu je rekla da je grupa odvedena - protiv njezine volje - u crnomorski grad Anapa u Rusiji. Prema Sahaidaku, volonteri su kasnije pomogli skupini da pobjegne u Gruziju. U veljači su djeca još bila tamo, rekao je.

Tvrdnje o ‘spašenom siročetu‘ Rusije osporene

Točan broj djece bez pratnje koja su odvedena u Rusiju nije poznat.

Glasnogovornica ukrajinske povjerenice za prava djece, Daria Herasimčuk, rekla je za CNN da je od 23. veljače 2023. najmanje 16.221 dijete prisilno deportirano. Međutim, dodala je glasnogovornica, taj broj uključuje samo djecu za koju ukrajinski dužnosnici znaju. U Rusiji bi ih moglo biti i mnogo više, a da to nitko ne zna.

Ukrajinski glavni tužitelj Andrij Kostin rekao je prošli tjedan da je Ukrajina do sada uspjela osigurati povratak 307 djece. ‘Da bismo učinili više, potrebna nam je pomoć međunarodne zajednice‘, rekao je tijekom susreta s povjerenicom Vijeća Europe za ljudska prava Dunjom Mijatović.

Ruski dužnosnici nisu odgovorili na CNN-ove upite o broju djece koju su u Rusiju doveli ljudi koji nisu članovi njihovih obitelji. Izjave dane tijekom godine jasno pokazuju da se radi o tisućama djece.

Prema izjavama ruskih regionalnih dužnosnika, u prvim danima rata oko 400 djece poslano je u ustanovu u Rostovu na Donu, blizu granice Rusije i okupirane Ukrajine.

U travnju je ured Lvove-Belove, ruske povjerenice za dječja prava, rekao da je oko 600 djece iz Ukrajine smješteno u sirotišta u Kursku i Nižnjem Novgorodu prije nego što su poslana živjeti s obiteljima u moskovskoj regiji.

Od sredine listopada, 800 djece iz istočnog Donbasa u Ukrajini živjelo je u moskovskoj regiji, mnoga s obiteljima, kazao je regionalni guverner Moskve.

Neka od djece završila su tisućama kilometara i nekoliko vremenskih zona daleko od Ukrajine. Prema uredu Lvova-Belove, ukrajinska su djeca poslana živjeti u institucije i u udomiteljske obitelji u 19 različitih ruskih regija, uključujući regije Novosibirsk, Omsk i Tyumen u Sibiru i Murmansk na Arktiku.

Sama Lvova-Belova posvojila je 15-godišnjeg dječaka iz Mariupolja, prema službenim izjavama.

Zapisi Kremlja o njezinom sastanku s Vladimirom Putinom u veljači otkrilo je da je rekla ruskom predsjedniku: ‘Sada znam što znači biti majka djeteta iz Donbasa - to je težak posao, ali volimo se, to je sigurno.‘

Na istom sastanku rekla je da je smještaj djece iz Donbasa u ruske obitelji ‘najdraži dio mog posla‘.

image

Maria Lvova-Belova na sastanku s Putinom

Mikhail Metzel/Sputnik/Profimedia/Mikhail Metzel/sputnik/profimedia

Ruski dužnosnici često tvrde da su djeca dana na posvajanje, siročad spašena iz ratom razorenih regija. No prema ukrajinskim vlastima, mnoga djeca u Ukrajini imaju rođake koji se žele brinuti o njima.

Prošle jeseni, očajni otac iz Harkiva nazvao je nevladinu organizaciju Magnolia. Supruga tog čovjeka ubijena je dok je pokušavala pobjeći od borbi, a gdje se nalazi njihov 10-godišnji sin nije bilo poznato - sve dok otac nije vidio snimku svog dječaka na ruskoj televiziji.

‘Na snimci su pokazali dječakovo lice i rekli, ‘spasili smo ovog jadnog ukrajinskog dječaka, siroče, i odveli smo ga u bolnicu u Luhansku‘, rekla je Lipovetska iz Magnolije za CNN.

Bilo je potrebno više od dva mjeseca da se otac ponovno spoji sa sinom, rekla je Lipovetska. Nevladina organizacija i ukrajinske vlasti angažirale su mrežu ukrajinskih i ruskih volontera, zajedno s odvjetnicima, koji su svi pokušavali potvrditi lokaciju dječaka i dogovoriti njegov povratak.

Dječak je na kraju pronađen u Lugansku, teritoriju pod ruskom okupacijom. Njegov otac nije mogao otputovati u regiju jer mu ne bi bilo dopušteno napustiti to područje i bio bi u opasnosti da bude prisiljen boriti se na strani separatista pa su dječakove bake poduzele opasno i teško putovanje.

‘Nemoguće je otići u Lugansk iz Ukrajine pa su morale napraviti veliki krug kroz Rusiju, prijeći granicu, zatim se vratiti kroz Rusiju u Europu, a tek onda natrag u Ukrajinu‘, rekla je Lipovetska.

Program rusifikacije

Rusija otvoreno govori o svojim naporima da ‘rusificira‘ djecu dovedenu iz Ukrajine.

Novi ruski zakon koji je stupio na snagu u svibnju znatno je olakšao davanje ruskog državljanstva Ukrajincima - sve dok su u pitanju ‘siročad, djeca bez roditeljske skrbi ili osobe nesposobne brinuti o sebi‘.

Ali nastojanja da se djecu ‘rusificira‘ idu i mnogo dalje od ceremonija dodjeljivanja državljanstva.

Ruski dužnosnici često govore o tome da ukrajinska djeca dobivaju rusko državljanstvo i sudjeluju u nacionalističkim aktivnostima, kampovima i ekskurzijama, kao i da ih šalju u ‘domoljubne‘ škole.

U jednoj od izjava, dužnosnici su objavili da je nekoliko djece iz Ukrajine odvedeno u Sankt Peterburg u internat koji obrazuje sljedeću generaciju ruskih državnih dužnosnika.

Nekoliko djece iz separatističkih regija u istočnoj Ukrajini također su tijekom ljeta bili dio grupe od oko 200 mladih koji su sudjelovali u ‘vojnom-domoljubnom kampu za problematične tinejdžere‘ u Čečeniji. Program su organizirali Lvova-Belova i čečenski vođa Ramzan Kadirov, pokazuju službeni dokumenti.

Fotografije iz kampa koje su objavili čečenski državni mediji, prikazuju tinejdžere obučene u bijele majice s kapuljačama na kojima su otisnute slike Kadirova i Putina. Dječaci također mašu separatističkim zastavama.

image

Kamp za preodgoj

Not Supplied/Willwest News/Profimedia/Not Supplied/willwest News/profimedia

Prema izjavama Lvove-Belove, više od 1.000 tinejdžera iz Donjecka, Luhanska, Zaporižja i Hersona - četiri regije koje je Putin prisvojio prošlog rujna - prošli su kroz poseban ‘program rehabilitacije‘ koji je uključivao posjet ruskim znamenitostima i susret sa ruskim slavnim osobama.

Opservatorij za sukobe koji podupire američki State Department, a vodi ga Yale Humanitarian Research Lab, prošlog je mjeseca objavio izvješće u kojem se detaljno opisuje mreža od najmanje 43 kampa diljem Rusije u kojima se od početka rata nalaze tisuće ukrajinske djece.

CNN je došao do glasovne poruke koju je 16-godišnji Serhij poslao svojoj majci u Ukrajinu iz jednog od logora. U njemu je rekao: ‘Moji prijatelji i ja bili smo prisiljeni pjevati rusku himnu, ali je nismo pjevali. Nisu reagirali jer nas nisu vidjeli. Moramo pjevati rusku himnu svaki dan tijekom jutarnjih vježbi.‘ CNN ne otkriva njegovo prezime iz sigurnosnih razloga.

Jedan od autora izvješća Yalea, Nathaniel Raymond, rekao je da je ‘primarna svrha logora, izgleda, politički preodgoj‘.

‘Najmanje 32 ustanove identificirane u izvješću, čini se provode sistematski preodgoj i izlažu ukrajinsku djecu ruskim kulturnim, domoljubnim, a u dva slučaja i posebnim vojnim sadržajima‘, kazao je Raymond.

Izvješće je pokazalo i da je više od 6.000 djece u dobi od nekoliko mjeseci pa do 17 godina, bilo pod skrbništvom Rusije u nekom trenutku tijekom godinu dana dugog rata, iako bi pravi broj djece mogao biti i značajno veći.

U petak je obilježena prva godišnjica od nestanka Arine Jatsiuk.

Njezinu su mlađu sestru Valeriju i službeno posvojili njezini ujak i ujna. Oksana Jatsiuk je kazala CNN-u kako djevojčica prima psihološku pomoć te se polako suočava sa strašnom realnošću da su joj roditelji ubijeni.

‘Stalno pita za sestru, brine se za nju i čeka ju‘, kaže njezina ujna.

‘Mi svi vjerujemo da je živa i da ćemo je ubrzo pronaći. Razmatramo sve opcije pa i onu da je možda već posvojena‘, dodaje.

Bol obitelji Jatsiuk u oštrom je kontrastu s propagandom koju nastoje progurati ruski dužnosnici, uključujući Lvovu-Belovu.

Na jednom javnom događaju, ruska povjerenica za dječja prava opisala je kako se osjeća ‘domoljubno‘ zbog ruskih obitelji koje usvajaju djecu iz okupiranih regija Ukrajine.

‘Zar to nije zajedništvo, zar to nije onaj patriotski osjećaj kada ne postoje tuđa djeca, nego su sada sva naša?‘ rekla je u službenom priopćenju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 11:33