Ispred Doma kulture u centru mjesta Kočani u Sjevernoj Makedoniji nakon nezamislive tragedije s golemom smrtnom bilancom danonoćno gore svijeće, odlaže se cvijeće i ispisuju poruke ljubavi i pijeteta u knjigu čiji je papir mokar od suza.
Svijeće su za sve preminule došla upaliti i dva lokalna mladića, zapravo još dječaka. U malenom je plamenu k Nebu odaslana i njihova žarka želja za ozdravljenjem prijatelja im i vršnjaka, koji je stradao u strašnom požaru. Oni su Rade Filipov i Ivan Alčinov, učenici devetog razreda (završnog) osnovne škole, a njihov je stradali prijatelj polaznik prvog razreda lokalne Gimnazije, piše Slobodna Dalmacija.
- Ja sam jednom bio u klubu Pulse, unutra je bilo ubavo (lijepo, nap.a.). Izvana se vidjelo da je loše izgrađeno, ali unutra je bilo ok - kazuje Rade. Ivanova je dvadesetgodišnja sestra znala, kaže nam, otići često u taj klub. Srećom po nju i obitelj, te strašne večeri nije bila u "Pulseu".
- Naš prijatelj iz prvog Gimnazije bio je unutra s tatom. Obojica su bili veliki fanovi grupe DNK. Sad su i on i tata odvezeni na liječenje u Sofiju (Bugarska) jer su im izgorjeli dišni putovi. Molimo se za njih i nadamo da će ozdraviti - potreseno iznose dječaci.
Na Groblju u Kočanima odvijaju se veliki radovi strašnog predznaka: kopaju se grobovi, njih najmanje dvadesetak, za one poginule od posljedica požara u Kočanima, a koji potječu upravo iz mjesta (općine). Naime, neki su bili iz drugih mjesta, pa će tamo biti i pokopani...
Od nadzornika radova (molio nas je za anonimnost) doznajemo da troškove pripreme grobnih mjesta za poginulu mladost u potpunosti pokriva lokalna zajednica, odnosno država.
- Ne znamo točno koliko će grobova uopće biti potrebno jer se još ne zna ni konačna bilanca preminulih. Nije poznat još ni termin pogreba - tužno veli inženjer agronomije u svojstvu nadzornika radova koji su povjereni javnom poduzeću.
Iskapanja na groblju sumorno promatraju i Vlatko Danilov (44) i njegova majka. Vlatko je često izlazio u klub "Pulse".
Klub postojao već 17 godina
- Gledajte, taj klub postoji već 17 godina, nije od jučer ili od lani. Tamo sam se puno puta dobro zabavio, unutra je bilo lijepo, ali vidite, sve bez dozvole - tko od gostiju o tome razmišlja? To nije naša briga, nego vlasnika i države. A kako je u državi sve ukrivo, tako je i ovo. Da bar nije takva tragedija - kazuju Vlatko i mati.
Dakako, osobno poznaju skoro sve poginule i njihove roditelje, pa i bake i djedova.
- Malo smo mjesto, nikad se od ovoga nećemo oporaviti - vele na rubu suza.
Željeznička stanica pored groblja Kočani postoji kao okamina nekog davno prohujalog vremena: već nekoliko godina je potpuno izvan funkcije, vlakovi ne voze ali osoblje dolazi na posao u nadi da će se reanimirati željeznički promet, kako im je obećala nova vlast. I tamo je, na poluraspadnutom pročelju, zastava izvješena propisno, na pola koplja, u duhu sedmodnevne žalosti koja je na snazi ovaj tjedan.
Blagajnik Venco Veličkovski nam veli da je njegova kolegica Angelina Hristova u tragediji u mjesnom diskoklubu izgubila jedinicu kćer. Shrvana je bolju, a sa suzama se bori i kolega Venco.
- Djevojka, kćerka od kolegice, zvala se Sanja Hristova, 24 godine, fakultetski obrazovana, ljepotica. Jedino dijete... Divna djevojka, radila je i u Hrvatskoj sezonski prošlo ljeto, negdje na moru. Sad je više nema - slama se Venco.
- Mnogima je isto tako stradalo jedino dijete, jedino unuče. Ne znam kako će ti ljudi, roditelji, preživjeti. Neka su djeca poginula spašavajući druge. Ovo je mjesto vječne tuge - kazuje blagajnik željeznice i zaustavljene u vremenu.
Kao i Kočani.
Trgovac grobljanskim cvijećem, Makedonac pravoslavne vjere (to je istaknuo), Nikola Micov, ima 52 godine. Cvijeće na groblju prodaje od malih nogu, osoba je s invaliditetom, a ovako tragičnu priču ne pamti...
- Otkad se ovo dogodilo, svi na groblju samo pijemo i plačemo. Svih znamo, naravno... Korona je bila isto užasna, puno je ljudi umrlo, ali ovoliko njih odjednom, i tako mladi - nikad se nije dogodilo, nadam se da i neće. Ni ovo ne znam kako će ljudi preživjeti - veli Micov, i sam otac dvije kćeri u dobi od 15 i 19 godina.
- Ne dam njima ić u disko, al opet, treba imat i sreće. Moja je starija u vrijeme tragedije bila sa firmom (radi u lokalnoj tvornici) na izletu autobusom u Tursku, grad Erdam blizu bugarske granice. Kad je vozač na putu čuo što se dogodilo, vratio se natrag. Ne mogu još da vjerujem - kazuje grobljanski cvjećar iz Kočana za Slobodnu Dalmaciju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....