VASILJ KIRILIČ ZA JUTARNJI

Ukrajinski veleposlanik u RH: ‘Neki u Hrvatskoj pokušavaju očuvati lice Putina i ruskih terorista‘

‘Buča, Irpinj, Borodjanka, Mariupolj, Sjeverodoneck, Rubižne, Popasna, Harkiv postali su oličenje stravične tragedije Ukrajine‘

Jedna od masovnih grobnica Ukrajinaca u blizini Mariupolja. Umjesto imena, na pločama su ispisani serijski brojevi, kao u nacističkim koncentracijskim logorima. Broj grobova je u tisućama

Veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj Vasilj Kirilič za Jutarnji piše o "dopisima čiji autori pokušavaju 'očuvati lice putina i ruskih terorista'" i kaže: 'Mržnja je gnjev slabih i poraz njihov.'

Kiriličev tekst (u kojem imena ruskih dužnosnika piše malim slovima) pročitajte u nastavku:

"U ogromnom nizu informacija o brutalnoj agresiji rusije na Ukrajinu, o đavolskom činu ruskih vojnika, gdje god je stupila čizma njihova, događaju se i dopisi čiji autori pokušavaju "očuvati lice putina i ruskih terorista". Ti su pokušaji drski, licemjerni a ponekad i okrutni.

A i u hrvatskim medijima također.

Ova tvrdnja može se pokazati nevjerojatnom, jer je i sama Hrvatska još nedavno krvarila za obranu svoje državnosti i svakog pedlja svoje domovine. Ali ne, ponekad se i ovdje čuju glasovi kremaljskog bezumlja.

Čini se, zar je potrebno reagirati na pojedinačne izjave ili članke u medijima, kad je slika potpuno jasna: Republika Hrvatska, njezine Vlada i Sabor snažno podržavaju Ukrajinu u obrani naše zemlji od ruskog agresora. Krijepi i osnažuje glas tisuća Hrvatica i Hrvata. To je pravi stav Hrvatske i njezinog naroda. A bilo kakve druge uvredljive izjave o Ukrajini, koje se povremeno pojavljuju u medijima ovdje u Lijepoj Našoj, više nisu bitne. Oni samo ističu svoje kremaljsko podrijetlo. I razotkrivaju prirodu retora takvih izjava.

Ne reagiram na te izjave i ne apeliram na savjest njihovih retora, jer je ona, valjda, oskudna u njima, već ponavljam istinu koju danas svi dobro razumiju: domaći propovjednici kremlja pokušavaju pedantno ponavljati ono što je napisano ruskim propagandistima, a ponekad čak i usavršiti taj blud. Netko savjetuje ne obazirati se na ove sitnice, jer ne znaju oni što rade: danas viču 'Hosanna', a sutra će - 'razapni'.

Čini se kako Hrvat nikada ne bi rekao da 'Ukrajina treba odustati od dijela svog teritorija'. Čini se da se Hrvat ne bi usudio govoriti kako Ukrajina treba prestati da se bori ili preda se, jer 'ako se ovako bude poticalo Ukrajinu da se bori', ona će izgubiti puno svojih sunarodnjaka. Državljanin Hrvatske, članice EU, neće reći da je za dobivanje statusa kandidata za članstvo u EU Ukrajini potrebno pomiriti se s agresorom za kojeg je mir prilika za daljnju ofenzivu. Za koga je Ukrajina teritorij, a ne država, a Ukrajinci, sa stajališta kremlja, kao zasebni narod uopće ne postoje.

'Tko je rekao da će Ukrajina za dvije godine uopće postojati na karti svijeta?', rekao je nedavno najbliži saveznik gospodara kremlja dmitriji medvedev, koji, očito, već isprobava carski šešir.

A Putin je još 2008. godine na marginama summita NATO-a u Bukureštu uvjeravao američkog predsjednika Georgea Busha da 'Ukrajina nije država'.

Stoljećima su ruski carevi, imperatori i komunističke vođe sanjali i ostvarivali planove za uništenje Ukrajine i Ukrajinaca. I uništavali su.

image

Veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj Vasilj Kirilič

Ništa nije spriječilo njihove potomke da pokušaju provesti ove planove i u 21. stoljeću. Na prapovijesni način: istrebljenjem tisuća civilnih Ukrajinaca – žena, djece i staraca, silovanjem, pljačkanjem i hvalisanjem ispred svojih žena i majka osvojenim trofejima. Čak i uz blagoslov koji su dobivali od svojih rodbina: 'ubijajte ih i silujte gdje god stignete, jer branite domovinu'.

Buča, Irpinj, Borodjanka, Mariupolj, Sjeverodoneck, Rubižne, Popasna, Harkiv postali su oličenje stravične tragedije Ukrajine. I dokaz ljutite mržnje ruske vojske prema Ukrajincima.

Ali mržnja je gnjev slabih. To je osveta iz straha. Jer mrziti, znači biti poražen.

Mržnja je neizlječiva mana. Prolaze stoljeća, a ona se prenosi s koljena na koljeno – osvajati, ubijati i time se hvalisati.

Sve se više ona primjećuje u vremenima, kada se narodi u blizini za svoju slobodu bore i krila svoje raširuju.

Sloboda za Ukrajince je suština njihove prirode, koja se očitovala na raskrižju stoljeća. Jer, prema ukrajinskom proroku Tarasu Ševčenku, čiji je spomenik podignut u Zagrebu u Ukrajinskoj ulici, 'u svom domu svoja pravda, i sila, i volja'.

Uostalom, čini se da su pak i domaći retoričari kremlja i slobodoljubivi jesu, i demokraciju hvale, i na ljudska prava se obaziru.

Ali strastvena im je želja - služiti caru. Možda će rang povećati ili će rublja dati. Možda i hoće, a možda je već i dao.

A lukavstvo, unatoč tisućama ubijenih Ukrajinaca, koji su poginuli samo zato što su Ukrajinci i što su domovinu svoju i obitelji svoje branili, ostat će kao svjedočanstvo njihovog služenja. Zločestom vođi.

U međuvremenu, trebamo paziti da ne ostanu nepročitane riječi uklesane na spomeniku braniteljima Hrvatske u gradu Solinu: 'Tko kaže da su umrli, taj ništa ne razumije, oni su samo darovali sebe. Poklonili su tijelo svoje, pa sada kao zraka svjetla svijetle u mraku'.

Ovi su riječi svima nama podsjetnik da dvije države naše, Hrvatska i Ukrajina, kao i sloboda, nisu darovane, već krvlju plaćene."

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 00:40