S obzirom na to da se američki predsjednik ponaša kao da je istovremeno pokeraš i krupje u najvažnijom partiji pokera u najvećem casinu Las Vegasa, fenomenološki je zanimljivo da je krupje - Trump na stolu globalnog trgovinskog okršaja podijelio karte koje uopće ne idu u prilog Trumpu - pokerašu, nego njegovim ‘protivnicima‘.
Karte koje je, primjerice krupje Trump dao kineskom pokerašu, predsjedniku Xiju, čine se zavidnima, a čak je i Ursula von der Leyen dobila priliku da, uz malo otvorenog namigivanja s čovjekom koji inače ne trepće (Xi), nadigra umišljenog krupjea, kao da je doista lukava ‘pokerašica‘.
Naime, moglo bi se reći da Xi ne trepće u partiji pokera s Trumpom jer to i inače ne radi, ali i zato što u ruke od smetenog krupjea jednostavno dobiva Royal Flush ili Straight Flush kombinacije, a naša, europska predstavnica, Full House tj. solidnu kombinaciju više karata.
Nažalost, globalni trenutak takav je da se za najozbiljniju moguću javnu raspravu o trgovinskom ratu s potencijalno tragičnim posljedicama za globalno gospodarstvo moraju koristiti cinične parabole kako bi se opisala iracionalnost američke MAGA strategije, ali i upozorilo da Europa, kontinent na kojem živimo i radimo, ipak ima adute koje i te kako može iskoristiti. Samo je pitanje kako.
PROČITAJTE VIŠE Trump dignuo carine Kini na 245%
Ključni adut Europe
Jedan od načina za discipliniranje razuzdane MAGA kamarile svakako je bolja regulacija ogromnih američkih high tech biznisa, ali i hitno oživljavanje internacionalne inicijative za uvođenje globalnog minimalnog poreza na dobit od 15 posto, koja se još 2021. činila kao zaokružen međunarodni projekt s dva stupa, oko kojih je stotinjak država postiglo zdravorazumski dogovor.
Ključni adut šefice EK, Ursule von der Leyen, u partiji pokera s američkim krupjeom, koji krši pravila vlastitog casina, je, naravno, bolja regulacija američkih high tech divova, ali je u ovom trenutku EU toliko tehnološki nazadna u odnosu na Sjedinjene Države i NR Kinu da se otvara pitanje rizika.
Riskira li, recimo, EU previše populističkim mjerama protiv američkih high tech divova da tehnološki gledano postane nova Afrika; ‘treći svijet‘ izrazito ovisan o drugorazrednim rješenjima najnaprednijih? Ili nam je krupje Trump dao priliku koju ne bismo trebali propustiti?
U ovom trenutku više nije potrebno gomilati dokaze da je populistička MAGA administracija lansirala niz loših ideja koje će rezultirati brzim produbljivanjem američkih problema, a ne Zlatnim dobom.
Amerika može očekivati inflaciju, eroziju dolara kao globalne rezervne valute, produbljivanje fiskalnih problema i recesiju. Mikroekonomski dokazi o posljedicama MAGA stihije šokiraju zapravo jer su bili potpuno predvidljivi tj. otvaraju pitanje zašto se uopće iskusni vlasnik casina pretvorio u krupjea koji sam sebi dijeli loše karte najavljujući najveću pokerašku pobjedu svih vremena?
Primjerice, NR Kina upravo je otkazala narudžbe Boeinga, pa američki zrakoplovni div može samo konstatirati da je bitka s europskim globalnim konkurentnom, Airbusom, zauvijek izgubljena. Postojao je globalni duopol Boeing-Airbus, a sada je šef MAGA pokreta bacio okladu u kojoj je prokockao američki pol.
Strateška odluka EK tj. EU da u trgovinskom ratu zaprijeti Bijeloj kući nekom vrstom odmazde američkim high tech kompanijama racionalna je odluka jer EU jednostavno ne smije dopustiti Sjedinjenim Državama da plasiraju bizarne narative o ‘recipročnim‘ tarifama, iako se zapravo uopće ne radi o usklađivanju tarifnih stopa nego američkom odmjeravanju visine trgovinskog deficita s pojedinim trgovinskim partnerima, pri čemu ignoriraju da se svačiji, pa tako i američki deficit/suficit, sastoji od razlike između izvoza i uvoza, i to roba - i usluga. Ne samo roba.
U tom čudnom MAGA narativu u jednadžbama ‘pravedne‘ trgovinske razmjene usluge ne postoje, i to zbog toga jer je jasno da upravo kroz usluge američki high tech divovi realiziraju ogromne prekogranične zarade uz simbolično plaćanje poreza. I u ovoj priči EU bi mogla imati bolje karte nego što je vlasnik casina (s financijskim operacijama na steroidima) misli da je dodijelio starijoj dami, Europi. Krenimo, za razliku od MAGA pokreta, argumentirati tezu suvislim redom:
Prvo i osnovno; bilo bi jako naivno reći da su američki divovi kao što su Alphabet, Meta, Amazon, Apple... desetljećima uživali impresivni rast isključivo zahvaljujući inovativnosti i sposobnosti svojih znanstvenika i menadžerskih timova. Prije bi trebali konstatirati da su, između ostalog, koristili benefite američkog statusa globalne izuzetnosti. Imali su praktično neograničene izvore financiranja u odnosu na globalnu konkurenciju, pri čemu su koristili vrlo agresivne i sofisticirane modele ‘porezne optimizacije‘, koju bi u osnovi mogli nazvati primjerom najveće porezne evazije (izbjegavanja plaćanja) u historiji planeta.
Uostalom, to je vrlo uočljiv i davno prepoznat problem na internacionalnoj razini, koji ne može biti riješen uz zadovoljstvo Amerikanaca, osim ako mi, Europljani, ne pristanemo da Alphabet, Meta, Amazon, Apple... za usluge realizirane u EU plaćaju poreze Sjedinjenim Državama, dok u poslovanju europske potrošače i partnere tretiraju kao manje važne.
Iskorištavanje rupa
Kad smo u Jutarnjem davno pokušali upozoriti da na porezne sheme Ubera, kompanije koja se tada tretirala kao novi šampion američke digitalne inovativnosti i poduzetnosti, naši novinari privođeni su na razgovore s prestižnim PR agencijama na kojima im je objašnjeno da smo, u osnovi, seljački protiv napretka, budućnosti; vrlog novog svijeta digitalnih usluga... A Uber je na sve zarade u RH u osnovi plaćao manje od 2 posto, u Nizozemskoj.
Porezna optimizacija Ubera (tzv. ‘profit shifting‘) u osnovi bila je klasični primjer kako veliki iskorištavaju rupe i razlike u nacionalnim poreznim propisima unutar EU (i šire) kako bi većinu dobiti prijavile u zemljama s niskim poreznim stopama (npr. Irska, Nizozemska, Luksemburg).
Kao rezultat, veliki digitalni biznisi plaćali su ridikulozno male poreze u odnosu na iznose koje bi plaćali da su porezne osnovice pravilno raspodijeljene ondje gdje je stvarna nova vrijednost odnosno dobit. Pri tome su porezne terete lukavo ostavljali ‘lokalnim podizvođačima‘; često de facto vojskama zaposlenika kojima nisu osigurali adekvatne radno-pravne statuse.
Sve to danas prepoznato je kao barem djelomično neprihvatljiva poslovna praksa. Ako se ne dopušta u drugim sektorima, ne bi trebala biti prihvatljiva niti kod high tech divova, pogotovo jer se kroz godine pretvaraju u okoštali globalni oligopol nedodirljivih, nadmoćnih, superiornih – onih kojima je čak nezgodno postavljati prava pitanja.
PROČITAJTE VIŠE Trump ih je htio podčiniti, ali na ovu taktiku nije računao
Sve to danas je dobro prepoznat i definiran problem. Stariji porezni sustavi razvijeni su za fizičku proizvodnju, trgovinu robom i uslugama koje su vezane uz određenu lokaciju. Međutim, digitalni poslovni modeli (oglasi, podatkovni centri, platforme) relativno se lako seljakaju preko granica ili u oblake, što otežava naplatu poreza i dovodi do postojanja digitalne rupe u poreznim zakonima, pa je jasno zašto su nacionalne legislative jako kasnile s regulacijom digitalnih usluga.
EU danas s punim pravom smatra da tzv. gatekeeperi (vratari tržišta) imaju toliku tržišnu moć da mogu narušiti konkurenciju, nametati krajnjim korisnicima nepovoljnije uvjete te otežavati ulaz na tržište manjim inovativnim tvrtkama. U desetljeću iza nas bilježili su se razni postupci Europske komisije protiv Googlea ili Applea (antitrust tužbe, istrage o ‘self-preferencingu‘ u aplikacijskim trgovinama ili pretraživanju, troškovi transakcija i sl.).
Beskrupulozni američki high tech
Kroz godine razmatrana su različita moguća rješenja. EU je još prije globalnog dogovora OECD-a o oporezivanju razmatrala uvođenje digitalnog poreza; npr. poreza na digitalne usluge (DST – Digital Services Tax). Neke države (Francuska, Španjolska, Italija) djelomično su takve poreze uvele ili najavile, što je i dovelo do napetosti s SAD-om. EK je predlagala da se velikim multinacionalkama uvede obvezna konsolidacija prihoda i raspodjela porezne osnovice prema jasnim kriterijima (npr. lokaciji korisnika, prodaji u svakoj državi, broju zaposlenih). Cilj je bio ograničiti korištenje poreznih ‘rupa‘ i prebacivanje dobiti u države s povoljnim poreznim tretmanom.
Sasvim zaseban univerzum (pun ‘crnih rupa‘) bila je europska rasprava o regulaciji beskrupuloznih marketinških praksi američkog high techa. U tom dijelu pristup velikih američkih high tech kompanija nalik je stavovima kolonizatora, pogotovo ako se gleda utjecaj na europske medijske biznise.
Začudno, ali uz Trumpa i MAGA pokret svijet je jako brzo zaboravio da je još 2021. pod kapom OECD-a sklopljen dogovor o uvođenju globalnog minimalnog poreza na dobit od 15 posto. Stotinjak država složilo se oko dva stupa (tzv. ‘Pillar One‘ i ‘Pillar Two‘), koji nije mogao ići u američku korist jer je jednostavno očekivao da američkih high tech negdje ipak plaća poreze. Prvi stup trebao je, naime, donijeti pravedniju raspodjelu prava na oporezivanje među državama.
To se ponajviše odnosi na velike multinacionalne digitalne kompanije, koje će dio dobiti morati razdijeliti u zemljama u kojima imaju korisnike (a ne samo gdje im je formalno sjedište). Drugi stup, podrazumijevao je, ponovimo, uvođenje globalno dogovorenog minimalnog poreza od 15 posto.
To znači da ako poduzeće u nekoj državi plati porez niži od 15 posto, njegova matična država može naplatiti razliku. Time se želi smanjiti štetna konkurencija među državama u pogledu poreznih stopa. Uz dva stupa globalne i fundamentalne porezne reforme Sjedinjene Države ostale su u škripcu logike koja (sasvim pravedno) odgovara EU i ostatku svijeta.
Europska unija stoga je logični zagovornik globalne porezne reforme, a posebice minimalnog poreza, jer smatra da se time sprječava ‘utrka prema dnu‘ (race to the bottom) u poreznim stopama. Za implementaciju novog i pravednijeg internacionalnog sustava – koji bi trebao nadograđivati Digital Services Act (DSA) i Digital Markets Act (DMA) s globalnim minimalnim porezom još treba riješiti niz važnih ‘tehničkih‘ i političkih pitanja, ali je suvisli globalni dogovor ugrožen a) MAGA pokretom i b) općim populističkim natjecanjem s agresivnim poreznim i tarifnim stopama.
Trump omogućava dogovor?
Ukratko, je li vrijeme za vrlo konta-intuitivan zaključak: Nada EU za racionalni dogovor s američkim high tech divovima izrazito je porasla nakon što je Trump proglasio trgovinski rat svima, i to jednostavno zato jer su predvidljivost i stabilnost iznenada postale glavne vrline poželjnih javnih politika. Ako imate vrlo nepredvidljive i ideološki agresivne u Bijeloj kući, onda je u osnovi racionalni porezni kompromis američkog high techa s Briselom poput zvijezde Danice u mračnoj, olujnoj noći međunarodnih odnosa.
Imaju li EU birokrati znanja i vještine da tehnološki deficit EU racionalnim mjerama preokrenu u korist europskih građana i biznisa, umjesto da skupljaju bodove za održavanje političkih karijera? U protivnom bi nam američki high tech mogao ugasiti svjetlo tehnološke budućnosti na velikom europskom populističkom balu.
Nije li intrigantno da su čak i u Bijeloj kući shvatili da nije dobro evakuirati se iz globalnih trgovinskih pregovora, čak je pomalo šokantno da oni i dalje - unatoč trumpističkoj tarifnoj paradi - tiho sudjeluju u globalnim pregovorima. Financial Times, upozorimo zaključno, upravo piše:
- Sjedinjene Države angažirane su u naporima da ispregovaraju povijesni globalni porezni sporazum unatoč kritikama predsjednika Donalda Trumpa na račun tog dogovora, navodi OECD. Glavni tajnik Mathias Cormann rekao je za Financial Times da SAD sudjeluje u aktivnim raspravama, uključujući i tehnička pitanja o provedbi. ‘Nastavljamo razgovor,‘ kazao je na marginama Delphi Economic Foruma u Grčkoj.
Ove izjave pokazuju da bi dogovor o zatvaranju poreznih rupa za velike tehnološke grupacije i multinacionalne kompanije mogao dobiti podršku SAD-a. Više od 135 zemalja pristalo je na najveću reformu poreza na dobit u više od jednog stoljeća prije više od četiri godine, no od tada je polovica sporazuma ostala neprovedena.
Izaslanici iz tih zemalja izjavili su da su prošli tjedan u Cape Townu, u Južnoj Africi, održali ‘konstruktivne‘ razgovore o sporazumu. To je u oštroj suprotnosti s neprijateljskim tonom koji je Trump zauzeo u memorandumu potpisanom na njegov prvi dan na dužnosti u siječnju, u kojem je stajalo da ‘globalni porezni sporazum nema snagu ni učinak u SAD-u‘.
Predsjednikov je memorandum naveo mnoge promatrače na zaključak da se SAD zapravo povukao iz OECD-ova dogovora, no Cormann je rekao kako ‘nije siguran‘ znači li Trumpov komentar doista povlačenje. Dodao je: ‘[Trump] je izdao memorandum 20. siječnja i u njemu piše što piše. Ali mi i dalje sudjelujemo u razgovorima sa Sjedinjenim Državama.‘
Komentari
0