Economist u subotu, doduše prije nego što je Kina objavila moratorij na izvoz rijetkih metala bez kojih nema električnih automobila ni IT industrije: Nakon terora stigla je euforija. Kada je prije tjedan dana Donald Trump svoje najnelogičnije i najrazornije carine, nakon kraha na financijskim tržištima odgodio za 90 dana, indeks američkih dionica S&P 500 odmah je porastao za devet i pol posto, što je bio najbrži dnevni rast u gotovo 17 godina.
Odjednom se činilo kako najmračniji scenariji za svjetsko gospodarstvo koje su investitori do tog trenutka predviđali postaju malo vjerojatni. Kao da ipak postoji neka granica padovima tržišta koje će Trump, dok naoko sa strane promatra što se događa, tolerirati. Nakon globalnog kaosa koji je uslijedio nakon njegove najave ‘recipročnih‘ carina tjedan dana ranije, to nije mali izvor utjehe za svijet.
Ali bilo bi vrlo pogrešno, piše Economistov uvodničar, ovu utjehu shvatiti kao sretan bijeg od katastrofe. Razmjeri šoka za globalnu trgovinu koji je izazvao Trump i dalje su, čak i sada, različiti od svega viđenog u povijesti. Stabilne trgovinske odnose koje je Amerika gradila više od pola stoljeća on je zamijenio hirovitim i proizvoljnim kreiranjem politike, slijedom površnih gesti gdje se predsjedničke odluke objavljuju na društvenim mrežama, a njegovi savjetnici, iznenađeni pročitanim, ne znaju što će uslijediti.
PROČITAJTE VIŠE Kineski izvoz snažno skočio u ožujku, višak u razmjeni s Amerikom je značajan
Čak i nakon dvije uzastopne odgode carina – prvo svima osim Kini, a onda i Kini, ali samo ako je riječ o telefonima i računalima (ukratko: svemu što tamo proizvodi Apple) - Trump je SAD zadržao u izvanrednoj trgovinskoj konfrontaciji s Kinom, drugom najvećom svjetskom ekonomijom, barem kako ju vidi američka službena statistika.
Je li Trump zaustavio globalizaciju?
Vrlo brzo postavilo se pitanje - je li Trump zaustavio globalizaciju - nešto što smo još od 1999. kada je Thomas Friedman objavio ‘Lexus i maslinu‘, svoj panegirik objedinjenom svijetu, smatrali više stanjem nego procesom koji bi netko mogao ukinuti.
Ako mu je to i bila namjera, a nametanje carina u svakom slučaju vodi zatvaranju tržišta, rezultat se pokazao suprotnim. Velika i bučna Trumpova akcija odjeknula je globalno, ne samo kao politički eksces nego i kao žestok ugriz globalnim, duboko globaliziranim, tržištima.
Trumpova kriza je globalizirana, i to ništa manje no što je globalizirano bilo urušavanje tek probuđenih tajlandskih investicijskih tvrtki 1997. (o kojemu piše Friedman u ‘Lexusu‘), čiji je krah prvo zagnjurio ‘azijske tigrove‘ (Južnu Koreju, Maleziju i Indoneziju), da bi onda odjeknuo globalno, u prvoj ozbiljnoj, srećom kratkoj, globalnoj krizi financijskih tržišta nakon hladnoratovskog ledenog razdoblja.
Ukratko: Trump nije ubio globalizaciju, ali promijenio joj je predznak od pozitivnog u izrazito negativan, i to je činjenica s kojom ćemo se tek morati naučiti živjeti.
Postupna rasprodaja dolara
U svojem pismu Financial Timesu od sedmog travnja, gdje se osvrće na često ponavljanu tezu koja Trumpove nedavne poteze opisuje kao ‘šokantan čin američkog samoranjavanja‘, dekan Luksemburške poslovne škole Patrick Vanhoudt upozorava kako bi pogrešno bilo Trumpove poteze smatrati hirom. Bolje ih je, piše Vanhoudt, tumačiti kao jedan od stupova šire makroekonomske igre: pokušaj navođenja međunarodne zajednice na ponavljanje Sporazuma iz Plaze (izvorni ‘Plaza Accord‘ potpisale su 22. rujna 1985. u hotelu Plaza u New Yorku, Francuska, Zapadna Njemačka, Japan, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD, a doveo je do deprecijacije američkog dolara u odnosu europske valute i japanski jen).
PROČITAJTE VIŠE Sprema se velika promjena, Europljani drastično smanjili putovanja u SAD
Čini se, piše Vanhoudt, da Trumpova administracija već koristi globalnu trgovinsku nesigurnost i rizik od inflacije kako bi uznemirila tokove kapitala, potičući postupnu rasprodaju dolara.
U međuvremenu, a to je novo u Vanhoudtovoj tezi, nedavno potpisana naredba o strateškim rezervama bitcoina i zalihama digitalne imovine daje Federalnim rezervama i Ministarstvu financija nove alate za usmjeravanje viška dolarske likvidnosti, ali bez jačanja konkurentskih valuta poput eura ili juana. Sažeto, ‘ovi kripto-povezani instrumenti sada služe kao ventil monetarnog pritiska: pomažu u očuvanju hegemonije dolara, diskretno preusmjeravaju dio tereta američkog duga na vlasnike kripto sredstava, dok tvrtke za digitalnu imovinu reinvestiraju prihode u bezrizične američke trezorske zapise‘.
To se više ne može smatrati samo protekcionizmom. To je visokorizična strategija za preusmjeravanje trgovinskih tokova, poticanje vraćanja tehnološki intenzivne proizvodnje i usporavanje erozije tekućeg računa SAD-a - uz izbjegavanje dužničke spirale i zadržavanje globalne uloge dolara. Nitko danas ne zna hoće li takav plan uspjeti, piše Vanhoudt, ali on nije niti nestalan niti nekoherentan. Poremećaj kojemu svjedočimo projektiran je unaprijed.
Dramatično širenje rata
Istoga dana kada je u FT-u izašlo Vanhoudtovo pismo, u komentaru na mreži, ekonomistica sa Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta Vedrana Pribićević piše: ‘Trumpova ideja da se reindustrijalizacija SAD-a može potaknuti carinama i monetarnim eksperimentima ignorira temeljnu činjenicu da su opskrbni lanci, ljudski kapital i inovacijski kapaciteti rezultat desetljeća akumulacije i specijalizacije – ne političke volje. U svijetu definiranom logikom ovisnosti o trgovinskim putovima ne možeš jednostavno ‘narediti’ povratak proizvodnje bez razaranja postojeće ekonomske strukture (prvenstveno u SAD-u, teh+financije). A bez dinamičnog inovacijskog okruženja prisilna reindustrijalizacija završava kao neproduktivna nostalgična fantazija. Trump ne predlaže Schumpeterovu kreativnu destrukciju, već politički dirigiran povratak u prošlost – bez ikakvog jamstva da će budućnost doista pratiti. Ali tko zna – možda je upravo to ono što je potrebno da se promijeni pravac povijesti, s lošeg na gore‘.
PROČITAJTE VIŠE Je li došlo vrijeme da Europa učini do jučer nezamislivo?
A najava tog lošijeg stigla je uskoro, prvo kineskom dvostrukom akcijom - odgovorom na Trumpove carine, a onda i moratorijem na izvoz rijetkih metala – da bi, u petak prošlog tjedna, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u intervjuu za Financial Times objasnila (ili najavila, ovisi s koliko optimizma čitate) da je Europska unija ‘spremna primijeniti svoje najsnažnije trgovinske mjere i mogla bi nametnuti namete američkim digitalnim tvrtkama ako pregovori s Donaldom Trumpom ne uspiju okončati njegov rat carina protiv Europe‘.
Von der Leyen je upozorila kako je spremna dramatično proširiti transatlantski trgovinski rat na usluge ako ti pregovori propadnu, uključujući potencijalno porez na prihode od digitalnog oglašavanja koji bi pogodio tehnološke grupe kao što su Amazon, Google i Facebook (ovaj put iz križaljke je izostao Microsoft, vjerojatno zbog vezanosti biznisa i birokracije za Office paket). Istovremeno, Von der Leyen je najavila da EU ‘neće tolerirati da se kineska roba pogođena američkim carinama preusmjeri u Europu‘, dodajući da će Bruxelles poduzeti zaštitne mjere ako novi mehanizam praćenja otkrije povećanje kineskog uvoza.
Kina nije zabrinuta, jer ogromno unutarnje tržište uz dovoljno stimulativnu politiku može progutati višak ‘jeftine robe‘ namijenjene izvozu. S druge strane, premium segment kineske industrije, odnosno sve što je vezano uz IT industriju, a u taj paket sve više ulaze i elektrificirani automobili, danas jednostavno nema konkurenta na globalnom tržištu. Toga su svjesni i Trump i Von der Leyen i Xi Jinping i u skladu s time će se kreirati i globalne politike.
Cilj: Biti manje ovisan o Americi
U opširnoj analizi objavljenoj 11. rujna New York Times stvari postavlja ovako: Predsjednik Trump ima velike ambicije za globalni trgovinski sustav i koristi carine kako bi ga pokušao srušiti i ponovno izgraditi. Istovremeno akciju za akcijom poduzima i Europska unija kako bi osigurala da će upravo kontinent biti u središtu budućeg svijeta. Kao jedno od najvećih i najotvorenijih gospodarstava na svijetu, EU je u procesu velike transformacije, dok pravila trgovine prolaze kroz preokret koji se događa jednom u generaciji. Njene tvrtke imaju koristi od slanja svojih automobila, lijekova i strojeva u inozemstvo.
Njeni potrošači imaju koristi od američkih tražilica i uvezenih goriva. Ti visoki ulozi za Europu nisu izgubljeni. Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije, provela je posljednjih nekoliko tjedana na pozivima i sastancima s globalnim čelnicima. Ona i njeni kolege rade kako bi produbili postojeće trgovinske sporazume i sklopili nove. Razgovaraju o tome kako mogu smanjiti barijere između pojedinih europskih zemalja.
To je eksplicitna strategija kojoj je cilj ostaviti gospodarsku supersilu jačom i manje ovisnom o sve nestalnijoj Americi.
- SAD čini 13 posto globalne trgovine robom, rekao je Maroš Šefčovič, europski povjerenik za trgovinu. Cilj je ‘zaštititi preostalih 87 posto i osigurati da globalni trgovinski sustav prevlada za nas ostale‘.
Pitanje je sad – tko su ti ostali.
The British Journal of Sociology, utjecajno glasilo britanskih sociologa, nedavno je objavio svježe istraživanje projekta "World Elite Database (worldelitedatabase.org), međunarodnog znanstveničkog konzorcija osnovanog 2022. koji okuplja 70 stručnjaka, pretežno sociologa različitih škola, fokusiranih na istraživanje struktura ekonomske moći u lokalnim, a onda i u globalnoj zajednici.
PROČITAJTE VIŠE Potez koji je potvrda njegove nepromišljenosti
Ukratko, fokus je na modelima kako države biraju svoju ekonomsku elitu. Koje su, primjerice, razlike između, američke, europske i kineske elite? Svježe istraživanje donosi usporedne podatke iz 16 zemalja koje čine trećinu globalne populacije, ali u globalnom BDP-u sudjeluju s visokih 54 posto.
Svaka zemlja obično ima tri različite, često suparničke elite: političku, kulturnu i ekonomsku. WED ekonomsku elitu definira kao mješavinu tri skupine: šefova velikih kompanija, bogatih vlasnika imovine te političara i drugih uključenih u regulaciju gospodarstva.
Ekonomskim elitama, više nego kulturnim i političkim, i danas dominiraju muškarci. Oni koji im pripadaju obično se mogu pohvaliti naprednim diplomama iz biznisa, ekonomije ili prava. Zanimljivost: najmanje obrazovana skupina unutar ekonomske elite su vlasnici imovine, bilo da je riječ o velikim nekretninskim mogulima ili nasljednicima starih obiteljskih kompanija.
Britanska ulaznica u društvenu kremu, pa i ekonomsku, povijesno je dodiplomski studij na Oxfordu ili Cambridgeu, neovisno o smjeru studija. Trinaest posto britanske ekonomske elite diplomiralo je na nekom od studija humanističkih znanosti. Nasuprot tome, Njemačka, iako ima izvrsna, nema ‘elitnih‘ sveučilišta pa se 36 posto njene ekonomske elite od ostalih izdvaja težim putem - stjecanjem doktorata.
Američka elita okrenutan financijama
Rezultat istraživanja otkriva porazan portret europskog, ‘pikettyjevskog‘ društva: jednom kada se netko iz obitelji probije u elitu, obitelj će najčešće ostati u njoj sve dok ratovi ili revolucije ne unište postojeći poredak. Zapadni ‘dugi mir‘ od 1945. omogućio je elitama da se same reproduciraju, novačeći vlastite sinove. Francuska elita, naprimjer (kojom se intenzivno bavio Thomas Piketty još u ‘Kapitalu za 21. stoljeće‘), sve se više rađa u središtu Pariza. To smanjuje prostor za ambiciozne provincijalce.
Za razliku od svih ostalih, ali ne neočekivano, američka elita okrenuta je pretežno financijama i drugim oblicima zarađivanja.
Nasuprot starom Zapadu, zemlje poput Poljske ili Kine, koje su kasno ušle u globalni kapitalizam, imaju najmlađu ekonomsku elitu. Pritom je, više nego u ijednoj drugoj zemlji, u Kini vjerojatnije da su oni koji se danas smatraju elitom rođeni u ruralnim područjima. Za razliku od europske ‘humanizirane‘ elite, 34 posto kineske kreme završilo je neki od inženjerskih studija (STEM).
Kineski politolog Cheng Li, iz washingtonskog think tanka Brookings, dodatno ističe da je prednost Kine i u tome što su mnogi kineski kreatori poslovnih politika studirali aeronautiku i astronautiku te da imaju stručnost u IT-u, nuklearnoj i zrakoplovnoj tehnologiji, brodogradnji, 5G, robotici, znanosti o materijalima, znanosti o životu, znanosti o okolišu i umjetnoj inteligenciji.
Današnji kineski tehnokrati često su studirali na Zapadu, ali i u Japanu ili Singapuru. To odgovara širem trendu da se ekonomske elite obrazuju u inozemstvu, sve više u poslovnim školama poput Harvarda i Inseada. Neke elite postaju internacionalne. U Ujedinjenom Kraljevstvu danas je 45 posto ekonomske elite rođeno u inozemstvu.
Taj dio globalizacije Trump, ili bilo koji drugi zagovornik velikog zatvaranja svijeta, dotaknut će najteže.
Komentari
0