Deseci tisuća ljudi stigli su posljednjih dana, nakon pada režima jednog od najokrutnijih svjetskih tiranina Bašara al-Asada, iz raznih dijelova Sirije u predgrađe Damaska, gdje se nalazi najzloglasniji zatvor Saydnaya (Sednaya), zapravo logor i mučilište poznato kao ‘ljudska klaonica‘, nadajući se pronaći i osloboditi nestale članove svojih obitelji.
Protekla dva dana mnoštvo je bilo u potrazi za najbližima, no u ponedjeljak je nada ustupila mjesto očaju. Unatoč informacijama o mnoštvu zatvorenika koji se još nalaze u podzemnim ćelijama, nakon otvaranja teških željeznih vrata duž hodnika ustanovljeno je da su ćelije prazne.
Ljudi su maljevima, lopatama i bušilicama bušili rupe u podovima i zidovima, tražeći tajne tamnice o kojima se govorilo i osluškujući ne bi li čuli kakav zvuk iz podzemlja, no nije pronađeno ništa. Nakon što su pobunjenici oslobodili desetke ljudi iz vojnog zatvora Saydnaya u nedjelju kada je Damask pao, gotovo nitko više nije pronađen. Pripadnici civilne zaštite, koji su pomagali u potrazi, bili su jednako zbunjeni kao i obitelji oko toga zašto više zatvorenika nije pronađeno. Čini se, kako su zaključili, da je u Saydnayi posljednjih tjedana držano manje zatvorenika.
No, bez obzira na sve, rijetki su odustajali, što najbolje pokazuje koliko se Saydnaya moćno ocrtava u umovima Sirijaca kao samo srce Asadove brutalne policijske države. Tijekom Asadove vladavine, a posebno nakon početka masovnih prodemokratskih prosvjeda 2011. godine, čije je brutalno gušenje dovelo do izbijanja surovog građanskog rata koji je trajao 13 godina, sve do početka iznenadne, munjevite ofenzive sunitskih pobunjeničkih snaga predvođenih skupinom Hayat Tahrir al-Sham (HTS), bilo kakva naznaka neslaganja mogla je dovesti nekoga u Saydnayu, a malo se onih koji su tamo završili ikad više pojavilo. U zatvoru su bili zatočeni muškarci, žene i djeca.
Godine 2017. Amnesty International je procijenio da je tamo u to vrijeme bilo zatočeno od 10.000 do 20.000 ljudi "iz svih sektora društva" i da su svi oni predviđeni za "istrebljenje", kako je prenijela agencija AP. Tisuće ljudi su ubijene u čestim masovnim pogubljenjima, izvijestio je Amnesty, pozivajući se na svjedočanstva oslobođenih zatvorenika i zatvorskih službenika. Zatvorenici su bili podvrgnuti neprestanoj torturi, žestokim premlaćivanjima i silovanjima. Gotovo svakodnevno su čuvari obilazili ćelije kako bi prikupili tijela zatvorenika koji su preko noći umrli od ozljeda, bolesti ili gladi. Neki su zatvorenici pali u psihozu i izgladnjivali se, izvijestila je skupina za ljudska prava.
Nije pronađen nitko
Procjenjuje se da je 150.000 ljudi zatočeno ili nestalo u Siriji od 2011. godine, a vjeruje se da su deseci tisuća njih prošli kroz Saydnayu. "Ljudi su očekivali da će ih biti puno više. Drže se za zadnji tračak nade", rekao je Ghayath Abu al-Dahab, glasnogovornik Bijelih kaciga, sirijske skupine za potragu i spašavanje, koja je djelovala u područjima pod kontrolom pobunjenika diljem cijele zemlje.
Bijele kacige su u međuvremenu izvijestile da su završili svoju operaciju potrage za mogućim zatočenicima u tajnim ćelijama ili podrumima zloglasnog sirijskog vojnog zatvora i da nikoga nisu pronašli. Specijalizirani timovi potpomognuti jedinicama pasa K9 i pojedincima upoznatim s rasporedom pročešljali su zatvor u ponedjeljak. "Pretraga nije otkrila nikakva neotvorena ili skrivena područja unutar objekta", stoji u priopćenju Bijelih kaciga, kako je javio BBC.
Pet timova Bijelih kaciga, s dva tima sa psima, došli su u Saydnayu pomoći u potrazi. Čak su doveli i zatvorskog električara, koji je imao tlocrt i otvorio svaki šaht, ventilacijske i kanalizacijske otvore. Abu al-Dahab kaže da dokumenti kojima raspolaže civilna zaštita pokazuju da je više od 3500 zatočenika bilo u Saydnayji do tri mjeseca prije pada Damaska, ali njihov broj je možda bio manji do trenutka kada je zatvor napadnut, rekao je.
Oko glavne zgrade zatvora u obliku slova Y, mnoštvo okupljenih je bilo u potrazi, uvjereni da mogu pronaći neku skrivenu prostoriju sa zatočenicima, bilo živima ili mrtvima. Deseci muškaraca silom su otvarali metalna vrata, samo kako bi ustanovili da vode do drugih ćelija na katu. Više muškaraca iskopavali su nešto što je izgledalo kao kanalizacijski otvor u podrumu, a drugi su iskopali električne žice, nadajući se da bi ih mogle dovesti do skrivenih podzemnih komora.
‘Sve je bio prekršaj‘
U jednom trenutku stotine ljudi su klicale od radosti dok je više muškaraca s maljevima i lopatama udaralo po golemom stupu u atriju zgrade, misleći da su pronašli tajnu ćeliju. Stotine ljudi su potrčale, nadajući se da će vidjeti sakrivenu ćeliju, no tamo nije bilo ničega, a suze i uzdasi zamijenili su slavlje.
Čitavi redovi ćelija bili prazni. U nekim ćelijama bilo je pokrivača, plastičnih posuda ili nekoliko imena ispisanih po zidovima. Dokumenti, neki s imenima zarobljenika, ostali su razbacani po dvorištu, kuhinji i drugim dijelovima zavora, a članovi obitelji nestalih su ih pretraživali u potrazi za imenima svojih najbližih. Na društvenim mrežama pozivalo se sve koji imaju informacije o tajnim ćelijama zatvora da dođu i pomognu.
Firas al-Halabi, jedan od zatvorenika oslobođenih kada su pobunjenici prvi put provalili u Saydnayu, vratio se u ponedjeljak u svoje mučilište. Al-Halabi, koji je bio vojni obveznik kada je uhićen, rekao je da je proveo četiri godine u ćeliji s 20 drugih ljudi. Njegova jedina hrana u zatočeništvu bila je četvrtina kruha i malo burgula, jednostavnog jela od drobljene pšenice. Obolio je od tuberkuloze zbog uvjeta života u ćeliji. Mučili su ga strujom, svjedoči, a batine su bile konstantne.
"Za vrijeme boravka u dvorištu bilo je batina. Prilikom odlaska u kupaonicu bilo je batina. Ako smo sjeli na pod, dobili smo batine. Ako pogledate u svjetlo, premlate vas", rekao je. Jednom je, kako tvrdi, bačen u samicu samo zato što se molio u ćeliji. "Sve se smatralo prekršajem... Tvoj život je za njih značio jedno veliko zlostavljanje".
Halabi kaže da su tijekom njegove prve godine u zatvoru stražari prozivali stotine imena tijekom dana, a njemu je jedan policajac rekao da se radi o pogubljenjima. Kad je u nedjelju oslobođen, mislio je, kaže, da sanja. "Nikad nismo mislili da ćemo doživjeti taj trenutak. Mislili smo da ćemo biti pogubljeni, jedan po jedan".
Potraga za mučiteljima
U međuvremenu, vođa islamističke militantne skupine čija je ofenziva dovela do svrgavanja Bašara al-Asada, Abu Mohammed al-Jolani, rekao je da će bivši visoki dužnosnici koji su nadzirali mučenja političkih zatvorenika tijekom 13-godišnjeg građanskog rata u zemlji odgovarati za svoje zločine. Najavio je da će imena tih dužnosnika biti objavljena i da će se raditi na povratku za one koji su pobjegli u druge zemlje, a za sve koji pruže informacije o tome gdje se nalaze predviđene su nagrade.
Pobunjenički borci izvijestili su da su pronašli gotovo 40 tijela sa znakovima mučenja u mrtvačnici bolnice u glavnom gradu Damasku u sklopu istrage o događanjima u Saydnayi. Na društvenim mrežama šire se snimke koje prikazuju zatočenike koji su očito izgubili razum tijekom boravka i tretmana u vojnom zatvoru.
Udruga zatočenika i nestalih u zatvoru Saydnaya sa sjedištem u Turskoj (ADMSP), navela je u izvješću iz 2022. da je zatvor "praktički postao logor smrti" nakon početka sukoba. Procjenjuje se da je više od 30.000 zatočenika tamo ili pogubljeno ili umrlo od posljedica mučenja, nedostatka medicinske skrbi ili izgladnjivanja između 2011. i 2018. godine. Neki od bivših, puštenih zatvorenika, tvrde da je još najmanje 500 zatočenika pogubljeno između 2018. i 2021. godine.
ADMSP je također izvijestio kako su u zatvoru bile izgrađene "slane komore", koje su služile kao primitivne mrtvačnice za pohranu tijela prije nego što su ona prebačena u vojnu bolnicu Tishreen u Damasku na registraciju i pokapanje u grobove na vojnom zemljištu. Obiteljima zatočenika, kako navode, nikada nisu predana njihova tijela.
Amnesty International je u izvješću iz 2017. naveo da su pogubljenja bila odobravana na najvišim razinama Assadove vlade te da se kod takve prakse radi o ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti. Assadova vlada tada je odbacila te tvrdnje kao neutemeljene i neistinite, inzistirajući na tome da su sva pogubljenja u Siriji provedena po propisanom postupku.
Sirijski opservatorij za ljudska prava (SOHR), sirijska skupina sa sjedištem u Velikoj Britaniji, izvijestila je da je gotovo 60.000 ljudi mučeno i ubijeno u Assadovim zatvorima. Skupine za ljudska prava izvijestile su da je više od 100.000 ljudi nestalo otkako je diktator naredio brutalno gušenje prodemokratskih prosvjeda 2011. godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....