Gotovo tri pune godine prošle su otkako je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu, ili kako bi u Kremlju rekli - specijalnu vojnu operaciju. Očekivalo se tada u Moskvi da će trajati tek nekoliko dana, možda tjedana, a da će sve završiti tako da državni vrh sa Zelenskim uhite, instaliraju prorusku vlast i Ukrajinu pretvore u zemlju koja je njihov stabilni i bespogovorni saveznik. Onaj čijim građanima ili vodstvu neće na pamet pasti nekakvo pristupanje Europskoj uniji ili sačuvaj bože - NATO paktu.
Tri godine kasnije rat i dalje traje, ukupno je s obje strane izgubljeno (ubijeno, teško ozlijeđeno, zarobljeno) između 1,2 i 1,5 milijuna ljudi (ovisno o procjenama), a dokumentirani gubici vojni tehnike prešli su 28.000 komada. Rusija je, uz ranije okupirani Krim, djelomično ili potpuno zauzela ukrajinske oblasti Luhansk, Donjeck, Zaporižje i Herson (a manjim dijelom i Harkiv) - ukupno 20 posto ukrajinskog teritorija.
Uz sve to, Moskva svoje ciljeve u Ukrajini nije postigla, ali za razliku od protekle tri godine sada ima adut kojem se u Kijevu, ali i velikom dijelu Europe, nisu nadali. Zašto? Zato što se dosad najveći ukrajinski saveznik - SAD - pod novom američkom administracijom koju vodi Donald Trump upravo okreće na rusku stranu, govori u novoj epizodi podcasta Prva linija vojni analitičar s portala obris.org, Igor Tabak.
O tome što se trenutačno događa na fronti u Ukrajini, gdje ruske snage najviše napreduju i kako na cijelu situaciju utječu prilično nagle geopolitičke promjene pogledajte u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Prva linija.
Videosnimku podcasta pogledajte ispod
- Situacija na bojištu zapravo nema puno veze s ovim diplomatskim događanjima. I dalje se svakodnevno bilježe tisuće žrtava i veliki gubici vojne tehnike. Što se tiče bojišta i dalje je aktivna zona u Kursku koju su okupirali Ukrajinci, a Rusi je pokušavaju suzbiti - zasad neuspješno. U samoj Ukrajini ruske snage napreduju oko 10 kvadratnih kilometara dnevno, većinom po otvorenim površinama i tu i tamo kojim selom. Tu je bitno istaknuti sve lošiju poziciju za Ukrajince na granici Harkivske i Luhanske oblasti, budući da su Rusi uspjeli napraviti mostobran preko rijeke Oskil. Malo niže niz frontu Časiv Jar se i dalje drži, iako je dobar dio u ruskim rukama. Još niže niz liniju bojišta Rusi su zauzeli oko 99 posto Torecka, a između toga linije se donekle još drže. Plus, valja istaknuti da Rusi još nisu krenuli u puno pravo osvajanje Pokrovska, već ga pokušavaju opkoliti u čemu očito napreduju. Južnije od toga ukrajinske snage imaju vidljivih problema, budući da se neprijatelji primiču kraju administrativne granice Donjecke oblasti, a na samom jugu kreću i dodatni pritisci iz smjera Velke Novosilke, obrazlaže ukratko situaciju na bojištu Tabak.
S obzirom na to da se bliži trogodišnja obljetnica početka rata (iako će mnogi reći da je on zapravo počeo još 2014.), Tabaka smo pitali što su obje strane postigle u to vrijeme.
- Za Ukrajince je glavno to da su preživjeli, da nisu pretrpjeli neke spektakularne proboje fronte i da su rusku Crnomorsku flotu uspjeli dobrano potisnuti. Ukrajinske zračne snage i dalje lete, sada još i s F-16 i Mirageima, uspijevaju držati i protuzračnu obranu, a koliko toliko drži se i njihov elektroenergetski sustav. To su za puno slabiju stranu u ratu zapravo veliki dosezi. A sjetite se da su u Moskvi računali da će sve završiti za tri dana. Nakon početnih neuspjeha Rusi su se koncentrirali na istok i jugoistok Ukrajine, gdje su imali pomake. Sada drže 20 posto zemlje, a uspijevaju periodički terorizirati onih preostalih 80 posto zračnim napadima. Ali Rusi su zapravo postigli puno manje nego bi netko to mogao pomisliti ma početku, kaže naš sugovornik.
PROČITAJTE VIŠE Trump: ‘Zelenski je diktator, ostat će bez države‘
Ono što je zateklo dobar dio globalne javnosti je iznimno zbližavanje Rusa i Amerikanaca, dosad najvećeg vojnog donatora Ukrajini, a koje je okrunjeno razgovorima u Rijadu o ratu u Ukrajini. Predstavnike Ukrajine nije se pozvalo. Štoviše, u vremenu otkad je snimljen ovaj podcast američki predsjednik Trump otvoreno se svrstao na rusku stranu i ukrajinskog predsjednika Zelenskog nazvao je diktatorom, što je rječnik koji inače koristi upravo Kremlj. I još mu poručio da će "ostati bez zemlje". Istovremeno, iz Moskve kao uvjeti za kraj rata istaknuti zahtjevi koji de facto znače kapitulaciju Kijeva.
- SAD se oligarhizira i rapidno se pretvara u kvazi Rusiju, zbog čega je Amerikancima sad prirodnije pričati s Putinom nego njihovim dosadašnjim saveznicima. Nije samo pitanje isključenja Ukrajine i Europe - tu je pitanje isključivanja svojih saveznika, a to su monumentalne, seizmičke promjene koje ruše sve što zadnjih 80 godina gledali u međunarodnom poretku ovog dijela svijeta. To je promjena koju je Trump donio, a imat će posljedice kojih još nismo do kraja svjesni, kaže Tabak i dodaje da je američki predsjednik gotovo izričito optužio Ukrajince da su oni krivi za rat, a ne Rusija koja ih je napala.
- Trump stvara svoju stvarnost, a malo je nezgodno to što je dobrim dijelom ona oblikovana po ruskom narativu i ruskim interesima. Zato sada i ruski mediji slave američku administraciju, objašnjava naš sugovornik.
PROČITAJTE VIŠE Na Zapadu su bili atrakcija, u Jugoslaviji su na njima letjeli i Hrvati, protiv NATO-a 1999. nisu imali šanse, a sad ‘odumiru‘ u Ukrajini
- Tu posebno treba spomenuti i američki ultimatum o uzimanju ukrajinskih mineralnih bogatstava i drugih ekonomskih resursa. Tražilo se polovicu zemlje kao naknadu za neke, pet puta napuhane brojke vojne pomoći. A sve to bez da se Ukrajini nude i nova sigurnosna jamstva. Ako je preko vikenda neke ovo podsjećalo na konferenciji u Münchenu 1938. (kada su dijelovi Čehoslovačke predani nacističkoj Njemačkoj, op.a.), sada ovo što gledamo u nekim aspektima podsjeća na pad Poljske 1939. godine. Dakle, upad iza leđa napadnutoj suverenoj državi.
Vojni analitičar ipak ističe da Ukrajina i dalje nije država bez saveznika.
- Da, najveći saveznik im je okrenuo leđa. Ali tako dugo doK ukrajinski narod ima volju za obranu, vojsku koju donekle industrija uspijeva snabdijevati i dok ima nešto saveznika koji će nadoknađivati one najpotrebnije stvari, tako dugo ta zemlja može odolijevati. Još nije došlo do toga da Washington i Moskva na karti dijele Ukrajinu.
Što se tiče pitanja potencijalnih izbora u Ukrajini, čak i kad bi se uklonile sve pravne i faktičke prepreke da do njih dođe, Tabak smatra da bi Zelenski i dalje bio u poziciji da pobijedi.
- Sav taj govor o nelegitimnosti Zelenskog je ruska priča koja nije utemeljena na ukrajinskim propisima. Tamo vlada izvanredno stanje i njega je problem ukinuti - zahvaljujući tome drži se vojska na okupu koja brani državu. Kad bi se ono ukinulo, vrlo vjerojatno bi se ukrajinska vojska osula, što odgovara Rusima. Ako bi se pak dopustili izbori tijekom takvih okolnosti, to opet traži vremena i razne zbrke i kaosa, što opet odgovara Rusima. I onda dolazimo do pitanja: ako ne Zelenski - tko? Da, Valerij Zalužni, bivši zapovjednik oružanih snaga, ima najveće šanse. A teško da bi on i bilo tko drugi sad počeo voditi naglašeno prorusku politiku, smatra Tabak i dodaje da se dosta toga iz ruske propagande sada prelilo u pregovarački proces.
- Ono što sad gledamo može voditi do vrlo proizvoljnog crtanja granica: o sigurnosnim jamstvima za Ukrajinu nitko ne govori ništa, zaključuje naš sugovornik i dodaje da nije čudno da ovih dana u Moskvi - slave.
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....