Američki predsjednik Donald Trump početkom mjeseca je potpisao izvršnu uredbu kojom se ponovno nameće oštra politika sankcija Washingtona prema Iranu, a koja se prakticirala tijekom njegova prvog mandata, kada je povukao SAD iz sporazuma koji su zapadne zemlje, Rusija i Kina postigle s Iranom kako bi pod kontrolu stavile njegov nuklearni program (Zajednički sveobuhvatni akcijski plan - JCPOA). Cilj je nove intenzivne kampanje natjerati Iran da odustane od svog nuklearnog programa.
Rekao je da bi bio voljan sastati se sa svojim iranskim kolegom kako bi pokušao uvjeriti Iran da odustane od onoga za što Sjedinjene Države vjeruju da su napori Teherana da razvije nuklearno oružje, ali da će u međuvremenu obnoviti kampanju "maksimalnog pritiska" na Iran.
Kampanja uključuje nametanje maksimalnog ekonomskog pritiska i napore da se iranski izvoz nafte svede na nulu. Trump je rekao da je Iran preblizu posjedovanja nuklearnog oružja te da SAD imaju pravo blokirati prodaju iranske nafte drugim državama. Iran dramatično ubrzava obogaćivanje urana do 60 posto čistoće te blizu razine od oko 90 posto za oružje, kako je ranije ocijenio šef Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) Rafael Grossi. Iran uporno negira da mu je cilj razviti nuklearno oružje i tvrdi da razvija nuklearni program isključivo u civilne svrhe, no prema nekim tvrdnjama, Teheran je do te mjere otišao u obogaćivanju urana da mu treba - ovisno o procjenama - nekoliko dana, tjedana ili mjeseci da proizvede nuklearnu bombu.
Izvoz nafte donio je Teheranu 53 milijarde dolara 2023. godine i 54 milijarde dolara godinu ranije, prema procjenama američke Uprave za energetske informacije. Proizvodnja tijekom 2024. bila je na najvišoj razini od 2018. godine, na temelju podataka OPEC-a. U izvršnoj naredbi Trump je sada pozvao na prekid isporuka nafte iz Irana, od kojih je većina išla u Kinu.
Detalje ‘maksimalnog pritiska‘ Bijela kuća nije objavila, no Trump je istaknuo kako je voljan oživjeti pregovore s Teheranom te da je oklijevao potpisati izvršnu uredbu. "Ovo je nešto zbog čega sam rastrgan", rekao je novinarima. "Svi žele da to potpišem. Ja ću to učiniti", rekao je, dodavši da je nesretan što to radi. "Moramo biti jaki i čvrsti i nadam se da se to uopće neće morati koristiti u nekoj velikoj mjeri", rekao je još. "Ne želimo biti oštri prema Iranu. Ne želimo biti strogi ni prema kome. Ali oni jednostavno ne mogu imati nuklearnu bombu".
Zbunjujuće poruke Donalda Trumpa
Ali ni tu nije stao sa zbunjujućim porukama Iranu. "Rekao je i da mu je "bilo mrsko" potpisati mjere jer želi da "Iran bude miroljubiv i uspješan". Otišao je i korak dalje obraćajući se iranskom narodu kojem želi dogovor (o nuklearnom programu, iz kojeg je izašao) kako bi "mogli nastaviti sa svojim životima. Bit će vam sjajno". Nahvalio je Irance kao "marljive, lijepe" i "nevjerojatne ljude" i, ako režim s njim dogovori da neće biti nuklearnog oružja, uvjeren je da će Iranci imati nevjerojatnu budućnost", istaknuo je u nedavnom tekstu vanjskopolitički novinar Jutarnjeg lista Željko Trkanjec, ustvrdivši da mu gotovo dođe žao vojnog i religijskog vodstva Islamske Republike Iran koje mora razabrati što se krije iza poruka američkog predsjednika. "Je li to politika prvo bič, a onda zob? Ili samo još jedna konfuzija?", zapitao se Trkanjec.
Sve ovo dolazi u trenutku kada, prema mišljenju američkih i izraelskih dužnosnika, ali nikako ne samo njih, Iran nikada nije bio slabiji - libanonski šijitski pokret Hezbolah, glavna iranska posrednička skupina u regiji Bliskog istoka, hametice je poražen u ratu s Izraelom, palestinski Hamas nije puno bolje prošao u Pojasu Gaze, a sada već nekadašnji vjerni saveznik Teherana, sirijski diktator Bašar al-Asad, svrgnut je zajedno sa svojim režimom u munjevitoj ofenzivi islamističkih skupina krajem prošle godine.
Iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei rekao je u srijedu da bi Iran trebao dalje razvijati svoju vojsku, uključujući rakete, nakon što je američki predsjednik navodno zaprijetio silom Teheranu ako odbije pregovarati o svom nuklearnom programu, izvijestio je Reuters. Hamenei je to izjavio dan nakon što je iranski veleposlanik pri UN-u Amir Saeid Iravani osudio ono što je nazvao "nepromišljenim i zapaljivim izjavama" Trumpa u intervjuima za New York Post i Fox News, u kojima je rekao da bi radije sklopio dogovor kako bi spriječio Teheran da razvije nuklearno oružje, nego bombardirao zemlju, kako je prenijela novinska agencija.
PROČITAJTE VIŠE: Trump: ‘Ako me oni ubiju, ostavio sam upute za dalje. Izbrisat će ih se sa Zemlje!‘
U međuvremenu, ocjenjuje u utorak Newsweek, iransko gospodarstvo je, kako se ističe, u slobodnom padu uz rastuću inflaciju, kolaps valute i rastuće siromaštvo te Trump sada ponovno gura zemlju i milijune njezinih građana na rub izdržljivosti i golog opstanka. Cijene hrane, stanovanja i osnovnih potrepština u Iranu skočile su u nebo, čineći preživljavanje svakodnevnom borbom za mnoge Irance. Inflacija je iznad 45 posto, a gotovo polovica stanovništva sada živi u siromaštvu, prema Statističkom centru Irana.
Kako frustracija raste, iransko se vodstvo suočava sa sve većim pritiskom da bilo kako djeluje. Nedavno je tako ukinuta zabrana uvoza luksuzne robe, uključujući strane automobile i iPhone, kako bi se zadovoljila, iako sve skromnija, javna potražnja te pokušao umanjiti dojam ekonomskih problema. No, kritičari taj potez vide kao ništa više od površnog ušminkavanja stvarne slike, dok se učinci Trumpovih pooštrenih sankcija već osjećaju.
"Iransko gospodarstvo je oštećeno. Suočeno je s velikim nedostatkom energije, uglavnom zbog vlastitog lošeg upravljanja i korupcije, ali i zbog sankcija", rekao je za Newsweek Afshin Molavi, viši suradnik na Institutu za vanjsku politiku na Školi za napredne međunarodne studije Sveučilišta Johns Hopkins, koji ipak ističe odgovornost tamošnjih vlasti. "Ovu su krizu uglavnom sami stvorili. Godine lošeg upravljanja, korupcije i loših političkih odluka, dovele su do golemog slabog učinka gospodarstva koje bi trebalo biti glavna regionalna sila".
Rasap iranskog gospodarstva
Iranska valuta pala je na rekordno nisku razinu od 928.000 rijala za jedan dolar u burzovnom trgovanju, što je pad od više od 6 posto u odnosu na petak. Ova oštra devalvacija dodatno je potaknula inflaciju i smanjila ušteđevinu, učinivši uvezenu robu mnogima nedostupnom. Prema iranskoj središnjoj banci, stanarina u Teheranu porasla je 24 puta u proteklih 12 godina, dok su cijene nekretnina skočile više od 37 puta. Plaće su u međuvremenu porasle tek 20-ak puta. Mnogima je sada nemoguće priuštiti si čak i skroman stan, a najamnine u nekim područjima premašuju cijelu mjesečnu plaću prosječnog radnika.
Iranski naftni sektor je, pak, krvotok gospodarstva zemlje, što Trumpovu obnovljenu politiku "maksimalnog pritiska" čini velikom prijetnjom. Budući da prihodi od nafte čine gotovo polovicu državnih prihoda, ovaj potez drastično produbljuje ekonomske probleme Teherana. "Iranski prihodi od nafte uspijevali su prikriti mnoge strukturne nedostatke u gospodarstvu. Prihodi od nafte čine nekih 40 posto državnih prihoda i još veći udio zarade u čvrstoj valuti", objašnjava Molavi.
Dok iransko gospodarstvo nastavlja tonuti, vlada je pod sve većim pritiskom da djeluje. No, bilo putem diplomacije, ekonomskih reformi ili daljnje konfrontacije sa SAD-om, Teheran će se suočavati s teškim izborima u mjesecima koji dolaze. U međuvremenu, milijuni Iranaca pitaju se koliko stvari mogu postati još gore.
To u svojoj analizi posebno ističe Foreign Policy, koji upozorava da Trump i njegova administracija u svojim pokušajima obuzdavanja iranskih nuklearnih aktivnosti ne bi smjeli brojne Irance koji se ne slažu s politikama teokratskog režima u Teheranu i aktivne prosvjednike ostaviti na cjedilu - iz moralnih razloga, ali i rizika velike političke štete.
Suočeni s brutalnim gušenjem vala prosvjeda koji su započeli još u rujnu 2022. godine, prosvjednici, koji predstavljaju sve veći dio iranskog stanovništva, predstavljaju snažan i dubok izazov režimu i dok u Washingtonu razmišljaju o obrisima novog sporazuma, ne smiju prepustiti ove snage civilnog društva režimskim tvrdolinijašima, piše Foreign Policy.
Bez odgovornosti prema vlastitom narodu, režim bi mogao zamijeniti nuklearni kapacitet za ublažavanje sankcija, što bi mu omogućilo da ubrza slamanje civilnog društva, a takav bi dogovor osigurao opstanak Islamske Republike i njezinu ponovnu pojavu kao neumoljivog neprijatelja Sjedinjenih Država i interesa nacionalne sigurnosti, upozorava se.
PROČITAJTE VIŠE: Iranski vrhovni vođa uopće ne želi pregovarati s Trumpom: ‘Ništa se neće riješiti. Kako znam? Iskustvo‘
Kako bi se minimizirala prijetnja Irana i promicali dugoročni interesi SAD-a, Trumpova bi administracija trebala osigurati da svaki novi dogovor uključuje odredbe koje štite i osnažuju aktiviste civilnog društva. Snažna i glasna američka potpora iranskom civilnom društvu - koje se velikom većinom protivi regionalnoj politici režima i protuzapadnom stavu - mogla bi odigrati ključnu ulogu u usmjeravanju Irana prema značajnijem i trajnijem približavanju Sjedinjenim Državama.
Foreign Policy: ‘Povijesna prilika za Trumpa‘
Sjedinjene Države, kako se navodi, imaju vitalni interes u ishodu borbe za oblikovanje budućnosti Irana, a odustajanje od promjene režima nikako ne znači stajanje po strani. Washington bi trebao pružiti punu potporu iranskom narodu, a mogu to učiniti inzistirajući na tome da bilo koji sporazum s Iranom sadrži uvjete koji nastoje zaštititi aktiviste civilnog društva i prosvjednike, koji će u konačnici igrati ključnu ulogu u budućem smjeru zemlje.
Iran se, naime, ističe u regiji kao jedna od rijetkih zemalja koja ima snažno, visokoobrazovano i aktivno civilno društvo, a tamošnji odvjetnici disidenti, aktivisti, radnički vođe, učitelji, novinari, umjetnici i mnogi drugi, dugo su se i žestoko borili za obranu osnovnih prava.Iransko aktivno civilno društvo također postoji u dijaspori, a svaki novi dogovor s Iranom trebao bi se temeljiti na prestanku režimske nezakonite prakse ciljanja disidenata u inozemstvu. Takav bi uvjet osnažio iranske disidente diljem svijeta koji bi mogli, bez straha od odmazde, da zagovaraju demokratske reforme i prava aktivista civilnog društva unutar Irana.
To bi također moglo stvoriti potencijalni predložak za suočavanje s transnacionalnim nasiljem kakvo prakticiraju drugi autokratski režimi - posebno Rusija i Kina - i pokazati da Sjedinjene Države nisu izgubile svoju vodeću ulogu u zapadnom svijetu.
Što je dalekosežnije, Washington bi trebao podržati aktiviste unutar Irana, konzultirajući se s etabliranim organizacijama za ljudska prava i civilnim društvom s dugom poviješću rada kako bi se formulirali specifični i mjerljivi uvjeti u pogledu zaštite civilnog društva. Washington koji zagovara uvjete usmjerene na osnaživanje civilnog društva potkopao bi režimske tvrdolinijaše i ojačao nastojanja prosvjednika, dajući im točku okupljanja i mehanizam za formuliranje vlastitih zahtjeva.
Usred meteža u regiji i upornosti prosvjednika pokreta "Žena, život, sloboda" (proizašao iz prosvjeda zbog smrti 22-godišnje Jine Mahse Amini, koja je bila uhićena zbog navodnog nepoštivanja iranske obveze nošenja hidžaba, a preminula je u pritvoru nakon što je bila izložena fizičkom nasilju od tzv. moralne policije), Trump i njegovi suradnici, zaključuje Foreign Policy, imaju veliku priliku pregovarati o najvećoj od velikih pogodbi s Iranom, stati uz iranski narod u njihovoj potrazi za slobodom, a možda čak i izbaciti Iran iz saveza s antizapadnom, autokratskom koalicijom Rusije, Kine i Sjeverne Koreje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....