Krajem rujna, Srbija je rasporedila napredno oružje na svoju granicu s Kosovom, što je predstavljalo jedno od najvećih srpskih vojnih gomilanja od završetka rata na Kosovu prije gotovo četvrt stoljeća. U Sjedinjenim Američkim Državama, glasnogovornik Vijeća za nacionalnu sigurnost nazvao je to "uprizorenjem bez presedana naprednog srpskog topništva, tenkova i mehaniziranih pješačkih jedinica". Američki državni tajnik Antony Blinken nazvao je srpskog predsjednika Aleksandra Vučića zahtijevajući "trenutačnu deeskalaciju".
Iako su zapadni mediji u to vrijeme uvelike previdjeli gomilanje snaga - i od tada je zaboravljeno zbog izbijanja rata između Izraela i Hamasa - ono je dio alarmantnog razvoja situacije na Balkanu. Neposredni izgovor za srpsku mobilizaciju snaga bili su mjeseci nemira između Kosova i Srbije, dok je održavan krhki mir otkako je NATO bombardiranje pomoglo Kosovu da stekne de facto neovisnost od Beograda u ratu 1998.-99. Srbija je u svibnju stavila svoje snage u borbenu pripravnost nakon što su se etnički Srbi koji žive na Kosovu sukobili s kosovskom policijom. A onda je u rujnu, neposredno prije nedavne mobilizacije snaga na granici, 30 naoružanih etničkih Srba napalo policijsku ophodnju na Kosovu. U tom su incidentu poginule četiri osobe.
No, postoje mnoge indikacije da ti incidenti nadilaze uobičajene napetosti proteklih godina. Ovi incidenti, kako piše Foreign Affairs, također ukazuju na rastuću prijetnju koju Rusija, partner Srbije, predstavlja za regiju. Primjerice, 2022. godine srbijanska premijerka Ana Brnabić rekla je da su Kosovo i Srbija "na rubu oružanog sukoba". A Moskva - koja ne priznaje neovisnost Kosova - raspirila je vatru, koristeći informacijske operacije za potpirivanje nepovjerenja između srpske i kosovske strane strana te za širenje ‘jastrebovskih‘ poruka koje polariziraju regiju po etničkim i vjerskim linijama.
Rusko ‘rastezanje‘ NATO-a
Rusija je također uskočila Srbiji dok je povećavala njezinu energetsku ovisnost o svojim tvrtkama opskrbom plinom i naftom s velikim popustima. Moskva je također obećala Beogradu da će blokirati Kosovo da postane članica Ujedinjenih naroda. "U središtu Europe se sprema velika eksplozija", rekao je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u svibnju. Možda je to, kako piše Foreign Affairs, bilo razmetanje.
Dio razloga zašto Rusija rado potpiruje povijesni sukob između Kosova i Srbije jest to što time prenapreže resurse NATO-a i potkopava moć SAD-a u Europi. NATO je prisilio Srbiju da se povuče s Kosova 1999. godine, a savez je od tada držao manje mirovne snage NATO-a na Kosovu. Kao rezultat toga, rastuće napetosti između Kosova i Srbije stavljaju na kušnju NATO-ovu moć opstanka u regiji. Podrška Srbiji također daje Rusiji uporište na Balkanu. Srpski dužnosnici zahvalili su Rusiji na "potpori teritorijalnom integritetu i suverenitetu Srbije" te isticali da je podrška Moskve razlog zašto Srbija odbija uvesti sankcije Rusiji.
Pritiskom na Beograd, SAD su uspjele smiriti najnoviji val nemira, a Vučić je nekoliko dana kasnije izjavio da će povući snage s granice te da Srbija nema namjeru izvršiti invaziju na Kosovo. No, napetosti su i dalje visoke. Kosovo je rujanski napad nazvalo terorizmom, dok je Vučić optužio Kosovo da je uz pomoć "međunarodne zajednice" izvršilo "brutalno etničko čišćenje" nad Srbima na Kosovu.
Pritom, Vučić ne treba provoditi potpunu vojnu kampanju na Kosovu kako bi unaprijedio svoj projekt destabilizacije zemlje i ponižavanja NATO-a. Poput ruskog predsjednika Vladimira Putina, Vučić koristi paravojne skupine za postizanje svojih ciljeva. Prema kosovskoj vladi, Beograd je pomogao orkestrirati rujanski napad. Vučić bi, kako piše Foreign Affairs, mogao koristiti "male zelene ljude" (nadimak za ruske vojnike u uniformama bez oznaka koji su pripremili put za odcjepljenje poluotoka Krima od Ukrajine, op.a.) da preuzme kontrolu nad sjevernim Kosovom, a da to i dalje uvjerljivo poriče, upravo kao što je Putin to učinio na Krimu.
Više oportunist nego nacionalist
Vrijeme je, kako se navodi u analizi Foreign Affairsa, da NATO odlučno stane na kraj toj Vučićevoj igri sa strane koju je omogućio Kremlj. Sjedinjene Države i Europa moraju jasno dati do znanja Beogradu i Moskvi da će na buduće provokacije na Balkanu reagirati snažno i oštro. Moraju ojačati prisutnost NATO-a u regiji i uspostaviti vjerodostojne ‘crvene linije‘ koje Srbija ne može prijeći bez provociranja vojnog sukoba sa snagama NATO-a. I moraju sankcionirati Beograd ako se čelnici Srbije ne distanciraju od Moskve i deeskaliraju napetosti.
Vučić kao ključni pokretač napetosti s Kosovom ne bi trebalo biti iznenađenje. Kao mladi političar, Vučić je bio okorjeli srpski nacionalist. Tijekom balkanskih ratova koji su uslijedili nakon raspada Jugoslavije, Vučić je poticao novu srpsku državu da slomi svoje etničke protivnike - Albance, bosanske muslimane i Hrvate. Posebno se to odnosi na kosovske Albance, koji su većinom muslimani i čine više od 90 posto stanovništva Kosova.
Danas je Vučić više oportunist nego nacionalist, uglavnom vođen željom da ostane na položaju i proširi svoju moć. No, ta nova motivacija nije učinila srpskog predsjednika posebno dobronamjernim - Vučić ima političku korist od kaosa na Balkanu jer mu to pomaže da opravda svoju političku relevantnost i zadrži kontrolu.
Kriza na Kosovu, primjerice, pomaže Vučiću da skrene pozornost s vlastitih unutarnjopolitičkih pitanja i uguši protuvladine prosvjede. To je također pojačalo njegov međunarodni utjecaj - eskalacijom i deeskalacijom krize na Kosovu, Vučić se pozicionirao kao onaj koji određuje stabilnost regije, što mu omogućuje da pregovara i pogađa se sa zemljama Zapada, obećavajući da će ublažiti napetosti ako ispune njegove zahtjeve za gospodarskom potporom.
Takvo cjenkanje samo je jedan od načina na koji je Vučić izigrao SAD i Europu. U to je uključio i EU vezano uz kandidaturu Srbije za članstvo. Europski čelnici, uključujući šefici Europske komisije Ursulu von der Leyen, kažu da žele Srbiju u svom bloku, a Vučić je, u teoriji, pristao na pristupanje. No, on to čini naprosto zato što to donosi pomoć EU-a, a ono što on zapravo želi jest zadržati Srbiju na dugom i beskrajnom putu pridruživanja - on se ne želi pridružiti organizaciji koja bi ga prisilila da učvrsti vladavinu prava.
Pomoć iz Moskve
Zapravo, čim je Vučić došao na vlast, potkopao je svu prozapadnu političku oporbu dok je jačao krajnje desne srpske skupine da bi poboljšao svoj politički položaj. Kako bi proširio svoju moć u regiji, on također pokušava zadržati etničke Srbe na Kosovu u orbiti Beograda. I čini se da je i dalje zainteresiran za nasilno preuzimanje dijelova Kosova. "Svi Srbi znaju da su izgubili Kosovo", izjavio je 2018. godine. "Ali pokušat ću sve što je u mojoj moći da vratim ono što mogu, tako da to na kraju nije potpuni poraz ili potpuni gubitak". Dok je Zapad zaokupljen opskrbom Ukrajine, podrškom Izraelu i obuzdavanjem Kine, Vučić vjeruje da bi mu se prilika za provođenje operacija na Kosovu mogla uskoro pojaviti.
Međutim, da bi uspio, Vučić treba Putinovu pomoć. On želi, prije svega, rusku energiju, ključni alat Moskve za ostvarivanje utjecaja. No, Rusija i Srbija su također pojačale svoju vojno-tehničku suradnju, koju je Beograd potom koristio kao adut u pregovaranju sa Zapadom. Vučić je čak pozvao Moskvu da mu pomogne kod kuće - u svibnju je, primjerice, Vučić upozorio na "pokušaje obojenih revolucija" - niz prosvjednih pokreta koji su pomogli u svrgavanju proruskih vladara u postsovjetskim državama - dok su 2021. Srbija i Rusija obećale da će se zajednički boriti protiv njih. Rezultat bi mogao biti rusko miješanje u prijevremene parlamentarne izbore u Srbiji u prosincu.
Da bi pobijedio na tim izborima, Vučić će se vjerojatno snažno oslanjati na medije. To je područje koje Vučić, kao bivši srpski ministar informiranja, dobro poznaje. Pod Vučićevim nadzorom, Beograd je širio dezinformacije kako bi pripremio Srbe za eskalacije na Kosovu. Srbijanske novine, koje uglavnom slijede vladinu liniju, pune su antikosovskih narativa. Ulice Srbije preplavili su grafiti na kojima piše "Kosovo je Srbija" i "Kad se vojska na Kosovo vrati", što je zapravo poziv za napad na Kosovo.
I Rusija jest pomogla - u svojim je gradovima postavila jumbo plakate s porukom "Tugujemo zajedno sa Srbijom/Jedna boja, jedna vjera, jedna krv", podržavajući time teritorijalne zahtjeve Srbije. Omogućila je i širenje srpske propagande u svojim medijima, kojima Vučić također dopušta da slobodno djeluju u njegovoj državi. Te postaje, kao što su RT i Sputnik, iskoristile su ovu slobodu za širenje proruskih poruka o Ukrajini zajedno s prosrpskim porukama - i to s velikim uspjehom. Mnogi Srbi vjeruju ruskim pričama o ratu, a srpski domaći mediji prihvatili su narative Kremlja i širili propagandu Moskve. Srpski izvori vijesti, primjerice, često Ukrajince prikazuju kao naciste i lažno navode da je Ukrajina prva napala Rusiju.
Srbija najranjivija točka
Za Putina je ovo otvaranje bila blagodat. Rusija gleda na Balkan kao na meki trbuh Europe, a Moskva vjeruje da je Srbija njegova najranjivija točka. Njegov cilj je pretvoriti Moskvu u jedinog pouzdanog pregovarača u sukobima na Balkanu, što bi omogućilo Kremlju utjecaj na zapadne sile. Naime, ako mir na Balkanu ovisi o Putinu, dužnosnici NATO-a možda će morati učiniti ustupke Kremlju ako žele izbjeći rat. Gurajući Balkan do ruba, on se također nada pokazati da je NATO ‘tigar od papira‘ koji neće djelovati ako bude stvarno testiran. Čak i ako NATO uzvrati Srbiji, Putin bi ipak mogao trijumfirati - otvaranjem drugog fronta, Zapad bi imao manje kapaciteta za pomoć Ukrajini.
Kremlj ima i druge razloge da podržava kaos na Balkanu. Ruski vođa koristi tzv. kosovski presedan za obranu svoje ilegalne invazije na Ukrajinu, tvrdeći da je aneksija ukrajinskih teritorija opravdana neovisnošću Kosova. Prema ovoj izokrenutoj logici, koju je artikulirao stalni ruski predstavnik u UN-u u govoru u siječnju, nezakoniti i lažni referendumi o aneksiji održani na okupiranim ukrajinskim teritorijima srodni su borbi Kosova za neovisnost od Srbije prije više od dva desetljeća.
Kosovo je, drugim riječima, imalo pravo izaći iz Srbije, pa tako i okupirani ukrajinski teritoriji imaju pravo pripojiti se Rusiji - činjenica da Rusija ne priznaje neovisnost Kosova, ili da je neovisnost Kosova, zapravo, presedan za vlastitu borbu Ukrajine za slobodu, ironija je kojom se Moskva nije pozabavila.
No, podrška Kremlja Beogradu nadilazi uske interese - Rusija, naime, ima istinsku ideološku vezu sa srpskim nacionalistima. Putin je radio na pozicioniranju Rusije kao vodeću braniteljicu tradicionalnih kulturnih vrijednosti, poput strogih rodnih uloga i konzervativnog kršćanstva, protiv liberalnog Zapada. Srpski mediji optužuju Zapad da pokušava uništiti rusku i srpsku pravoslavnu crkvu te se bune protiv liberalne politike, poput LGBTQ prava.
Zajednički mitovi
Mnogi u Srbiji podržavaju stvaranje ‘srpskog svijeta‘ - balkanskog ekvivalenta Putinovom ‘ruskom svijetu‘ - osmišljenog da ujedini sve Srbe, uključujući i one na Kosovu, u zajedničkom srpskom kulturnom okviru. Obje države imaju čak i temeljne mitove koji su ukorijenjeni u teritorijima koje bi htjele zauzeti. Mnogi ruski nacionalisti rusku civilizaciju povezuju s knezom koji je vladao s područja današnjeg Kijevaa, a mnogi Srbi vjeruju da bi njihova zemlja trebala povratiti Kosovo jer je ono dom mnogih srednjovjekovnih srpskih pravoslavnih samostana i mjesto je bitke na Kosovu 1389. godine, kada je rođen mit o stvaranju srpske civilizacije.
Zapadni čelnici shvaćaju da je Vučić u velikoj mjeri motiviran željom da ostane na vlasti pa pokušavaju umiriti predsjednika Srbije dajući Beogradu poticaje, uključujući gospodarske inicijative i ulaganja, osmišljene da zaustave njegove eskalacije. No, Vučić i dalje hoda po rubu kada su odnosi sa Zapadom u pitanju. Prema dokumentu koji je procurio, Srbija je pristala isporučiti streljivo Ukrajini, a Vučić to nije negirao. U ožujku je Srbija čak glasovala za rezoluciju UN-a kojom se osuđuje agresija Rusije. No, ovi koraci samo su dio Vučićevog balansiranja. Za Vučića su isporuke streljiva Ukrajini jednostavno poslovni dogovor i nisu pokvarile rusko-srpske odnose.
A rezolucija UN-a bila je posve simbolična - bila je to prilika za jačanje Srbije u očima zapadnih čelnika bez ugrožavanja njezinih odnosa s Moskvom. Zapravo, kodirano značenje glasanja za rezoluciju bilo je da Srbija neće odustati od svojih zahtjeva za Kosovom. "Za nas je Krim Ukrajina, Donbas je Ukrajina i tako će i ostati", rekao je Vučić u siječnju 2023. Ali to je samo zato što Beograd vjeruje da je, kako poručuju srpski grafiti, "Kosovo Srbija".
Ako Zapad nastavi ići na ruku Vučiću, to će ga samo ohrabriti - i dalje će testirati NATO i pokušavati dokazati da je savez bezub. Zapad mu je već dao ohrabrujuće signale - nakon što je više od 30 pripadnika mirovnih snaga NATO-a ozlijeđeno u svibanjskim sukobima sa srpskim prosvjednicima, savez nije priveo nasilne prosvjednike iz straha da bi time došlo do eskalacije sukoba. No, takva suzdržanost je poziv na Vučićevu daljnju eskalaciju, ali i eskalaciju Kremlja. Ruski dužnosnici, naime, promatraju što se događa na Kosovu i pitaju se mogu li se izvući s napadima na NATO snage i infrastrukturu.
Koalicija voljnih
NATO mora stvoriti koaliciju voljnih, na čelu sa Sjedinjenim Državama, koja može uspješno izvršiti pritisak na Beograd i Moskvu da prestanu promicati političku nestabilnost - a to znači jasno staviti do znanja Vučiću da će se, nastavi li poduzimati mjere eskalacije, suočiti s nizom vrlo opipljivih posljedica, uključujući i moguće sankcije.
Zapad je u dobroj poziciji da poduzme te korake. U lipnju 2021. američki predsjednik Joe Biden potpisao je izvršnu uredbu kojom se Washingtonu dopušta uvođenje sankcija protiv svakoga tko destabilizira zapadni Balkan. Washington se ne bi trebao suzdržavati koristiti ih protiv pojedinaca koji "prijete miru, sigurnosti, stabilnosti ili teritorijalnom integritetu" u regiji. Kako bi američke sankcije imale maksimalan učinak, Velika Britanija i EU trebali bi se pridružiti naporima Washingtona. Europski čelnici trebali bi također buduću pomoć Srbiji učiniti ovisnom o specifičnim promjenama politike u Beogradu.
EU bi mogla uvjetovati daljnju pomoć Vučićevim uvođenjem sankcija Rusiji, usklađivanjem svoje vanjske politike s politikom bloka, suzbijanjem regionalnih provokacija i ispunjavanjem programa reformi EU-a, posebno kada je riječ o vladavini prava i slobodi medija. Na terenu, NATO bi trebao rasporediti timove na Kosovu koji bi se suprotstavljali propagandnom stroju Rusije i Srbije. Ti bi timovi trebali ciljati na krajnje desničarske srpske skupine i podsjetiti ih da su ruske poruke o ‘slavenskom bratstvu‘, kojem Srbija tobože pripada, mit te da im Putin neće pomoći ako izbije sukob. Da bi u tome uspjeli, sve što trebaju učiniti je govoriti istinu - Putin ima pune ruke posla u izgubljenom ratu protiv Ukrajine i on neće pružiti resurse Srbiji za oružani sukob s Kosovom.
Kao dokaz ovome, ti bi timovi mogli ukazati na kratki rat između Armenije i Azerbajdžana u rujnu. Rusija je dugogodišnji saveznik Armenije, ali unatoč zahtjevima Armenije, Rusija joj nije pružila vojnu podršku u nedavnom sukobu na Nagorno Karabahu, koji je Armenija izgubila. Ti bi timovi također mogli podsjetiti srpske nacionaliste da im Moskva nije pomogla tijekom ratova 90-ih.
Cijena može samo rasti
Države NATO-a možda neće htjeti poduzeti ove mjere i vjerojatno žele potpuno ignorirati Vučića. Zapadni savez je već iscrpljen pomažući Ukrajini pa bi se trošenje vremena i resursa na Kosovo i Srbiju moglo činiti previše, pogotovo kada mogu samo potkupiti predsjednika Srbije.
No, Zapad mora shvatiti da bi napetosti u tim državama, ako ih se ostavi da tinjaju, mogle postati mnogo teže i skuplje za rješavanje. Ono što se događa na Kosovu i u Srbiji rijetko ostaje u tim zemljama, a ova kriza bi se lako mogla preliti i na druge balkanske države. Sjeverna Makedonija, članica NATO-u, mogla bi biti uvučena u sukobe, a daljnje eskalacije na Kosovu također bi izazvale kaos u Bosni i Hercegovini, gdje čelnik bosanskih Srba Milorad Dodik, koji ima bliske veze s Putinom, prijeti odcjepljenjem srpskih teritorija u BiH.
Širenje sukoba bilo bi još veći dar za Putina, kojem treba da Zapad odvrati svoju pozornost od Kijeva dok on pokušava okupirati veći dio te zemlje. Kako bi zaštitio Europu i zaustavio Kremlj, bitno je da NATO odmah ojača svoje balkansko krilo, dok je cijena toga još uvijek niska, zaključuje se u analizi Foreign Affairsa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....