SVETA STOLICA

Vatikan traži od Italije da mijenja zakon o homotransfobiji, posebno im smetaju dva elementa

Smeta im što privatne katoličke škole ne bi bile izuzete od obilježavanja Nacionalnog dana protiv homofobije, lezbofobije, bifobije...
Bazilika sv. Petra u Vatikanu
 Andreas Solaro/AFP

Sveta Stolica formalno, diplomatskom notom koju je potpisao tajnik za odnose s državama mons. Paul Richard Galagher, zahtijeva od Talijanske Republike da izmijeni „Zanov nacrt zakona“ protiv homotransfobije jer on, smatra Sveta Stolica, krši revidirani Konkordat Svete Stolice i Italije iz 1984.

Nacrt zakona usvojen je u Zastupničkom domu lani u studenome, a u travnju je stavljen u red za raspravu i glasanje u Senatu.

Vatikanu osobito smetaju dva elementa.

Prvo, što privatne katoličke škole ne bi bile izuzete od obilježavanja Nacionalnog dana protiv homofobije, lezbofobije, bifobije, transfobije. Nacrt zakona specificira u članku 7 da to nije praznik nego prilika za komemoriranje, informiranje i razmišljanje. Sveta Stolica, dakle, ne želi da se učenici katolici informiraju i razmišljaju o homofobiji. Znakovito.

Drugo, Sveta Stolica izražava bojazan po slobodu mišljenja katolika, tvrdeći da bi im prijetile sudske posljedice ako bi izražavali svoja uvjerenja. Članak 4 naznačuje da nije kažnjiv nitko tko se s razloga vjerskog ili inog uvjerenja protivi npr. istospolnim brakovima.

Galagher je, tvrde talijanski portali, zahtijevao tajnost. Ako je to istina, zahtjev je čudan. Posrijedi je materija o kojoj raspravlja Parlament. U pravnoj državi je nezamislivo da proces izmjene zakonskog nacrta, koji se raspravlja i usvaja javno u Parlamentu, ne bude javan. Osobito u ovom slučaju kada je nacrt već usvojen u jednome od dvaju parlamentarnih domova.

Talijanska javnost je zaprepaštena. Sveta Stolica nikada nije koristila Konkordat da bi zahtijevala izmjenu nekoga talijanskog zakona, usvojenoga ili u procesu usvajanja. Nije zahtijevala izmjenu rasnih zakona 1938, samo da ilustriramo.

Koristila je „moralni nagovor“, davala je upute katolicima. Ponekad je uspjela, širokom kampanjom protiv Pučke fronte Komunističke i Socijalističke stranke na izborima 1948. Ponekad nije, u referendumima za prava na razvod braka odnosno na abortus, iako su se s Katoličkom crkvom tada solidarizirale i Kršćanska demokracija i Komunistička partija, ali je katolički puk odlučio drukčije.

„Podržavamo Zanov zakon ali smo, naravno, spremni na dijalog“, komentirao je tajnik Demokratske stranke Enrico Letta, prakticirajući katolik i bivši premijer.

Inicijativu Vatikana pozdravila je desničarska Liga za Salvinija, sklona nekim suprematističkim pozicijama.

Pokret 5 zvjezdica niječe da Zanov zakon krši članak 2 Konkordata, revidiranoga 1984, koji Katoličkoj crkvi jamči punu „slobodu provođenja svoje pastoralne, odgojne i karitativne misije“. Njihova senatorica Alessandra Maiorino kaže da da će svećenici moći nastaviti svoj magisterij kao i vazda, jer propagiranje ideja nije niti dirnuto Zanovim zakonom.

U Italiji zakoni nemaju naslov nego redni broj, pa ih obično zovu po prezimenu prvog predlagača. U ovom slučaju to je zastupnik Alessandro Zan (47), jedan od prvaka udruge Arcigay, izabran na listi Demokratske stranke.

Što zapravo predviđa Zanov Nacrt zakona protiv homotransfobije?

Posrijedi je kratak zakon, od 10 članaka.

1) Definira termine korištene za opis kategorija koje treba štititi: spol, biološki ili anagrafski; rod kao bilo koju vanjsku manifestaciju u skladu ili neskladu s društvenim očekivanjima povezanima sa spolom; spolnu orijentaciju kao seksualno ili čuvstveno privlačenje spram osoba istoga spola, različitog spola ili obaju spolova; rodni identitet kao identifikaciju (percipiranu ili manifestiranu) spram roda, bez obzira na spol. Prigovara se da uvodi pojam rodnog identiteta u talijansko zakonodavstvo, ali taj je termin već uveo Ustavni sud 2015.

2) Novelira članak 604-bis Kaznenog zakonika uvodeći homotransfobiju u zločine protiv ravnopravnosti. Taj članak zaprjećuje globu do 6000 eura ili zatvor do 18 mjeseci onome tko propagira superiornost (suprematizam), a zatvorom od pola do četiri godine onome tko u tu svrhu propagira ili provodi nasilje, odnosno onome tko se makar učlanio u organizaciju koja se zauzima za te ciljeve.

3) Na isti način novelira čl. 604-ter.

4) Štiti slobodu izražavanja i naznačuje da nije kažnjiv nitko tko se s razloga vjerskog ili inog uvjerenja protivi npr. istospolnim brakovima.

5) Donosi tehničke upute za koordiniranje normi protiv homotransfobije s postojećim normama protiv diskriminacije.

6) Određuje da se žrtve diskriminacije s polazišta homotransfobije štite kao i ine „ranjive osobe“ iz članka 90-quater Kaznenog zakonika.

7) Uvodi Nacionalni dan protiv homofobije, lezbofobije, bifobije, transfobije, specificirajući da nije praznik nego prilika za komemoriranje, informiranje i razmišljanje.

8) Širi nadležnost Nacionalnog ureda za suzbijanje rasne diskriminacije i na zločine homotransfobije.

9) Uvodi sigurne kuće za žrtve uslijed svoje rodne orijentacije. Nipošto to nisu već postojeće sigurne kuće za žene žrtve nasilja, gdje same žene određuju tko smije ući.

10) Širi nadležnost Nacionalnoga statističkog zavoda i Opservatorija protiv diskriminacije i na podatke o diskriminaciji spram osoba iz članka 1.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 11:47