VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Šokantni uspjeh Rusa kod Očeretine, šef špijuna smiruje situaciju, na front stiže oružje kakvo Kijev još nije imao!

Pomoć iz SAD dolazi u zadnji čas za Ukrajinu

Igor Tabak, prizori iz Ukrajine

 Cropix, Afp/

Utorak 23. travnja ujedno je 790. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje je vrijeme nakon nekoliko dana hladnijeg vala opet zatoplilo, iako se tijekom tjedna nadalje očekuju promjenjive prilike s ponešto kiše. Ovakvo vrijeme ipak je bitno suše od prosjeka, pa se baš i ne bilježi tradicionalna „proljetna rasputica“ te se kopnene operacije za sada odvijaju nesmanjenim intenzitetom. Jednako se tako nastavljaju i ruski zračni napadi na ukrajinsku strujnu infrastrukturu – koja je posebno teška oštećenja pretrpjela u oblastima Harkiv, Krivi Rih i Donjeck.

Ondje su na snazi i oštre redukcije struje, u Harkivu opće, a u Krivom Rihu samo za tamošnju industriju, koje će izgleda potrajati budući su štete opsežne i teške za brzo saniranje. Tome se tijekom proteklih dana pribrojilo i dodatne štete – bilo one uzrokovane iznimno lošim vremenom ili pak ruskim granatiranjima uz granice i bojišnicu. Za to vrijeme nastavljaju se radovi na utvrđivanju i oklapanju trafostanica, te uspostavi alternativnih te distribuiranih izvora električne energije i topline za gradove koji su učestalo na meti agresora (među ostalim mobilne elektrane s plinskim turbinama).

No popravak velikih termoelektrana bit će problem koji se nastoji riješiti i pregledom zatvorenih energetskih postrojenja u Litvi, Njemačkoj te nekim drugim državama, tražeći u njima segmente i sklopove koji bi bili od koristi u Ukrajini. Do tada na snazi ostaju bilo redukcije, bilo nadoknađivanje dnevnih manjkova struje uvozom iz susjednih prijateljskih država.

Naravno, dok se objekti kritične infrastrukture čuvaju i popravljaju u hodu, ostaje činjenica kako je zadnje vrijeme ukrajinska protuzračna obrana vidljivo oslabljena (kako u pozadini tako i na bojišnici) i to neprijatelj itekako nastoji iskoristiti. Dok će topničke granate koje Europska unija nabavlja preko Češke navodno krenuti pristizati tek krajem svibnja i u lipnju – a pomoć iz SAD-a možda bude tek ponešto brža – itekako je ozbiljno pitanje izdržavanja ruskih napada u idućih nekoliko tjedana da bi se onda ušlo i u ljetni period za kojeg mnogi predviđaju šire ofenzivne operacije agresora. Dok Kirilo Budanov, šef ukrajinske Vojne obavještajne službe, prognozira da će stanje biti prilično teško ali ne i katastrofalno („Armagedon se neće dogoditi, kao što mnogi sada počinju govoriti“) – bilježi se veliki pritisak neprijatelja zapadno od okupiranog Bahmuta, kod Časiv Jara, te zapadno od okupirane Avdiivke, u predgrađima okupiranog Donjecka. I nije tu riječ samo o ustrajnim napadima na samoj fronti, već jednako tako i u tamošnju dubinu ukrajinskog teritorija – ne bi li se time, kao prvo, omelo dovoz savezničke pomoći bliže bojištu i, kao drugo, spriječilo okupljanje branitelja u neposrednom zaleđu zona ruskih nasrtaja.

Ne bi li se barem donekle olakšalo ukrajinsku poziciju po pitanju sustava protuzračne i proturaketne obrane – zadnjih se dana vidi organizirani napor unutar EU/NATO država radi pronalaženja dodatnih obrambenih sustava za Ukrajinu. Osim jedne bitnice sustava MIM-104 Patriot koju Njemačka dodatno šalje u Ukrajinu, bilo je tu riječ i o pritisku saveznika na Grčku i Španjolsku da neko svoje takvo naoružanje stave na raspolaganje. Naime, te dvije države raspolažu s desetak sustava potrebnoga tipa, a baš danas se Grčka izjasnila kako bi bila u stanju poslati bitnicu Patriota (vjerojatno iz okolice Atene) ako bi im SAD prije toga dale sigurnosne garancije prema mogućim prijetnjama iz susjedne Turske. No budući da Ukrajina smatra da su im četiri bitnice takvog naoružanja minimum potrebnog (a ujedno i dohvativ cilj) – ne čude ni pozivi iz Njemačke da barem još jedan takav sklop u Ukrajinu stigne iz SAD, države koja ih u svom arsenalu ima poprilično.

Stanje na terenu

Dok se nastavljaju brojni topnički i raketni napadi uzduž granice s Ruskom Federacijom čitave ukrajinske bojišnice, kopnena su djelovanja ipak bila ponešto više koncentrirana. Iako se za sjever Donbasa ne može reći da je posebno žarište sukoba, ipak je zona zapadno od okupiranog grada Svatove i dalje na jug do okupirane Kremine posljednjih dana oživjela nizom ruskih napada (Stelmahivka, Nadija, Novojegorivka, a onda i potez Terni-Jampolivka-Torske). Jednako tako su od kraja prošlog tjedna bilježeni napadi i uzduž bojišnice južno od rijeke Siverski Donjec prema prostoru Bahmuta – kod naselja Bilogorivka, Verhnokamjanske, Spirne, Viimka, Rozdolivka – da bi se taj prostor nadovezao na aktivnu borbenu zonu zapadno od Bahmuta.

Ondje se i dalje bilježe borbe na zapadnim rubovima donedavnog ukrajinskog uporišta Bogdanivka (koje su Rusi proglasili osvojenim u nedjelju 21. travnja, iako se neslužbeno to bilježilo već oko dva tjedna) – no to je samo sjeverni prilaz ukrajinskom gradu Časiv Jar za kojeg smo već spomenuli kako je posebno žestoko poprište sukoba. Iako se navodno i dalje drže ukrajinske linije u prvim istočnim predgrađima ovog mjesta (tzv. „Kanalska četvrt, koju od glavnine mjesta dijeli vodni kanal „Siverski Donjec – Donbas“), čitav je taj urbani prostor pod žestokim zračnim i topničkim napadima kojima se smjera omekšati ukrajinsku obranu.

Ništa mirnije nije ni na širim južnim prilazima Časiv Jaru, gdje borbe bjesne oko 4 km jugoistočno – na rubovima sela Ivanivske i uz tamošnju trasu ceste T-0504, također na prilazima već spomenutom vodnom kanalu. Ondje su navodno zadnjih dana ruske snage imale i određenih napredovanja, tako da ne bi čudilo da se uskoro čuje i o njihovom osvajanju Ivanivske, te seljenju fokusa malo dalje na zapad prema trasi vodnog kanala.

Drugo žestoko poprište kopnenog sukobljavanja je definitivno prostor načelno na sjeverozapad i zapad od Avdiivke, koju su Rusi okupirali sredinom veljače. Dok su ondje ukrajinske linije postupno popuštale, što je braniteljima davalo nade da u pozadini ima vremena izvoditi i ozbiljnije fortifikacijske radove – zadnjih se tjedan dana bilježilo zapravo neočekivan ruski borbeni uspjeh na sjeveru te zone, oko ukrajinskog uporišta Očeretine. Nakon prošlotjednog primicanja agresorskih snaga toj otpornoj točci – kada se u tri koraka prošlo oko 3 kilometra dotadašnjih ukrajinskih položaja, Rusi su se najednom našli prvo na samom rubu sela Očeretine, da bi onda u njega i ušli.

Dok izgleda da je tom napredovanju kumovala loše izvedena ukrajinska rotacija snaga (izvlačenje iskusne 47. mehanizirane brigade koju pritom nije odgovarajuće zamijenila 115. mehanizirana brigada) – ostaje činjenica da se zadnjih dana borbe vode unutar samog sela Očeretine, gdje su Rusi prvo uz prugu napredovali na jug sela, pa se onda izgleda otamo krenuli širiti dalje na sjever i zapad. Time je stvoren izboj bojišnice koji je za ukrajinske branitelje posebno neugodan – budući da u slučaju daljnjih neuspjeha otvara agresorima mogućnosti širenja napredovanja, kako na sjever prema Kostjantinivki (u zaleđe fronte kod New Yorka i Toretska), tako i na zapad (prema nizu logistički aktivnih gradića prema većem mjestu Pokrovske), ili na jugozapad (u zaleđe aktualne fronte kojom se priječi izlaz agresora iz Avdiivke prema Pokrovsku).

Imajući u vidu značaj ovog proboja, pomalo čude ruski navodi o bijegu preostalih branitelja, a poprilično racionalnije zvuče ukrajinski navodi o povratku 47. brigade i dodatnih pojačanja ne bi li se tu stabiliziralo situaciju i agresore izbacilo prema njihovim početnim položajima. Kako bilo da bilo, u ovoj borbenoj zoni se 21. travnja čulo i o ruskom zarobljavanju prvog tenka Leopard 2A6, kojeg su agresori uspjeli otegliti u pozadinu, s namjerom proučavanja i kasnijeg izlaganja među zarobljenom zapadnom vojnom opremom.

Slična se neugodnost s neuspješnom rotacijom snaga navodno dogodila i oko 17 km južnije, gdje su u ruske ruke pale pojedine šumske međe neposredno na jug od okupiranog sela Pervomajske, uz lokalni put na jug prema okupiranom selu Nevelske. Iako se agresore već neko vrijeme uspješno zaustavlja u samom Nevelske, ovim je prodorom sa sjevera u pitanje došao niz poljskih fortifikacija između Pervomajske i Nevelske, na istok prema trasi bivšeg autoputa – koje i dalje navodno brani ukrajinska 59. motorizirana brigada. Za sada nije jasno hoće li ta napredovanja neprijatelja biti poništena protunapadima ili će se ukrajinske postrojbe krenuti povlačiti iz spomenutih izbočenih položaja koji su sada najednom djelomično odsječeni od pozadine. Borbena situacija tek je ponešto bolja oko 7 km dalje na jugozapad, oko ukrajinskog uporišta Krasnogorivka, gdje se protunapadima izgleda uspjelo istjerati ruske snage s krajnjeg juga ovog grada – kuda su agresori upali temeljem oklopnih juriša, koji su ih prije nekoliko dana bez mnogo otpora doveli u sam taj urbani prostor (kod tamošnje željezničke stanice kao poprišta naknadnih žestokih borbi).

Ipak, dok se dalje na jug još uvijek drži ukrajinsko uporište Georgiivka, a protunapadi su naizgled stabilizirali i stanje oko malog okupiranog naselja Pobeda – zadnji su dani bilježili okupaciju sela Novomihailivka, kod kojeg su tijekom zdanjih mjeseci agresori izgubili preko 300 raznih oklopnih vozila. Dok je to selo već neko vrijeme bilo podijeljeno i poprište žestokih borbi, zadnjih dana je izgleda agresorima uspjelo zauzeti čitav prostor ovog uvelike srušenog sela – da bi se bojišnica prenijela dalje na zapad po toku rijeke Suhi Jali. Riječ je o pomaku od oko 500 metara sjeverno od rijeke, do sela Paraskoviivka, te južno od rijeke gdje na oko 2 km kreću prve kuće sela Kostjantinivka.

Sve je to dio ruskih nastojanja da ovladaju cestom O-0532, koja kroz Kostjantinivku na jugozapad vodi do Vugledara – velikog ukrajinskog uporišta koje je do sada jako uspješno odolijevalo svim ruskim napadima. Napomenimo da su istočni prilazi na trasu ove lokalne prometnice i južno od sada osvojene Novomihailivke već neko vrijeme poprište ozbiljnih borbi i manjih ruskih napredovanja na širokoj fronti. Srećom, bitno manji pomaci bojišnice bilježe se na jugu Ukrajine, kako na spoju Donjecke i Zaporiške oblasti (južno od Velike Novosilke) tako i u samom Zaporižju (gdje se bilježe borbe južno od Orihiva, posebno kod razrušenog sela Robotine, koje je vjerojatno u tzv. „sivoj zoni“). Ujedno, ruskim snagama ni nadalje nije uspjelo uništenje ukrajinskih mostobrana na donjem toku Dnjepra, gdje se i dalje borbe vode oko sela Krinki na uvelike okupiranoj istočnoj obali te rijeke.

Zračni napadi

Nakon što je kasna večer petka 19. travnja bilježila napade vođenim bombama UMPB D-30SM na Družkivku (zaleđe Časiv Jara) i raketama „Iskander-M“ na Mirnograd (zaleđe Očeretine), subota 20. travnja počela je ruskim lansiranjem 2 rakete sustava S-300/S-400 iz Belgoroda i još 2 rakete Kh-59/KH-69 s Crnog mora na prostor Odese (obje srušene). Samo nešto kasnije opet se balističkim raketama gađalo lučke instalacije u ukrajinskoj luci Južni, napadnuta je bila i industrijska infrastruktura u gradu Zaporižje, te područja oko gradova Dnipro, Herson te Harkiv (vođene zrakoplovne bombe na Vovčansk i niz drugih prigradskih krajeva). Posebno je opet stradala Odesa, koju se tijekom dana gađalo u više navrata (luka, lučka skladišta goriva, navodno skladište streljiva u prigradskom naselju Nerubajske, tvornica alatnih strojeva Mikron, željeznički most i niz drugih civilnih ciljeva).

Zauzvrat, bilježilo se djelovanja ukrajinskih bespilotnih letjelica iznad ruske oblasti Brijansk (5 srušeno, pogođen „objekt energetske infrastrukture“) – da bi se onda iz ukrajinskih obavještajnih izvora čulo kao je to bio tek dio šireg vala takvih napada, koji su s više od 50 letjelica obuhvatili ruske oblasti Belgorod, Brijansk, Kursk, Tula, Smolensk, Rjazanj, Kaluga i Moskva – uz pogođene barem tri trafostanice i nekoliko skladišta goriva.

Nedjelja 21. travnja je s ukrajinske strane započela raketnim napadom na Sevastopolj, gdje je u luci ovoga grada izgleda raketom R-360 Neptun bilo pogođen ruski pomoćni brod Crnomorske flote „Komuna“. Riječ je o katamaranu specijaliziranom za pomorsko spašavanje koji je bio porinut u Petrogradu daleke 1913. godine. Plovilo je od 1915. bilo u vojnoj službi, preživjelo je dva svjetska rata, a od 1967. je u Crnom moru. Nakon modernizacija sredinom 1970-tih godina ovaj je brod osposobljen za vođenje i raznih ronilica, kojima je u travnju 2022. sudjelovao i u dizanju pojedinih dijelova s potopljene krstarice Moskva pred ukrajinskom obalom. Ostalo je nejasno je li ovaj raketni napad samo oštetio ili baš uništio spomenuto plovilo bogate povijesti i širokih sposobnosti. Uz to, opet se bespilotnim letjelicama djelovalo po ruskim pograničnim oblastima (dvije uništene u regiji Brijansk), gdje se čulo i o topničkim duelima te korištenju višecijevnih lansera raketa.

Zauzvrat, tog se dana bilježio i niz ruskih raketnih napada na Selidove (ovoga puta VBR-om 9K58 Smerč), te lansiranjem proturadarske rakete Kh-31P na obližnje selo Cukurine (u zaleđu Krasnogorivke, zapadno od Donjecka). Osim toga, rano popodne je opet balističkim raketama bila gađana Odesa (lučka infrastruktura), a navečer su bilježeni i novi napadi na Harkiv.

Ponedjeljak 22. travnja započeo je ruskim lansiranjem 7 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s rta Čauda na Krimu (njih 5 uništeno kod Odese), te tri protuzračne rakete sustava S-300/S-400 iz okupiranih dijelova Donjecke oblasti – navodno prema Časiv Jaru. Ujedno se tijekom popodneva vidjelo pogodak rakete Kh-59 u televizijski toranj u Harkivu, čija se gornja polovica spektakularno survala u obližnju šumu. Prema navodima agresora, na ovom je objektu bila montirana nekakva „ukrajinska komunikacijska antena protuzračne obrane“. Što se ukrajinskih djelovanja tiče, Belgorod je bio gađan raketom OTR-21 Točka-U i bespilotnim letjelicama, dok se u ruskoj regiji Lipeck otkrilo ostatke ukrajinskog meteorološkog balona nepoznate namjene.

Utorak 23. travnja opet je započeo ruskim lansiranjem vala od 16 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s rta Čauda na Krimu te iz oblasti Kursk na sjeveru (15 srušeno). Većina tih letjelica bila je usmjerena na jug Ukrajine, krećući se u malim skupinama ne bi li pružili što veći izazov ukrajinskoj protuzračnoj obrani, a njih je pratilo i lansiranje dvije balističke rakete „Iskander-M“ iz Belgoroda. Eksplozije se bilježilo u Kijevu i Odesi (oštećeni stambeni objekti), a napad malim vođenim zrakoplovnim bombama UMPB D-30SM opet je bio usmjeren na mjesto Selidove u zaleđu Krasnogorivke i Nevelske zapadno od Donjecka.

Međunarodna arena

Dok Europska unija tek počinje ozbiljnije razmišljati o 14. paketu sankcija prema Ruskoj Federaciji, koji bi navodno trebao sadržavati i mjere protiv tankerske „flote u sjeni“ kojom Rusija zaobilazi sankcije na izvoz svojih naftnih proizvoda – glavna tema diskusija vjerojatno će biti zabrana uvoza ruskog ukapljenog plina. Primjena ove mjere mogla bi EU lišiti oko 19 posto ukupne ponude ovog energenta, a ne treba se čuditi ako i na tu temu prva u protivljenju opet bude Mađarska. Dok se u petak 19. travnja njen ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó mirno čuo s ukrajinskim dužnosnicima i dogovorio sastanak tijekom ovog tjedna, već u ponedjeljak 22. travnja se čulo kako Mađarska unutar EU blokira izdvajanje 2 milijarde eura iz okvira Europskog mirovnog instrumenta – bilo zbog mogućnosti navođenja mađarskih poduzeća koja krše sankcije na popisima „međunarodnih ratnih sponzora“ ili zbog navodnog nastavka ukrajinskog problematičnog tretmana mađarske nacionalne manjine. U tako uzavrelim odnosima, ne treba dvojiti da ni EU sankcije protiv Rusije neće naići na kooperativnost iz službene Budimpešte.

Ipak, najvažnija novost na međunarodnome planu zasigurno se dogodila kada je nakon prvih proceduralnih glasovanja (316 prema 94) u subotu 20. travnja u postupak Zastupničkog doma američkog Kongresa dospio tekst zakonskog paketa o međunarodnoj pomoći Izraelu (26 milijardi USD), Ukrajini (60,84 milijardi USD) i Tajvanu (8 milijardi USD). Na donošenje ovih akata čekalo se mjesecima, još od kada su sličan zakonski paket usvojili u Senatu, doduše u obliku jednog jedinstvenog akta.

Konačno, u ranim popodnevnim satima o tome se i glasalo u Zastupničkom domu, te je temeljem 311 glasova „ZA“ taj paket propisa i usvojen – doduše, dok su svi demokrati jednoglasno bili „ZA“ (njih 210), republikanci su se razlomili na 100 „ZA“, 112 „PROTIV“ i jedan „PRISUTAN“, tako da je akt zapravo donesen uvelike demokratskim doprinosom nasuprot protestima Donaldu Trumpu sklonih republikanskih „stekliša“. Nakon tog zakonodavnog poteza, spomenuti paket akata opet je poslan u Senat američkog Kongresa koji ga mora nanovo usvojiti (radi razlika u formi) – dok bi svaki širi zahvat u sadržaj tražio i veća dodatna postupanja. Iako se očekivalo da bi ti akti mogli još i istog dana osvanuti na dnevnom redu Senata, do toga nije došlo – dok je Zastupnički dom krenuo na tjedan dana odmora (radi židovskog blagdana Pashe), a Senat se zadržao radno u Washingtonu tijekom ovog tjedna.

Konačno, međunarodna pomoć se na dnevnom redu Senata našla jučer, u utorak 23. travnja, kada su trebala biti pokrenuta i početna proceduralna glasovanja na tu temu – ne bi li se time ušlo u radni period od maksimalno 30 sati i onda čitav paket akata izglasalo najkasnije negdje u srijedu u kasnim večernjim satima po Istočnom vremenu. Naravno, preduvjet za to bi bilo da na sve spomenute propise nema amandmana pa da se samo potvrdi različita forma istog sadržaja. Dok se već ovih dana čulo o jakim pritiscima kojima je demokratsko vodstvo Senata utjecalo na demokrate da odustanu od potencijalnih zakonskih promjena (ponekad i poprilično opravdanih) – čitava se stvar skoro zakomplicirala tijekom utorka 23. travnja.

Naime, iako su republikanski senatori nastojali zaustaviti čitav postupak nezadovoljni izostankom mogućnosti ulaganja amandmana, Senat je ipak većinom od 95 prema 19 odobrio ograničavanje rasprave na temu ovih propisa da bi se onda krenulo i prema usvajanju konačne verzije (koje se još iščekuje u trenutku pisanja ovog teksta).

Kada jednom ovi akti budu ponovno izglasani i u Senatu, čitav paket ide na potpis američkom predsjedniku Joe Bidenu – ne bi li tek nakon toga sve postalo i izvršno. To je bitno jer već neko vrijeme razna vojna roba čeka pripremljena u Njemačkoj i Poljskoj, te bi prve pošiljke naoružanja, streljiva i raznih vozila mogle stvarno brzo osvanuti u samoj Ukrajini. Među ostalim, navodi se da bi u okviru tih paketa opreme trebali biti sadržani i američki projektili ATACMS dugog dometa te unitarne bojne glave, kakve do sada Ukrajina nije dobivala usprkos brojnim apelima službenog Kijeva.


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 07:23