‘REKVIZIT ZA TIRANE‘

Ugledna povjesničarka detaljno proučila povijest Kremlja: ‘U konačnici, njegovi vladari i sami postaju zarobljenici‘

Politička moć i ikona ruske kulture su samo prividne suprotnosti jer je Ruska pravoslavna crkva u svakom trenutku osiguravala slogu

Vladimir Putin u Kremlju

 Artyom Korotayev/TASS/Profimedia

Centar moći, rezidencija i srce ruske kulture. U moskovskom Kremlju se uvijek vodila politika. Ali on je mnogo više od samog sjedišta vladara.

Njegove zidine uzdižu se iznad rijeke Moskve. Zlatne kupole katedrala blistaju. Crveni trg otvara krilo Kremlja. Ovo zdanje ne zadivljuje samo svojim izgledom. Kremlj je oduvijek bio centar ruske povijesti i sjedište ruskih vladara. Štoviše: „Kremlj je oličenje Rusije“, kaže britanska povjesničarka Catherine Merridale i dodaje: „On predstavlja državnu moć."

Demonstracija sile?

Kada je ruski predsjednik Vladimir Putin prije početka rata u Ukrajini primao svoje sugovornike, svijet je bio zaintrigiran: francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemački kancelar Olaf Scholz iznenada su se našli na kraju dugačkog bijelog stola. Gospodar Kremlja držao je svoje goste podalje od sebe. Demonstracija sile ili mjera zaštite od zaraze?

U svakom slučaju je ta gesta odgovarala tom mjestu: "Kremlj je također velika iluzija, grandiozno kazalište", izjavila je Merridale nedavno u intervjuu za njemački list Süddeutsche Zeitung, prenosi Deutsche Welle.

Britanska povjesničarka je stručnjakinja za Rusiju. Napisala je cijenjenu knjigu o "500 godina vladavine i moći u Kremlju, od Ivana Groznog do Vladimira Putina". Merridale je predavala rusku povijest na britanskim sveučilištima. Kao mlada znanstvenica je 1980-ih već radila istraživanja u Kremlju. Glasnost i Perestrojka katapultirali su bivši sovjetski imperij u novu eru. Željela je proučavati prošlost, prisjeća se Merridale, ali se sve činilo kao "povijest koja se zbiva u stvarnom vremenu".

Kremlj je impresivne veličine, gotovo veličanstveno mjesto. Od početka je svrha carskih palača u Kremlju bila prilično jednostavna: sve bi trebalo biti veće i impozantnije nego u ostatku Europe. Arhitektura zastrašivanja. Kao i njegovi prethodnici, sadašnji vladar Kremlja Putin zna kako iskoristiti taj učinak u svoju korist. Uvažene građane, od kojih većina živi u malim stanovima, Putin ondje prima prilikom dodjela nagrada. "Kada tada doživite glamurozne dvorane u Kremlju, lustere, kontrast ne može biti veći", kaže Merridale.

Kremlj - "rekvizit za tirane"

Nevjerojatno je i što je nastalo od nekadašnje drvene utvrde koju je veliki knez Jurij Dolgoruki, koji se danas smatra osnivačem Moskve, sagradio prije skoro 900 godina na brdu pored rijeke u gotovo neprohodnoj šumi. Car Petar Veliki (1672.-1725.) premjestio je svoje sjedište vlade u novi Sankt Peterburg na Baltičkom moru. Ali Kremlj, također zahvaljujući brojnim krunidbama i nacionalnim proslavama, nikada nije izgubio privlačnost za vladare.

Francuski putopisac i diplomat Marquis Astolphe de Custine je pak moskovski kompleks zgrada vidio kao "sotonski spomenik", "rekvizit za tirane". Custine je u ljeto 1839. bio na dužem putovanju po Rusiji. U svojim bilješkama "La Russie en 1839" prenio je negativnu sliku o toj zemlji. Na primjer, okušao se u tipologiji ruskog mentaliteta. „Despotizam suzbija slobodan razvoj ljudi", piše Marquis i dodaje: „Svi su sluge i postaju oprezni i tajnoviti, posebno prema strancima."

Izvorna ruska konstrukcija

Custine je svoja zapažanja objasnio poviješću Rusije: „Petar I. i Katarina II. dali su svijetu veliku i korisnu lekciju, za koju je Rusija morala platiti. Pokazali su nam da se despotizma nikada više ne treba bojati nego kada on želi nešto stvoriti, jer tada misli da može opravdati najnečuvenije postupke svojim namjerama, a zlo koje se maskira kao lijek nema više granica."

Da je Custine govorio o Putinovom ratu u Ukrajini 2022. njegov komentar bi mogao biti jednako negativan. Ipak, ruski putnik se divio Kremlju zbog njegove "izvorne ruske konstrukcije" koja je imala na umu ruske potrebe i koju bi ruski graditelji stoga trebali slijediti kao primjer.

Politička moć i ikona ruske kulture su za Merridale samo prividne suprotnosti jer je Ruska pravoslavna crkva u svakom trenutku osiguravala slogu. Kao rezultat mongolske invazije, mitropolit Kijevske Rusije, preteče današnje Rusije, Ukrajine i Bjelorusije, pristao je u 14. stoljeću na selidbu u Kremlj. Ondje je nastala sakralna građevina iz koje je kasnije nastala Uspenska katedrala. Od tada je pravoslavna crkva prisutna u Kremlju, čineći ga svetim, Bogom određenim mjestom. „Putin je koristio ovu vezu u svoje svrhe kao nijedan drugi šef države od carskog doba do danas“, kaže stručnjakinja za Kremlj Merridale. "Moli se javno, pali svijeće, održava kontakt s patrijarhom."

Kremlj je dugo ostao rezidencija careva. Tek 1918. godine, kada je svrgnut posljednji car i slomljena vlast pravoslavne crkve, stara tvrđava ponovo postaje centar moći. Boljševici ju osvajaju. Ubrzo su se komunistički lideri prisjetili prednosti Kremlja, kao kulturne ikone, ali i tvrđave koja je odbijala napade i atentate u građanskom ratu, kao i smrtonosne pandemije: Lenjin je ovdje izbjegao koleru i tifus, a također i španjolsku gripu. On je imao komoru za dezinfekciju odmah pored svojih odaja. „Putin je mnogo naučio od Lenjina u tom pogledu“, kaže Merridale i dodaje: „Jer se plaši zaraze!"

Lenjinov nasljednik Staljin (1878.-1953.) također je bio oprezan: nakon ubojstva jednog njegovog sljedbenika on se izolirao. Iz straha od pokušaja atentata izbacuje stare partijske drugove iz Kremlja. Staljin više nikome ne vjeruje. Počinje vrijeme čistki i velikih suđenja, vrijeme terora.

Kontinuitet velikih vođa

Zabranom organizacije za ljudska prava Memorijal Putin namjerno potiskuje sjećanje na Staljinove zločine, kaže povjesničarka Merridale. Vladar Kremlja sebe vidi u kontinuitetu velikih ruskih vođa, prije svega Ivana IV., poznatog kao Ivan Grozni te Petra Velikog, također despota.

Putin prema Gorbačovu ne osjeća ništa drugo osim prezira. Putin ga krivi za kraj Sovjetskog Saveza. U stvari, Hruščovljeva destaljinizacija i Gorbačovljeva Glasnost približili su Kremlj ljudima. Prava prekretnica nastupila je 1991.: nakon neuspjelog pokušaja državnog udara protiv Gorbačova i Borisa Jeljcina, Jeljcin seli u Kremlj. Dva predsjednika su paralelno na dužnosti bila kratko vrijeme. Ali Sovjetski Savez je povijest, a Kremlj je ponovo centar Rusije. U svibnju 2000. godine je Putin prvi put postao predsjednik.

Dok zlatne kupole blistaju duž rijeke Moskve, bijeli zvonik Ivana Velikog nadvija se nad svim ostalim crkvama i palačama. Ruska zastava se vijori iznad svega. Izvana Kremlj izgleda vrlo moćno. Ali unutra postoji rizik da izgubite sami sebe, kaže Merridale za Süddeutsche Zeitung. "Kada uklonite sve kritičare, sami ste zarobljenik." Sljedbenici ponavljaju ono što Putin želi čuti. "On je najbolje čuvana osoba u Rusiji. Nećemo ga se tako brzo riješiti.", piše Deutsche Welle.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 16:56