OCEAN BEZAKONJA

Tortura radnika na najvećoj ribarskoj floti svijeta: ‘Tuku nas zbog svake greške, a otići ne možemo. Ovo je kao kavez‘

Prvi dio velikog istraživačkog serijala The Outlaw Ocean Project otkriva kako se lovi i u kojim uvjetima morska hrana koju jedete

Ribarski brod Zhen Fa 7 i Daniel Aritonang

 Einar Ollua And Esteban Medina San Martin, 22. Ožujak, 2022./Daniel Aritonang, Instagram Page, 27. Rujan, 2018/

Ovaj tekst nastao je u sklopu rada The Outlaw Ocean Projecta, neprofitne organizacije u Washingtonu, D.C. Izvještavali i pisali su: Ian Urbina, Joe Galvin, Maya Martin, Susan Ryan, Daniel Murphy i Austin Brush.

Ovo je prvi dio velikog istraživačkog serijala neprofitne novinarske organizacije The Outlaw Ocean Project o kriminalnim praksama na kineskim ribarskim brodovima i u postrojenjima za preradu ribe i morskih plodova. Drugi dio možete pročitati OVDJE, treći dio naći ćete OVDJE, a četvrti OVDJE.

Daniel Aritonang završio je srednju školu u svibnju 2018. godine, nadajući se da će uskoro pronaći posao. Aritonang je bio nizak i gibak, s vrckavim brkovima, a živio je u malom obalnom selu Batu Lungun u Indoneziji. Slobodno vrijeme provodio je obnavljajući motore u očevoj autoradionici, povremeno se iskradajući kako bi se utrkivao sa svojim plavim Yamaha motociklom iza sela. Naporno je radio u školi, ali je bio školska luda, uvijek je podvaljivao djevojkama. "Bio je uvijek nasmiješen", rekla je njegova srednjoškolska profesorica engleskog jezika Leni Apriyunita. Njegova majka je nosila domaći kruh u kuće njegovih učitelja, nadajući se da će mu pomoći da dobije dobre ocjene i osigura posao; očeva radnja je propadala, a obitelj je trebala novac. Ali kad je završio školu, nezaposlenost mladih bila je nešto iznad 16 posto. Prijavio se na policijsku akademiju, tvornice plastike i tekstila, i mini market, ali nitko nije zapošljavao. Rekao je svom najboljem prijatelju, Hengkiju Anharu, da je iznevjerio svoje roditelje. "Još uvijek ih pokušavam usrećiti", rekao je. Anhar se također borio da nađe posao. "Pitali su me u čemu sam vješt", rekao mi je nedavno. "Da budem iskren, ni u čemu."

image

Radionica obitelji Aritonang i njihova kuća

The Outlaw Ocean Project/photographer: Sihkami Denting, 10. Travnja, 2022/

U to se vrijeme veliki broj seljana vratio kući s posla na stranim ribarskim brodovima s dovoljno novca za kupnju kuća i novih motocikala. Anhar je predložio da i on i Aritonang odu na brod, a Aritonang se složio, rekavši: "Sve dok smo zajedno". Nadao se da će iskoristiti zarađeni novac da popravi kuću svojih roditelja. Firmandes Nugraha, jedan drugi prijatelj, brinuo se da nije stvoren za težak rad. "Testirali smo koliko dugo možemo trčati, a on se bio previše brzo iscrpio", našalio se. Ali Aritonang se nije dao obeshrabriti. Tog srpnja, on i Anhar otputovali su u Tegal i prijavili se za posao preko agencije za zapošljavanje na brodovima pod nazivom PT Bahtera Agung Samudra. Predali su putovnice, kopije rodnih listova i podatke o bankovnom računu. Aritonang je imao osamnaest godina pa je agencija zahtijevala i da dostavi pismo suglasnosti roditelja. Objavio je sliku sebe i drugih u centru za obuku, napisavši: "Samo grupa običnih ljudi koji se nadaju uspješnoj i svijetloj budućnosti".

Sljedeća dva mjeseca Aritonang i Anhar čekali su poziv na brod. (Agencija nema dozvolu za rad, prema vladinim evidencijama, i nije odgovorila na zahtjeve za komentarom.) Aritonang je zamolio Nugrahu da mu posudi nešto novca, rekavši da nemaju dovoljno da kupe hranu. Nugraha ga je pozvao da se vrati kući: "Ne znaš ni plivati". Ali Aritonang je odbio. "Nema drugog izbora", napisao je. Prvog rujna, par je konačno prebačen u Busan, u Južnoj Koreji, kako bi se ukrcao na korejski brod, barem su tako mislili. Ali kad su stigli u luku, rečeno im je da se popnu na kineski brod - zahrđalu, bijelo-crvenu brodicu za ulov lignji nazvanu Zhen Fa 7. Sutradan je brod krenuo preko Pacifika.

image

Daniel Aritonang

Daniel Aritonang, Instagram Page, 27. Rujan, 2018/

Aritonang je upravo zakoračio na najnižu razinu možda najveće pomorske operacije koju je svijet ikada vidio. U posljednjih nekoliko desetljeća, djelomično u nastojanju da ojača svoj utjecaj u inozemstvu, Kina je dramatično proširila svoju ribarsku flotu na dalekim morima. Sada upravlja s više od devedeset stranih luka i s čak 6500 brodova (SAD i EU, s druge strane, imaju svaka manje od tri stotine). Ti brodovi svojim djelovanjem jačaju i kineske teritorijalne pretenzije u spornim vodama, uključujući Južno kinesko more i oko Tajvana. "Ovo može izgledati kao ribarska flota, ali na određenim mjestima služi i u vojne svrhe", rekao mi je Ian Ralby, koji vodi I.R. Consilium, tvrtku koja se bavi pitanjima sigurnosti na moru. Međutim, kineska prevlast na vodi ima svoju cijenu. Zemlja uglavnom ne reagira na međunarodne zakone, a njezina flota odgovorna je za najviše ilegalnog ribolova na svijetu, te dovodi niz morskih životinja na rub izumiranja. Na njihovim brodovima česti su slučajevi trgovanja prisilnom radnom snagom, dužničkog ropstva, nasilja, drugog kriminala i smrti. "Kršenja ljudskih prava na tim brodovima događaju se u industrijskim i globalnim razmjerima", rekao je Steve Trent, direktor Zaklade za ekološku pravdu.

Tri mjeseca je trebalo da Zhen Fa 7 preplovi ocean, položi sidro u blizini otočja Galapagos i počne lov na lignje. Brod je bio jedno užurbano i neuredno mjesto. Paluba je izgledala kao automehaničarska radionica u kojoj se posvuda razlilo ulje. Velik broj udica bačen je u vodu, a svaka je imala specijalizirane kuke kojima upravljaju automatizirani koloturi. Kad bi izvukli lignje na brod, špricale su toplu, viskoznu tintu, koja je obložila zidove i podove. Lignje sadrže visoku razinu amonijaka, koji koriste za plovnost, i vonj se osjećao u zraku. Najteži rad odvijao se noću, od 5 sati poslijepodne do 7 sati ujutro. Stotine žarulja veličine kugle za kuglanje visjele su na šipkama s obje strane plovila, mameći lignje iz dubina. Zasljepljujući sjaj žarulja, vidljiv na daljinu od više od 150 kilometara, učinio je da okolno crnilo djeluje izvanzemaljsko. "Bio je to test za naš duh", rekao mi je Anhar.

Kapetanove odaje bile su na najvišoj palubi; kineski časnici spavali su na razini ispod njega, a kineski mornari ispod toga. Indonezijski radnici zauzeli su utrobu broda. Aritonang i Anhar dijelili su sobu s još dvojicom mornara. Konopi za sušenje čarapa i ručnika ispresijecali su sobu, a boce viskija zatrpale su pod jer ih nisu imali gdje baciti. Indonežani su bili plaćeni oko tri tisuće dolara godišnje, plus dvadeset dolara bonusa za svaku tonu uhvaćenih lignji. Jednom tjedno, popis ulova svakog radnika objavljen je u menzi kako bi ih potaknuo da rade više. Kad su bili zadovoljni, časnici su tapšali indonezijske mornare po glavama, kao da su djeca. Kad su bili ljuti, vrijeđali su ih ili udarali. Vođa palube, koji je također bio Indonežanin, šamarao je i udarao radnike zbog pogrešaka. "Kao da nemamo nikakvog dostojanstva", rekao je Anhar.

Kineskim članovima posade povremeno je bilo dopušteno koristiti satelitski telefon na brodu. Ali kad su Aritonang i drugi zatražili da nazovu kući, kapetan, čovjek po imenu Chang Haijun, s otoka Zhoushan, odbio je. Jedan od mornara, Rahman Finando, rekao mi je da je, nakon nekoliko tjedana na brodu, skupio hrabrosti pitati Haijuna može li ići kući. Haijun je rekao - ne. Nekoliko dana kasnije Aritonang i Anhar radili su ispod palube u brodskoj hladnjači, razvrstavajući ulov, kada su čuli metež na palubi. Otišli su gore, gdje su ugledali grupu kineskih časnika i mornara kako tuku Finanda kažnjavajući ga jer je tražio da ode. Mangihut Mejawati, još jedan indonezijski mornar, rekao mi je: "Mlatili su ga po cijelom tijelu i gazili ga". Aritonang je vikao da prestanu, a nekoliko Indonežana uključilo se u sukob. Kad je nasilje konačno završilo, Aritonang i Anhar su se vratili u hladnjaču, potreseni. Shvatili su da nemaju izlaza s broda. Mejawati mi je rekao: "Kao da smo u kavezu".

image

Brod za lov na lignje Zhen Fa 7

Einar Ollua And Esteban Medina San Martin, 22. Ožujak 2022./

***

Stotinu godina prije Kolumba, Kina je dominirala morima. U 15. stoljeću kineski car zapovijedao je flotom ratnih brodova; brodova za prijevoz vojnih konja; i "brodova s blagom" koji su nosili svilu, porculan i bjelokost - i putovali po Indijskom oceanu. Brodovi su bili među najvećim drvenim brodovima ikad izgrađeni, s inovacijama poput novih kormila koji su stoljećima prethodili europskoj tehnologiji. Armada je bila toliko velika da su mještani Malindija, obalnog sela u današnjoj Keniji, zamijenili jedra za olujne oblake na horizontu; njezina veličina nije nadmašena sve do Prvog svjetskog rata. No, tijekom dinastije Ming, niz udara naveo je Kinu da se okrene prema sebi. Do 16. stoljeća ploviti na brodu s više jarbola postalo je kažnjivo. U svojoj knjizi "Kada je Kina vladala morima", Louise Levathes tvrdi da je povlačenjem svoje flote Kina izgubila globalnu dominaciju. "Nakon razdoblja najveće kineske vanjske ekspanzije uslijedilo je razdoblje njezine najveće izolacije", rekla mi je.

Veći dio 20. stoljeća ribolovom u međunarodnim vodama - koji se odvija izvan vlastitih voda neke zemlje - dominirali su Sovjetski Savez, Japan i Španjolska. Ali raspad Sovjetskog Saveza, zajedno s jačanjem propisa o radu na brodovima i zaštiti okoliša, doveo je do smanjenja tih flota. Međutim, od tada je globalna potrošnja morskih plodova porasla pet puta, olakšana napretkom u hlađenju, satelitskoj tehnologiji, učinkovitosti brodskih motora i radara. Brodovi sada mogu ostati na moru više od dvije godine bez povratka na kopno. Industrijski ribolov postao je više žetva nego lov.

Lov na lignje povećao se s američkim apetitima. Do ranih sedamdesetih Amerikanci su konzumirali lignje samo u malim količinama, uglavnom u specijaliziranim restoranima na obali. No, kako je prekomjerni izlov iscrpio populacije riba, američka vlada potaknula je ribare da se usredotoče na lignje, čije su zalihe još uvijek bile prilično obilne. Godine 1974. učenik poslovne škole Paul Kalikstein objavio je magistarski rad u kojem navodi da bi Amerikanci jeli više liganja kad bi bile pohane i pržene, kako bi se sakrila njihova skliska tekstura, i kad bi se zvale "calamari", što je talijanska riječ za lignje, koja je zvučala egzotičnije. ("Lignje", squid, se smatra mornarskom varijantom za termin "špricanje", koji aludira na tintu lignje.) Do 90-ih godina lanci restorana diljem Srednjeg zapada SAD-a posluživali su lignje. Danas Amerikanci jedu više od stotinu tisuća tona liganja godišnje.

Kina je pokrenula svoju prvu flotu za "udaljena mora" (dakle, međunarodne vode) 1985. godine, kada je državna tvrtka pod nazivom China National Fisheries Corporation (C.N.F.C.) poslala trinaest koča na obalu Gvineje Bisau. Kina je dotad toliko agresivno ribarila u svojim teritorijalnim vodama da je između šezdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća njezina biomasa morskih plodova pala za devedeset posto. Zhang Yanxi, generalni direktor tvrtke, tvrdio je da bi pridruživanje "redovima svjetskih ribarskih sila na otvorenom moru" Kini donijelo novac, otvorilo radna mjesta i zaštitilo njezina pomorska prava. Tvrtka je održala ceremoniju lansiranja u vojnom stilu, s više od tisuću sudionika, uključujući visoke dužnosnike Komunističke partije. Promotivni video opisao je posadu kao "223 hrabra pionira koji se probijaju kroz valove".

Od tada je Kina uložila milijarde u svoju flotu. Zemlja sada ulovi više od 113 milijuna tona morskih plodova godišnje, od čega najviše otpada na lignje. Nijedna druga zemlja nije ni blizu. Morski plodovi sada su prehrambena roba s kojom se najviše trguje na svijetu, a kineska industrija, koja vrijedi više od trideset i pet milijardi dolara, čini petinu ove trgovine. Kineska vlada je vlasnik dvadesetak posto svoje flote na udaljenim morima - uključujući C.N.F.C., koja je sada, po nekim mjerilima, najveća ribarska korporacija na svijetu - a ostatak nadgleda putem Udruge za prekomorski ribolov. Ova industrija je pomogla otvoriti otprilike 15 milijuna radnih mjesta na moru i kopnu i pomaže Kini da nahrani svoje stanovništvo, koje konzumira više od trećine svjetske ribe.

image

Posada broda Zhen Fa 7

Ferdi Arnando, Facebook page, 7. srpnja, 2021

Kineska flota također je pomogla zemlji da proširi svoj međunarodni utjecaj. Kina je sagradila velik broj luka u sklopu svoje inicijative "Pojas i put" - programa koji je Kinu učinio najvećim financijerom razvoja infrastrukture u Latinskoj Americi, Africi i Južnoj Aziji. Te luke omogućuju Kini da zaobiđe poreze i izbjegne uplitanje inspektora. Ulaganja također Kini kupuju utjecaj. Kina je 2007. pozajmila Šri Lanki više od milijardu dolara za gradnju nove luke i zračne luke. (Kineska državna tvrtka sagradila je oboje.) Šri Lanku se uvjerilo da će projekti generirati dovoljno novca za otplatu zajma, ali 2017. Šri Lanka nije uspjela platiti dug i bila je prisiljena postići dogovor kojim se Kini daje kontrola nad lukom i okolnim područjem na razdoblje od 99 godina. Vojni analitičari također vjeruju da Kina koristi svoju flotu za nadzor i obavještajne djelatnosti. Kina je 2017. donijela zakon kojim se od ribarskih tvrtki zahtijeva prikupljanje obavještajnih podataka za vladu. Luke pak koriste digitalni alat pod nazivom Logink, koji prati kretanje brodova i robe u okolici, uključujući one koje kontrolira američka vojska. Michael Wessel, član Američko-kineske komisije za ekonomsku i sigurnosnu provjeru, rekao mi je: "Ovo su stvarno previše opasne informacije a da bi ih SAD samo tako predao". (Kineska komunistička partija odbacila je te sumnje rekavši: "Nije tajna da se SAD paranoično boje svega što je povezano s Kinom".)

Kina gura svoju flotu u sporne vode. UN je nedavno potpisao sporazum o otvorenom moru za zaštitu resursa u međunarodnim vodama. Međutim, neki promatrači brinu da Kina namjerava položiti pravo na resurse u regijama u kojima njezini brodovi djeluju. "Kina vjerojatno vjeruje da će se s vremenom prisutnost njezine flote pretvoriti u određeni stupanj suverene kontrole nad tim vodama", rekao mi je Ralby. Satelitski podaci također pokazuju da je prošle godine nekoliko desetaka kineskih brodova za lov na lignje ilegalno lovilo u tajvanskim vodama, a oko dvjesto brodova lovilo je u spornim dijelovima Južnog kineskog mora. Prema istraživanju koje je prikupila neprofitna organizacija Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS), kineska vlada plaća vlasnicima nekih brodova četiri i pol tisuće dolara dnevno da ostanu u spornim područjima veći dio godine. Ovi brodovi čine ono što je nedavna studija Kongresne istraživačke službe nazvala "operacijama u sivoj zoni koje koriste prisilu koja se usteže samo od ratnih djelovanja". Ribarski brodovi prate kineske brodove za eksploatiranje nafte i plina, nalaze se pokraj naftnih platformi, isporučuju im zalihe i još ometaju strane brodove. Neki ribarski brodovi kategorizirani su kao civilna plovila, ali zapravo imaju posadu koja se sastoji od pripadnika kineske vojske.

Ponekad se brodovi pozovu u akciju. U prosincu 2018. filipinska vlada objavila je da planira popraviti zračnu pistu i sagraditi pristanište na otoku Thitu, spornom komadu zemlje između Filipina i Kine. Više od devedeset kineskih ribarskih plovila skupilo se duž njegove obale, odgađajući obnovu. Kineski ribarski brod zabio se 2019. i potopio filipinski brod usidren uz obalu Reed, spornoj regiji u Južnom kineskom moru koja je bogata rezervama nafte i prirodnog plina. Zhou Bo, bivši kineski pukovnik, nedavno je upozorio da bi ovakvi sukobi mogli izazvati rat između SAD-a i Kine. (Kineska vlada odbila je komentirati. Međutim, Mao Ning, glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova, ranije je branila pravo svoje zemlje da "čuva teritorijalni suverenitet i pomorski poredak Kine.") Greg Poling, viši suradnik CSIS-a, istaknuo je da je polaganje prava nad vodama poput Južnog kineskog mora dio istog projekta kao i preuzimanje kontrole nad Hong Kongom i Tajvanom. "Cilj ovih ribarskih brodova je povratiti izgubljeni teritorij i vratiti staru slavu Kini", rekao je.

***

Kineska flota na dalekim morima izrazito je nedokučiva. Zemlja objavljuje malo informacija o svojim plovilima, a većina ih ostaje na moru godinama, pa ih je teško pregledati. Proveo sam protekle četiri godine, uz potporu tima istražitelja, posjećujući kineske brodove u njihovim najvećim ribolovnim područjima: u blizini otočja Galapagos; u blizini Falklandskih otoka; uz obalu Gambije; i u Japanskom moru, blizu Koreje. Kad mi je bilo dopušteno, ukrcao bih se na brodove da bih razgovarao s posadom, ili sam bio uz njih kako bi intervjuirao časnike putem radija. "Ne razgovarajte s njima!" viknuo je kineski kapetan u jednom trenutku na drugog časnika koji nam se obratio preko radija. U više slučajeva kineski brodovi su se uplašili, skupili opremu i pobjegli s mjesta na kojem su operirali. Kad bi se to dogodilo, pratio sam brodove u manjem i bržem čamcu kako bih se dovoljno približio da bacim na brod plastične boce opterećene rižom koje sadrže olovku, cigarete, tvrde slatkiše i pitanja za intervju. U nekoliko navrata mornari su brzo napisali svoje odgovore, često pružajući telefonske brojeve obitelji kod kuće, a zatim su boce bacili natrag u vodu. Nakon povratka na obalu, nazvali smo njihove obitelji. Moje izvještavanje uključivalo je razgovore s najmanje dvadeset dodatnih članova posade na kopnu i na moru.

image

Zhe Pu Yuan 98, svojevrsni brod bolnica koji ujedno služi za lov na lignje

The Outlaw Ocean Project/Photographer: Ben Blankenship, 9. srpanj, 2022

Kina jača svoju flotu subvencijama u iznosu većem od sedam milijardi dolara godišnje, kao i logističkom, sigurnosnom i obavještajnom podrškom. Na primjer, šalje plovilima ažurirane podatke o veličini i lokaciji najvećih svjetskih kolonija lignji, omogućujući im koordiniran rad. Godine 2022. gledao sam armadu od 260 brodova kako love lignje zapadno od otočja Galapagos. Svi su odjednom podigli sidro i, gotovo istovremeno, preselili se sto milja na jugoistok. Ted Schmitt, direktor Skylighta, skupine za praćenje pomorskih djelatnosti, rekao mi je da je to neobično: "Ribarska plovila iz većine drugih zemalja rade sama". Mreža kineskih tankera za gorivo i brodova hladnjača također znači da brodovi mogu nastaviti ribolov bez povratka na kopno, čak i kada se to pokaže opasnim. U srpnju 2022. posjetio sam Zhe Pu Yuan 98, brod za lov na lignje koji djeluje i kao plutajuća bolnica namijenjena liječenju bolesnih mornara/radnika bez pristajanja uz obalu. "Kad radnici obole, dođu na naš brod", rekao mi je kapetan. Brod je bio opremljen s dva liječnika, operacijskom salom, specijaliziranim strojem za provođenje testova krvi i uređajem za obavljanje videokonferencija za savjetovanje s liječnicima u Kini. Brod koji je prije obavljao tu funkciju liječio je više od tri stotine ljudi u prethodnih pet godina.

***

U veljači 2022. otišao sam s konzervatorskom skupinom pod nazivom Sea Shepherd na Falklandske otoke i tamo se ukrcao na kineski brod za ulov lignji. Kapetan mi je dao dozvolu da slobodno lutam sve dok ne imenujem njegov brod. Ostao je na zapovjednom mostu, ali me njegov časnik pratio gdje god sam išao. Raspoloženje na brodu izgledalo je kao raspoloženje u vodenom čistilištu. Posada se sastojala od trideset i jednog čovjeka. Zubi su im požutjeli od lančanog pušenja, koža im je bila blijeda, ruke izranjavane i spužvaste od oštre opreme i stalne vlage. Većina ih je stajala uz automatizirane koloture i gledali su u prazno. Ta scena me podsjetila na citat skitskog filozofa Anaharsida, čija je poznata uzrečica o podjeli ljudi u tri kategorije: žive, mrtve i one na moru, odgovarala ovome.

Kada bi se lignja zakačila za udicu, kolotur ju je automatski prebacio na metalni stalak. Mornari bi je zatim bacali u plastične košare za sortiranje. Košare su se često prepunile, a na podu je bilo liganja sve do potkoljenice. Lignje su postale prozirne u posljednjim trenucima, ispuštajući blijedo crvenu boju u koži, ponekad sikćući ili kašljajući. Smrad i mrlje od lignji gotovo je nemoguće isprati s odjeće. Na brodovima bez perilica rublja, članovi posade vežu svoju prljavu odjeću na uže, često dugo i do šest metara, i vuku ga satima iza broda. Ispod palube članovi posade vagali su, sortirali i pakirali lignje za zamrzavanje. Mamac su pripremali tako što su izrezali lignje, odvajajući jezike od kljunova. U kuhinji je kuhar promatrao veliki ekspres-lonac pun riže pomiješane s lignjama i ogromnu wok tavu punu instant rezanaca. Rekao mi je da njegov brod nema svježeg voća ili povrća i pitao me mogu li mu dati nešto s našeg broda.

Razgovarao sam s dva kineska mornara u jarkonarančastim prslucima za spašavanje. Niti jedan od njih dvojice nije htio da se njegovo ime koristi, iz straha od odmazde. Jedan od njih je imao 28, a drugi 18 godina. To im je bio prvi put na moru, a potpisali su dvogodišnje ugovore. Zarađivali su oko deset tisuća dolara godišnje, ali ako su propustili dan rada zbog bolesti ili ozljede, oduzeto im je dva dana plaće. Stariji mornar prepričao je da je gledao kako oprema koja se nekontrolirano ljulja lomi ruku članu posade. U jednom trenutku časnik koji me pratio je pozvan, a ja sam iskoristio priliku da pitam starijeg mornara zašto izgleda tužno. Rekao mi je da su ga držali tamo protiv njegove volje. "Nemoguće je biti sretan", rekao je. "Nije nam stalo ni do čega jer ne želimo biti ovdje, ali prisiljeni smo ostati". Procijenio je kako bi osamdeset posto ostalih muškaraca također otišlo da im se dozvoli. "To je kao da ste izolirani od svijeta i daleko od modernog života".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 09:05