Četvrtak 17. travnja ujedno je 1149. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje nakon nekoliko hladnih dana opet traje zatopljenje s povremenim padalinama. Takvo vrijeme pogoduje nastavku žestoke borbe bespilotnim letjelicama – dok su u ožujku Ukrajinci njima uništili 77.000 ruskih ciljeva, 10 posto više nego u veljači, agresori su samo u prvom tjednu travnja odgovorili lansiranjem 1.460 vođenih zrakoplovnih bombi, 670 kamikaza-dronova i preko 30 raketa. Iako se korištenje vođenih zrakoplovnih bombi pojačalo tijekom travnja (pojedinih dana ih se ispuštalo i preko 200 komada), treba napomenuti kako se nakon više tjedana smirenja od početka ovog mjeseca bilježi i početak nove ruske ofenzive šireg opsega. Kako izgleda, ona se pretežito koncentrira na zone sjeveroistoka regije Sumi, sjeveroistočno od Limana i Pokrovska, oko Velike Novosilke i u Zaporižju (od Orihiva prema Dnjepru).
Dok u kopnenim operacijama agresora i nadalje prevladavaju pretežito pješačka djelovanja (među ostalom i uz korištenje protutenkovskih mina kao dodatnog oružja pojedinih pješaka, posebno u Torecku i Časiv Jaru) – zadnjih se dana opet vidjelo i više većih pokušaja mehaniziranih prodora, koji doduše nisu prošli dobro u zonama visokog zasićenja zračnog prostora s bespilotnim letjelicama branitelja.
Uglavnom, u travnju su čulo da Rusi i dalje povećavaju svoje snage na ukrajinskoj bojišnici za 8 do 9 tisuća ljudi mjesečno (početkom siječnja ih se procjenjivalo na oko 603 tisuće, a početkom travnja na ukupno oko 623 tisuće) –gdje ukrajinski izvori navode i rekordne gubitke (140.650 boraca od početka godine do 12. travnja). Ipak, dok je broj njihovih dnevnih topničkih napada ostao na prijašnjim razinama (5 do 6 tisuća), navodno se količina korištenih granata gotovo prepolovila (prema ukrajinskim navodima, od oko 40 tisuća dnevno pala je na oko 23, te se onda postupno digla na sadašnju razinu od 27-28 tisuća dnevno).
Pri tome se i nadalje bilježi rusko korištenje granata, ljudstva (dva vala popune) i naoružanja iz Sjeverne Koreje – prvo u ruskoj regiji Kursk da bi se sjevernokorejsko topništvo zadnjih dana vidjelo i kod Pokrovska u Ukrajini. Ponešto je manje zabrinjavajuće prošlog tjedna istaknuto i prisustvo pojedinih boraca iz Narodne Republike Kine na bojišnici u Ukrajini, gdje vlasti u Kijevu spominju da je registrirano njih barem 155 – dok kineske vlasti ustrajavaju na tvrdnji da su to samo pojedinci dok država i dalje zadržava (manje ili više) neutralni stav prema sukobu.
PROČITAJTE VIŠE Rat dobiva novu dimenziju
U mjesec dana od kada je Ruska Federacija 11. ožujka zapravo odbila prihvatiti američko-ukrajinsko primirje u zraku i na Crnome moru, Rusi su navodno izveli 5.124 veća napada, najviše kod Pokrovska (1.739), kod Torecka (666) i Limana (627), te na prostoru okupiranih dijelova ruske regije Kursk (679 napada).
Zračni napadi
Nastavljeni su i ruski zračni napadi po ukrajinskim gradovima – gdje se dio raketa lansiralo i s Crnog mora (koje je trebalo postati prostorom primirja) – u tom istom periodu Ukrajina je bila gađana s više od 70 raznih raketa te preko 2.200 kamikaza-dronova.
Sve to je samo dio zračnog ratovanja, gdje su od veljače 2022. godine Ukrajinci su navodno srušili oko 2.400 raketa Kh-101 i 3M-54 "Kalibr" te oko 100 krstarećih raketa "Iskander-K". Ipak, rezultati su im poprilično lošiji po pitanju balističkih raketa (97 srušenih raketa "Iskander-M" i sjevernokorejskih KN-23, te 40 Kh-47M2 "Kindžal").
Imajući na umu učinak zapadnog protuzračnog naoružanja, tu onda ne čude ni dodatni zahtjevi prema zapadnim saveznicima, posebno po pitanju sustava MIM-104 Patriot. Kako izgleda, ovo oružje bi Ukrajina bila spremna kupovati u Sjedinjenim Državama – gdje bi se 30 do 50 milijardi USD namaknulo bilo od preostalih saveznika (koji osiguravaju i oko 70 posto ukrajinskog državnog proračuna) ili doprinosima u okviru sporazuma o zajedničkom američko-ukrajinskom korištenju rudnih i drugih bogatstava Ukrajine.
Ne bi li potaknuli dobru volju službenog Washingtona, 14. travnja su pozvali i Donalda Trumpa u posjetu Ukrajini kako bi se na licu mjesta uvjerio u preko 12.000 poginulih civila (uključivo više od 600 djece), te oko 1.700 agresorskih napada na škole i oko 780 napada na medicinske ustanove. Pri tome, tek treba ustanoviti i puninu problema u situacijama kakva je bila ona u gradu Sumi u nedjelju 13. travnja (35 mrtvih i 119 ranjenih, s brojnom djecom među žrtvama) – gdje se tek postupno sagledalo situaciju u kojoj je ruski napad s dvije balističke rakete opremljene kasetnim bojnim glavama pogodio tamošnji Kongresni centar (u kome se održavalo javno postrojavanje lokalne 117. brigade), dok su kolateralnom žrtvom napada bili i brojni civili u nedalekom okupljanju za misu na Cvjetnicu.
Ta teška greška vojno-civilne organizacije i opće operativne sigurnosti postala je javna još istoga dana (zahvaljujući gradonačelniku grada Konotopa i zastupnici u Vrhovnoj Radi Marjani Bezugli) – da bi uz oštre međunarodne osude ona u utorak 15. travnja dovela i do smjene Volodimira Artjuha, načelnika Sumske regionalne državne uprave (iako je on tvrdio kako to vojno/civilno okupljanje nije bilo organizirano prema njegovoj inicijativi).
Ipak, time su se ujedno pokazale istinitima ruske tvrdnje o tamošnjem raketnom gađanju vojnog cilja (navodno 60 poginulih vojnika, od preko 200 okupljenih pripadnika više ukrajinskih brigada) – pa tek treba vidjeti ustanovljavanje odgovornosti u vojnim krugovima za još jedno ovako nevješto organizirano masovno okupljanje (za koje su čak unaprijed bili distribuirani i plakati) – kao da rata nema i kao da neprijatelj ne prati događanja i redovito ne gađa baš takve vojne manifestacije.
PROČITAJTE VIŠE Ukrajina i Europa pod dvostrukim udarom
Za to vrijeme je nastavljen i ukrajinsko-europski rad na uspostavi nadomjestka za američki sustav satelitske komunikacije Starlink (privatno vlasništvo politički nepostojanog Elona Muska) – gdje ipak izgleda kako će francuska tvrtka Eutelsat biti u stanju tek ograničeno pomoći, a nije jasno koliko bi koristili i satelitski terminali koje ukrajinsko poduzeće Stetman misli licencno proizvoditi u suradnji s švedskom tvrtkom Requtech.
Slično se intenzivira i ukrajinska proizvodnja bespilotnih letjelica (više od 20 modela vođenih optičkim vlaknima). Sve bi se to trebalo nadovezati na ukrajinske vojne reforme – posebice organiziranje vojnih korpusa, od kojih su izgleda među prvima zaživjela dva u Nacionalnoj gardi (jedan okupljen oko 12. brigade specijalnih snaga "Azov", pod zapovjedništvom pukovnika Denisa Prokopenka, te drugi oko 13. operativne brigade "Hartija", pod pukovnikom Igorom Obolenskim). Ovaj postupak bi trebao ubrzati i tečaj za rukovođenje vojnim korpusima koji provodi Glavni stožer OS Ukrajine, dok se ujedno planiraju i promjene sustava vojne obuke za postrojbe sustava potpore – gdje će uvelike biti angažirano "ograničeno sposobno" ljudstvo, a njihova će obuka od 1. svibnja biti smanjena prema liječničkim nalazima i potrebama pozadinske službe.
Pitanje izbora
Ujedno, zadnjih se dana rješava i pitanje skorog provođenja izbora u Ukrajini – o kojima su učestalo raspravljali brojni izvori izvan Ukrajine. Kako izgleda, ne samo da predsjedničkih i parlamentarnih izbora ni nadalje neće biti u doba izvanrednog stanja te nastavka aktivnog ratovanja, već se do 12. travnja kristalizirala i činjenica kako Ukrajina sprema još jedno produljenje izvanrednog stanja i opće mobilizacije za narednih 90 dana (barem do 6. kolovoza). Budući da bi prema važećim propisima izborne kampanje trebale trajati barem 90 dana od kraja izvanrednog stanja – time bi izbori bili mogući najranije početkom studenog, ako ne i kasnije. O tom produljenju je 15. travnja predsjednik Volodimir Zelenski podnio potrebne dokumente u Vrhovnu Radu, koja je 16. travnja odluku izglasala gotovo jednoglasno. Doduše, to nije bilo potpuno očekivano, dok se od predsjednika parlamenta Ruslana Stefančuka čak čulo i da bi protivni zastupnici mogli biti "povezani s Rusijom", što dobro govori o postupnom zaoštravanju domaćih političkih odnosa u Ukrajini.
Napomenimo još da usprkos činjenici da Ruska Federacija nije prihvatila prijedlog SAD i Ukrajine o obustavi zračnih napada po energetskoj infrastrukturi Ukrajine te primirju na Crnome moru – već desetak dana iz Moskve redovito broje navodne ukrajinske napade po energetskim ciljevima u samoj Rusiji i na okupiranim prostorima Ukrajine. Te događaje kojih sada navodno ima više od 100 oni opisuju kao "terorističke napade", navodeći ih kao primjere ukrajinskog kršenja zračnog primirja (koje zapravo uopće nije zaživjelo jer su sami Rusi na njega nakon 18. ožujka imali niz dodatnih zahtjeva umjesto da jednostavno prihvate predloženi prijedlog).
Međunarodna arena
Nakon što je početak mjeseca bio obilježen brojnim nagađanjima o uspostavi potencijalne europske mirovne misije u Ukrajini (za koju još nema ni načelnih osnova) – četvrtak 10. travnja i petak 11. travnja zapravo su donijeli malo novosti. U četvrtak se održao sastanak "Koalicije voljnih" u Bruxellesu, no na njemu nije postignut ikakav širi ili konkretniji dogovor o budućoj pomoći Ukrajini.
Dok se samo 6 od 30 prisutnih država pokazalo spremnima slati trupe u Ukrajinu, i sama visoka povjerenica EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Kaja Kallas priznala je dan kasnije da sastanak nije imao nikakvog konkretnog rezultata. Kako izgleda, slično je prošao i susret delegacija SAD i Ruske Federacije u ruskom generalnom konzulatu u Istanbulu – gdje se tog dana do 16 sati raspravljalo o normalizaciji međusobnih odnosa te radu diplomatskih misija.
Nije tu mnogo doprinijela ni simbolička međusobna razmjena zatvorenika, održana tijekom jutra u Abu Dhabiju – na kojoj su SAD dobili američku građanku Kseniju Karelin (koja je u Rusiji donirala za Ukrajinu), dok se u Rusiju vratilo Artura Petrova, osobu uhvaćenu 2023. na Cipru u švercu sankcioniranih elektroničkih komponenti za rusku vojsku. Imajući u vidu sve ove detalje, ne čude navodi kako zadnje vrijeme Rusija "oko malog prsta" vrti svoje američke sugovornike.
Tom dojmu nije odmogla ni činjenica kako se tog istog 10. travnja čulo i o naprasnom odlasku dosadašnje američke veleposlanice u Ukrajini Bridget Brink – za koju službeni izvori spominju tek zamjenu nakon tri godine službe u ratnom području, dok "zli jezici" tome dodaju i razmimoilaženje s aktualnom predsjedničkom administracijom i njihovom "strategijom prema Ukrajini".
PROČITAJTE VIŠE Ovo što Trump traži od Kijeva nije se tražilo ni od Njemačke 1945.
Tek malo uspješniji su dan kasnije bili susreti zemalja tzv. "Ramstein formata", također u Bruxellesu, kojima je usprkos suprotnim najavama ipak prisustvovao i američki ministar obrane Pete Hegseth. Navodno je naglasak ovog skupa opet bio stavljen na pribavljanje sustava protuzračne i proturaketne obrane za Ukrajinu, o čemu je iz svog rodnog Krivog Riha u Ukrajini video-vezom govorio i Volodimir Zelenski.
Za to vrijeme, u Skt. Peterburgu je na razgovorima s ruskim pregovaračem Kirilom Dimitrijevim osvanuo specijalni izaslanik Donalda Trumpa Steve Witkoff, tek tjedan dana nakon njihova susreta u Washingtonu – da bi se onda istom prilikom Witkoff ondje osobno susreo i sa samim Vladimirom Putinom.
Ruska stajališta su tom prilikom bila američkom pregovaraču prenesena tako dobro i temeljito da ih je on u ponedjeljak 14. travnja kao vlastite ponavljao tijekom večernjeg intervjua na televiziji Fox. Zato i ne čude vijesti kako je navodno u timu Donalda Trumpa došlo do podjele – gdje ministar vanjskih poslova Marco Rubio i predsjednički izaslanik za Ukrajinu Keith Kellog zagovaraju oprez prema Putinu te oštriji stav oko pitanja ruskog pristanka na primirje te pitanja potencijalnih ukrajinskih teritorijalnih ustupaka Rusiji – dok su s druge strane Steve Witkoff i još neki koji Putinu vjeruju na riječ. No dok iz Moskve tek mirno ustrajavaju na stavu da je mirovni sporazum moguć tek kad Rusija postigne svoje ciljeve (i time riješi "uzroke sukoba"), na uspjehu američkih nastojanja za mirom i obnovom ekonomskih odnosa tek treba raditi.
Time se pravdalo i odbijanje SAD da 13. travnja potpiše zajedničku izjavu skupine G7 o osudi ruskog raketnog napada na grad Sumi, dok tek treba vidjeti kako će na te (ali i druge takve aktivnosti) utjecati navodno planirano rezanje novog proračuna američkog State Departmenta za oko 48 posto u 2025. godini – koje bi po kongresnoj potvrdi trebalo obuhvatiti i rez od oko 90 posto sredstava za sudjelovanje u međunarodnim organizacijama (UN, NATO i druge), kao i gotovo potpuni prestanak financiranja ikakvih djelovanja u međunarodnim mirovnim misijama. Sve to, ali i stavove SAD prema Ukrajini, Steve Witkoff i ministar Marco Rubio nastoje objasniti ministrima vanjskih poslova Francuske, Velike Britanije i Njemačke danas u Parizu – gdje Amerikanci ujedno imaju sastanak i s ukrajinskom delegacijom koju predvodi šef predsjedničkog ureda Andrij Jermak.
Sporazum SAD i Ukrajine o "podzemnim" bogatstvima
Kao poseban problem zadnjih se tjedana profilira pitanje usuglašavanja i potpisivanja bilateralnog sporazuma SAD i Ukrajine o zajedničkom korištenju ukrajinskih prirodnih bogatstava, a možda i pojedinih sustava ekonomski vrijedne nacionalne infrastrukture. Nakon što je propalo američko nastojanje vezano uz prvu verziju ovog sporazuma, a i druga je verzija po izlasku u javnost proglašena "kolonijalnom" – ukrajinski je predsjednik i nju odbio potpisati u predloženoj verziji, otvorivši ujedno postupak pregovora ne bi li sadržaj dokumenta učinio ravnomjernijim i Ukrajini prihvatljivim.
Posebno je to bitno u svjetlu činjenice da se tu zapravo radilo o ukrajinskoj ideji, predloženoj Amerikancima tijekom prošle godine (u okviru ukrajinskog "Plana pobjede") – koja bi trebala postati osnovom za višedesetljetne masivne ekonomske odnose dvije države.
Nakon što se 7. travnja čulo da Ukrajina planira u Washington slati izaslanstvo svojih pregovarača (s predstavnicima iz gospodarstva, vanjskih poslova, pravosuđa i financija) – postalo je jasno kako tu i Ukrajina ima svoju verziju sporazuma, te da tek treba uskladiti te dvije vrlo različite vizije međudržavnih odnosa (uz uvažavanje i pravnog okvira EU, zajednice kojoj Ukrajina teži).
Prije tjedan dana, u srijedu 9. travnja, postalo je jasno da se za 11. i 12. travnja u Washingtonu dogovaraju tehnički razgovori dvije strane, u kojima je ukrajinsku delegaciju vodio zamjenik ministra gospodarstva i trgovine Ukrajine Taras Kačka – uz suradnju s međunarodnim odvjetničkim društvom Hogan Lovells, koje su Ukrajinci angažirali za taj posao.
Iako su razgovori prema navodima svjetskih medija navodno bili vođeni "u neprijateljskoj atmosferi" – gdje američka strana najednom traži kontrolu i nad Gazprom plinovodima koji preko Ukrajine povezuju Rusiju i Europu – tek treba vidjeti rezultate nastavljenih razgovora potencijalno zakazanih za ovaj tjedan, ali u online-varijanti. Prema ukrajinskim izvorima od 16. travnja, do finalizacije sporazuma moglo bi doći uskoro, a prema Zelenskom reakcija Amerikanaca na ukrajinski protuprijedlog bila je "pozitivna" – jednako kao i razgovori o sigurnosti plovidbe Crnim morem koji su u Turskoj vođeni tijekom utorka 15. i srijede 16. travnja u sjedištu turskih pomorskih snaga (na kojima sudjeluju predstavnici Ukrajine, Francuske, UK i Turske, ali usprkos najavama nema i Rusa).
Stanje na bojištima – ruska regija Kursk
Iako i dalje možemo govoriti o postojanju od Ukrajine okupiranog prostora u ruskoj regiji Kursk – ta se zona postupno smanjuje, te sada obuhvaća tek dva mala pogranična naselja. Riječ je o Olešnji jugozapadno od grada Sudža, te selu Gornalj oko 11 km južnije. Na prilazima do oba ova naselja se od početka mjeseca vode žestoke borbe, koje po broju ruskih kopnenih i zrakoplovnih napada, te bilježenom djelovanju topništva te vođenih zrakoplovnih bombi podsjećaju na podatke za prošlogodišnju bitno veću borbenu zonu.
Dakle, gustoća djelovanja je bitno viša, a uz to se opsežno napadaju i pogranični prostori na ukrajinskoj strani granice, u regiji Sumi. Posebno tu treba spomenuti i ruski kopneni prodor u prostor ukrajinske regije Sumi sjeverno od Junakivke – gdje je 6. travnja osvojeno selo Basivka u pozadini Olešnje u regiji Kursk, 10. travnja su se Rusi pohvalili i okupacijom pograničnog sela Žuravka, dok se borbe aktivno vode i kod ukrajinskog sela Loknja (oko 4 km južno od Basivke) – koje izgleda povremeno prelazi iz ruke u ruku. Ondje su 12. travnja ruski izvori spominjali i opkoljenje Ukrajinaca, ali tome nema potvrde.
Malo južnije se 8. travnja službeno čulo o ruskom "oslobađanju" sela Guevo – što je nakon učestalih borbi u šumovitim prostorima oko naselja s ukrajinske strane potvrđeno do nedjelje 13. travnja. Time je radikalno smanjen tamošnji prostor ukrajinske okupirane zone, a težište borbi prebacilo se blizu granici – prvo na jugozapad u zonu Nikoljsko-belogorskog samostana, a onda i dalje na zapad prema okupiranom pograničnom selu Gornalj. Do 14. travnja ruski su izvori krenuli spominjati ukrajinske logističke probleme u oba ova uporišta radi ruske vatrene kontrole prilaznih prometnica, da bi 16. travnja ruske snage bile locirane i na samom prostoru Nikoljsko-belogorskog samostana.
Za kraj spomenimo da se na čitavom bojištu u regiji Kursk neprekidno spominje izuzetno intenzivno korištenje bespilotnih letjelica. Ipak, utorak 15. travnja bilježio je i veliki napad ukrajinskih dronova na sam grad Kursk, u kojem je njegovo urbano područje bilo metom velikog broja letjelica (dok su Rusi spominjali 109 srušenih dronova, navodilo se i brojne štete od niza udara takvih letjelica). Ovaj je napad bio karakteriziran kao "zločin bez presedana" (iako slične sami Rusi izvode širom Ukrajine, svake noći već mjesecima), a uz brojanje 9 ozlijeđenih moglo se uočiti i zatajenje pojedinih lokalnih službi medicinske pomoći te spašavanja.
Stanje na bojištima – ruska regija Belgorod
Dok se u utorak 8. travnja opet geolociralo ruske snage u selu Demidovka, izgleda da je južni dio tog naselja i dalje u ukrajinskim rukama, baš kao i pogranično selo Popovka smješteno oko 3 km zapadnije. Od tada, za ovu se zonu čuje o povremenim borbama, bez vijesti o promjenama bojišnice, a redovito se bilježe i brojni zračni te topnički napadi na niz sela u ukrajinskoj pozadini (u selima regije Sumi). Zadnjih desetak dana i Ukrajina uzvraća istom mjerom, tako da se u pograničnim krajevima ruske regije Belgorod redovito čuje o brojnim napadima topništva te velikog broja bespilotnih letjelica. Zato je do ponedjeljka 14. travnja bila provedena i evakuacija preko 2.600 tamošnjih ruskih civila – kojima se tim povodom isplatilo i oko 40 milijuna rublji odnosno 423.284 eura pomoći (oko 15.000 rublji ili 159 eura po glavi).
Stanje na bojištima - Ukrajina
Budući su snage ruske skupine "Sjever" i dalje angažirane u ruskim regijama Kursk te Belgorod (a dijelom i u nedalekom upadu na područje ukrajinske oblasti Sumi) – ne čudi da su na sjeveru Harkivske oblasti zadnjih desetak dana bilježene tek povremene borbe na prostoru uvelike razrušenog grada Vovčanska, i kod sela Gliboke, Tihe i Vovčanski Hutori. Nakon intenzivnije faze, posljednjih je dana nešto mirnije bilo i oko 80 km na jugoistok, kod ukrajinskog grada Kupjanska, gdje se nastavljaju sukobi u zoni ruskih prodora zapadno od rijeke Oskil. Ondje se (1) na sjeveru bilježe daljnje borbe u mjestu Kamjanka, na čijem su jugoistoku Rusi prešli rijeku Oskil. Ujedno, (2) čulo se i o borbama kod Figolivke (oko 13 km jugozapadno), te južnije kod sela Dorošivka i Zapadne, kao i (3) na sjeverozapadnim prilazima samom Kupjansku (Kindrašivka i Golubivka, zatim malo u pozadini oko sela Radkivka i Moskovka). Ipak, izgleda da tu nije bilo većeg prodora agresora.
Slična je situacija i preko Oskila, na prostoru ukrajinske enklave istočno od Kupjanska – gdje se čulo o borbama oko Petropavlivke, južno od Zagoruikivke (manje rusko napredovanje) i prema selu Stepova Novoselivka, kao i kod ukrajinskog sela Pišćane Gornje. Oko 23 km južno od Kupjanska, nadalje se svakodnevno čuje o borbama između sela Zagrizove i Boguslavke uz samu rijeku Oskil, kao i oko 2 km istočnije kod Nove Krugljakivke – gdje Rusi izgleda nastoje napredovati uz Oskil prema 13 km južnijem te logistički važnom ukrajinskom gradu Borova. Slično je stanje i oko 20 km istočno od grada Borova, gdje su nastavljene borbe oko ukrajinskih sela Nadija, Tverdohlibove i Novojegorivka – gdje, izgleda, također nije bilo bitnijih promjena bojišnice.
Bitno je borbeno aktivnije bilo 20 km južnije, oko sela Katerinivka. Nakon postupnog ruskog približavanja ovom ukrajinskom uporištu, 7. travnja agresorima je uspjelo i njegovo zauzimanje. Kako izgleda, od onda je taj okupirani izboj dodatno ojačan do 9. travnja, a okršaji se odonda bilježe svuda naokolo – na sjeveru (kod Grekivke, Olgivke i Novomihailivke), zapadno (kod sela Ridkodub i Nove) i južno (kod sela Zelena Dolina, Kolodjazi i Mirne), kao i na prilazima samoj Katerinivki (smještenoj oko 20 km sjeverno od ukrajinskog grada Limana).
Ipak, posebno treba napomenuti stanje oko sela Mirne, oko 12 km sjeveroistočno od Limana. Mirne su Rusi proglasili okupiranim još 25. ožujka – da bi se tek zadnjih dana čulo o njihovom prilasku sa sjevera (kroz lokalitet Bilogorivka) 16. travnja, te o ozbiljnijim borbama kod ove lokacije na zapadnoj obali rijeke Žerebec. Ujedno, od 9. do 12. travnja bilježilo se i ozbiljnije borbe kod sela Jampolivka (oko 2 km istočno od Mirne, na nasuprotnoj obali rijeke Žerebec). Iako se ruska strana još 18. veljače hvalila okupacijom Jampolivke, tek 12. i 13. travnja se izgleda uspjelo zauzeti i krajeve istočno te jugoistočno od tog naselja – čime bi to polagano mogla postati baza za daljnje napredovanje agresora niz Žerebec prema južnijim ukrajinskim uporištima Zarične i Torske.
PROČITAJTE VIŠE Ovo je najopasniji dio Trumpovog plana za Ukrajinu
Južno od rijeke Siverski Donjec i nadalje se redovito čuje o borbama kod Bilogorivke i Verhnokamjanske, a izgleda da se tu bilježe ruska napredovanja kojima agresori postupno zaobilaze zone najbolje ukrajinske obrane (bilo uz rijeku Siverski Donjec prema Grigorivki, ili južnije uz sjeverni rub Verhnokamjanske). Ipak, ukupna bojišnica tu ostaje vrlo nejasna, barem prema javno dostupnim podacima.
Što se tiče borbene zone oko ukrajinskog grada Časiv Jara, opet se bilježi okršaje sjeverno od grada (ulazak agresora u selo Vasjukivka 11. travnja, te borbe kod Minkiivke, Orihovo-Vasilivke, Grigorivke, Markove i Majske) – s tim da treba napomenuti i manje pomake agresora u urbanom prostoru sjevernog dijela Časiv Jara. Ipak, izgleda da se branitelji i nadalje drže u centru te širom južnog dijela grada. Slično je borbeno bilo i južno od Časiv Jara, kod naselja Stupočki, Predtečine, Bilagora i Kurdjumivke – koja ujedno brane i istočne prilaze većem ukrajinskom gradu Kostjantinivka.
Što se tiče Torecka, i ondje je zadnjih desetak dana bilo posebno borbeno – (1) na sjeveru grada se bilježilo rusko napredovanje kod prigradskog naselja Družba 11. travnja, uz borbe i kod Dačne i Diliivke. Kako izgleda, 12. travnja je Rusima uspjelo stabilizirati kontrolu nad sjevernim predgrađem Toretska zvanim Krimske, koje je duže bilo poprište borbi. Ipak, posebno su neugodne vijesti bile (2) na jugozapadu Torecka. Ondje se 11. travnja vidio prodor agresora izlaznom cestom prema Kostjantinivki – oko 5 km u ukrajinsku pozadinu, do sela Nelipivka (na pola puta do Kostjantinivke).
Iako taj prodor izgleda nije opstao, do 16. travnja se bilježilo rusko prisustvo na sjeverozapadnom izlazu iz Torecka, kod rudnika "Svete Matrone Moskovske". Iako se (3) na jugozapadu grada i dalje drže ukrajinski položaji kod Šćerbinivke, Leonidivke i Romanivke – samo 6 km južnije su Ukrajinci u velikim problemima. Naime, nakon ruskog upada u Panteleimonivku (službeno oglašeno zauzimanje 29. ožujka), a onda i Oleksandropilj – tu se krenula rušiti ustaljena fronta. Prvo je oko 7 km zapadnije nakon borbi od 9. travnja palo uporište Kalinove (izgleda okupirano do 13. travnja), da bi onda do 15. travnja opet istočnije Rusi zauzeli i Valentinivku, a 17. travnja navodno i nedaleko ukrajinsko uporište Suhu Balku. Time su borbe donekle pomaknute iz dobro utvrđene zone koja je dugo zadržavala agresora, bojišnica jugozapadno od Torecka je skraćena, ali tek treba vidjeti i je li time ujedno otvoren i novi pravac aktivnog ruskog napredovanja prema Staroj Mikolaivki te 20 km sjevernijem gradu Kostjantinivka.
Nažalost, borbe su aktivno bjesnile i dalje na zapad, na (1) sjeveroistočnim prilazima gradu Pokrovsku – gdje se 12. travnja bilježilo rusko zauzimanje sela Novotorecke, a onda 13. travnja i obližnje Elizavetivke (koju se već proglašavalo okupiranom i 3. veljače) – dok su okršaji nastavljeni na obrambenoj liniji kod sela Zelene Pole, Tarasivka, Vodjane Druge i Malinivka. Uz ponešto mirnije stanje (2) na istočnim prilazima Pokrovsku (borbe kod Miroljubivke i Grodivke) – aktivnije je bilo (3) južno od Pokrovska. Ondje se čulo o nastavku ruskog povratka u selo Lisivka (uvelike nanovo osvojena), kao i postupnom ponovnom osvajanju mjesta Ševčenko, uz žestoke borbe i u naseljima Pišćane te Kotline (Ukrajinci tvrde da su na rubu kompletnog oslobađanja tog naselja).
Jugozapadno od Pokrovska nastavljene su borbe kod sela Udačne i Uspenivka (koju su Rusi službeno proglasili okupiranom 4. travnja), kao i kod nedaleke Novosergiivke i Novooleksandrivke. Desetak kilometara južnije i dalje odolijeva ukrajinsko uporište Kotljarivka, no izgleda da su Rusi ojačali položaje oko naselja Nadiivka (oko 4 km istočnije), kao i oko 3 km južnije kod okupiranog sela Preobraženka (zauzetog 30. ožujka). Time bojišnica južno od Kotljarivke ide na istok od ukrajinskog sela Troicke te južnije do Bogdanivke (većinom u ruskim rukama) – iako se povremeno spominju i okršaji malo istočnije, kod navodno okupiranih sela Preobraženka i Zaporižja.
Jugoistok i jug bojišta u Ukrajini
Oko 8 km južnije Rusi i nadalje nastoje napredovati prema zapadu – iz okupirane Andriivke prema ukrajinskom uporištu Oleksiivka, te iz okolice Konstantinopilja prema Bagatiru (kojem se polagano približavaju i s jugoistoka, od 1. travnja okupiranog Rozliva, gdje su opet bilježene borbe). Slično s jugoistoka agresori postupno prilaze i ukrajinskom uporištu Odradne. U nastavku tu dolazi borbena zona kod okupirane Velika Novosilka.
Ondje (1) sjeverno od Velike Novosilke traju borbe kod sela Fedorivka (na prilazima ukrajinskom uporištu Komar), a bilježilo se i ukrajinske protunapade kod Dniproenergije (ali ne i ukrajinski ulazak u naselje 15. travnja). (2) Sjeverozapadno od Velike Novosilke agresori su stabilizirali okupaciju sela Burlacke, te iz njega pokušavaju upasti na sjeverozapad prema selu Ševčenko, gdje se vode oštre borbe. Slično je i u ukrajinskom naselju Vilne Pole, u koje Rusi postupno ulaze, baš kao i (3) zapadno od Velike Novosilke (borbe u većinom zauzetoj Novosilki, te na prilazima ukrajinskim selima Zelene Pole i Novopilj).
Nakon borbenih uspjeha krajem ožujka, nastavljene su i teške borbe u regiji Zaporižja, posebno oko ukrajinskog uporišta Orihiv te dalje na zapad. Kod Orihiva se bilježe pokušaji mehaniziranog upada u Malu Tokmačku, kao i borbe iz smjera Robotine na sjever prema Novodanilivki, te kod Novoandriivke – a žestoko je bilo i oko 20 km prema zapadu.
Usprkos ruskom upadu u naselja Šćerbaki, Mali Šćerbaki, i Stepove – u svim tim selima izgleda da i dalje traju borbe. Dok je okupacija sela Pjatihatki (25. ožujka) i Lobkove (3. travnja) izgleda gotova stvar – žestoki okršaji se učestalo bilježe na prilazima ukrajinskom gradu Kamjanske (na negdašnjim obalama akumulacijskog jezera na Dnjepru, a danas oko 20 km od vodotoka).
Za kraj, spomenimo da brojni zračni napadi u zoni oko ukrajinskog grada Hersona na Dnjepru bude i strahove da bi Ruska Federacija u idućih nekoliko tjedana možda mogla probati i novi prodor na istok ukrajinske regije Herson – iako bi to tražilo desant preko Dnjepra kao nastavak dosadašnjih okršaja na tamošnjim brojnim riječnim otocima. Dakle, to je velika opasnost, ali manje vjerojatna zbog brojnih logističkih problema koji je uvjetuju.
Komentari
0