Kada je u pitanju arktički krug - područje gdje se zbog golemih neiskorištenih resursa i topljenja leda uslijed globalnog zatopljenja, koje otvara morske puteve - trenutačno je u fokusu svjetske javnosti danski otok Grenland, za kojim snažne teritorijalne aspiracije iz ‘sigurnosnih razloga‘ opetovano iskazuje američki predsjednik Donald Trump.
No, Politico u tekstu od srijede u prvi plan ponovno stavlja udaljeni norveški arhipelag Svalbard. Ono što se događa na Svalbardu ne izgleda kao da će i ostati na Svalbardu, upozorava u svojoj analizi kolumnistica Politica i viša suradnica Atlantskog vijeća Elisabeth Braw.
Arhipelag se nalazi gotovo 1000 kilometara od najsjevernijeg grada Norveške, Tromsøa, i dom je tek 3000 ljudi. No, posljednjih godina Rusija ga je više puta koristila za eksperimentiranje s različitim provokacijama, a sada je Kremlj optužio Norvešku za militarizaciju arhipelaga, stvarajući potencijalni izgovor za vojnu akciju.
Napetosti u tom ledenom svijetu u posljednje vrijeme rastu. Svalbard je udaljen i hladan krajolik, ali arhipelag je strateški pozicioniran i Rusija bi ga, navodi autorica, mogla odlučiti koristiti kao ‘testni materijal‘. "Što znači da je vrijeme da Svalbard počnemo paziti", navodi Braw.
Svalbard, ili Spitsbergen, kako je još poznat, nastanjen je ljudima otkako su kitolovci otkrili arhipelag 1600-ih. A nakon što je ondje otkriven ugljen u kasnim 1800-ima, atraktivnost otoka dodatno je porasla i to toliko da su svjetske nacije morale odlučiti kojoj će državi pripadati, a pobjednik je bila Norveška, zemlja koja mu je najbliža, iako udaljena 930 kilometara.
Ruske provokacije
Svalbardski ugovor, potpisan 1920. godine, daje Norveškoj suverenitet nad arhipelagom, ali također po sporazumu dopušta svim drugim potpisnicama, odnosno građanima i tvrtkama, da iskorištavaju njegove prirodne resurse - žive, rade i djeluju - što trenutačno uključuje 48 strana, uključujući SAD, Rusiju i Japan. No, danas to pravo koriste samo Rusija i Norveška. Svalbard je, inače, demilitarizirana zona - na što se Norveška također obvezala - i bez viza zahvaljujući sporazumu, a uglavnom privlači istraživače i turiste. Većina stanovnika radi u rudarskom sektoru.
PROČITAJTE VIŠE: opasna partija šaha na vrhu svijeta s najvišim ulozima, napetosti rastu: ‘Što se događa ovdje? Sra**!‘
Sovjetski Savez potpisao je ugovor 1935. i nastavio s organiziranjem sovjetske prisutnosti usredotočene oko rudnika ugljena kojima je tamo upravljao. Sovjeti su tamo izgradili selo koje je funkcioniralo kao mini-Sovjetski Savez sve do 1998. godine, kada je ruska tvrtka Arktikugol zatvorila svoje rudnike na Svalbardu, a tvrtkin grad Pyramiden na brzinu napušten - do danas je Pyramiden ‘grad duhova‘, koji izgleda otprilike isto kao 1988.
Ipak, Rusija nije potpuno napustila Svalbard. Štoviše, posljednjih godina ruski dužnosnici i drugi ruski predstavnici organiziraju razna ‘paradiranja‘ po arhipelagu. Primjerice, 2015. godine zamjenik premijera Dmitrij Rogozin - koji je bio sankcioniran od strane Zapada - iskrcao se na Svalbard bez dopuštenja Norveške i potom se izrugivao Norvežanima na društvenim mrežama. Zatim su 9. svibnja 2023. Rusi održali paradu za Dan pobjede u vojnom stilu, koju je predvodio njihov generalni konzul, kako je izvijestio list Te Barents Observer. Prošle godine, direktor Arktikugola i druge osobe podignuli su sovjetske zastave u Pyramidenu.
A sada se Kremlj požalio na ono što u Moskvi nazivaju norveškom militarizacijom Svalbarda. Na sastanku s norveškim veleposlanikom u Rusiji ranije ovog mjeseca, visoki dužnosnici iz ruskog ministarstva vanjskih poslova ustvrdili su da je "suprotno međunarodnom pravnom režimu uspostavljenom Svalbardskim ugovorom iz 1920., koji predviđa isključivo miroljubiv razvoj arhipelaga i zabranjuje korištenje njegovog teritorija u vojne svrhe, to područje sve više uključeno u vojno i političko planiranje Norveške, uz sudjelovanje SAD-a i NATO-a", kako je izvijestila ruska prorežimska državna novinska agencija TASS.
TASS je također citirao tvrdnju ministarstva da "na arhipelagu rade objekti dvostruke namjene omogućujući, uz civilne zadaće, izvršavanje vojnih, uključujući borbene operacije na teritoriju trećih zemalja".
No, kako tvrdi Elisabeth Braw, činjenice govore drugačije. Svalbard, kako navodi, nije uključen u norveško "vojno i političko planiranje". Norveška ne koristi arhipelag za vojsku - a pogotovo nema takve uporabe od strane NATO-a ili SAD-a.
Kremlj povisio ulog, NATO mora reagirati
Svalbardski sporazum, navodi se dalje, zabranjuje pomorske baze i vojne utvrde, a nema takvih instalacija ni na jednom od otoka, iako norveški mornarički brodovi patroliraju vodama oko arhipelaga, a norveške oružane snage pomažu lokalnim vlastima u odgovoru na krizne situacije, kao što se dogodilo 2017. godine, kada se ruski helikopter srušio u blizini najvećeg tamošnjeg grada Barentsburga.
PROČITAJTE VIŠE: Norveška hitna akcija na europskom arhipelagu koji bi mogao postati centar neviđenog rata!
Umjesto toga, strana koja uzburkava duhove je Rusija, koja kao da je odlučna povratiti svoje slavne sovjetske dane na Svalbardu. Što je još više zabrinjavajuće, čini se da Kremlj na arhipelag gleda i kao na mjesto za testiranje novih načina samopotvrđivanja i potkopavanja Zapada. Sankcionirani ruski dužnosnik koji dolazi na Svalbard bez dopuštenja, čelnik Arktikugola koji postavlja sovjetsku zastavu i parada povodom Dana pobjede - iako nacisti nikad nisu okupirali Svalbard - sve su to, navodi autorica, nimalo suptilne provokacije protiv kojih norveška vlada može malo učiniti.
A sada je Kremlj povisio ulog. Optužujući Oslo za kršenje Svalbardskog sporazuma, Rusija je sebi samoj dala mogućnost da odgovori na to navodno kršenje. To je potez koji slijedi praksu Moskve u Ukrajini, gdje je, u raznim momentima, tvrdila da samo odgovara na ukrajinska zlodjela. I dok Norveška može samo inzistirati na tome da ne krši Svalbardski ugovor, to teško da će uvjeriti moskovski režim koji operacionalizira širenje neistina.
Na pitanje kako bi Rusija mogla odgovoriti na navodno kršenje prava od strane Norveške, nemoguće je znati odgovor. Ali, kako navodi autorica, jedno je sigurno - iako je Svalbard vrlo udaljen, ono što se tamo dogodi neće tamo i ostati.
Članice NATO-a i drugi saveznici, upozorava Braw, dobro bi učinili da počnu razmišljati o tome kako bi odgovorili da Rusija poduzme akciju na jednom od svojih najudaljenijih zemljopisnih područja. Postoje čak i stvari koje obični građani također mogu učiniti, poput turističkih posjeta arhipelagu kako bi pokazali da stvar imaju na oku, zaključuje autorica za Politico.
Komentari
0