Nedjelja 9. ožujka ujedno je 1110. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi koja je nakon perioda priličnih hladnoća i snijega naglo uskočila u pravo proljeće. Budući da su temperature najednom i do 19 stupnjeva po danu te iznad nule po noći – snijeg se otopio, a i povremene padaline dodaju na tzv. proljetnoj rasputici (blatnom periodu koji otežava mobilnost izvan čvrstih puteva). Samim time, i potrošnja električne struje je opala (time i potreba za redukcijama), no intenzivirali su se ruski napadi na ukrajinsku energetsku infrastrukturu (sredinom tjedna posebno u regiji Odesa, a onda i na plinsku infrastrukturu na zapadu države u ranim jutarnjim satima petka 7. ožujka).
Treba napomenuti i činjenicu da se tijekom čitavog proteklog tjedna, od ponedjeljka 3. ožujka, bitno intenzivirao ruski pritisak na okupiranu zonu na zapadu ruske regije Kursk, gdje se najednom bilježilo oko trećinu ukupnih borbenih djelovanja i lansiranja vođenih zrakoplovnih bombi. Ovaj je pritisak izgleda imao određenog učinka, iako još ne tako spektakularnog kako su pojedini mediji navodili proteklih dana. Za razliku od toga, u samoj Ukrajini branitelji se nadalje dobro drže.
Trump i Sjedinjene Države
Nakon obustave vojne pomoći SAD za Ukrajinu koja je postala javna u kasnim satima 3. ožujka po američkom istočnom vremenu, tek su postupno na vidjelo izlazile pojedinosti ovog poteza. Ne samo da se nije radilo o promjeni usklađenoj sa saveznicima, već se izgleda iznenadilo i pojedine dijelove obrambenog sustava SAD – koji je onda u zraku okretao pojedine transportne zrakoplove.
Ujedno, zaustavljena je isporuka ne samo iz SAD, već i sa svih područja izvan Ukrajine, makar to bila skladišta u Poljskoj nedaleko granice. Dok to uvelike obuhvaća razna vozila, posebno se neugodnom na duži rok već sad pokazala blokada streljiva za proturaketno djelovanje sustava Patriot, te raketa za mobilne lansere tipa HIMARS. Dok se pravi učinci ove blokade očekuju za koji mjesec, ponešto tješe podaci iz ukrajinskih izvora da je oko 40 posto njihovog oružja domaćeg podrijetla, oko 10 posto američko oružje iz SAD, a još 30 posto je europska vojna tehnika – pa će blokada USA iz uporabe postupno izbaciti oko trećinu arsenala (što američkog oružja, što europskog oružja za koje treba ikakva dozvola iz SAD).
Posebno je to značajno po pitanju protuzračnih sustava kojih oko 50 posto u ukrajinskim rukama dolazi iz SAD, još oko 20-25 posto je europske proizvodnje, uz ostatak sovjetskog podrijetla. Blokada se u prvom trenutku odnosila na oko 10 posto oružja preostalog za isporuku po sustavu povlačenja iz američkih rezervi (Presidential Drawdown Authority – PDA), uglavnom vozila, dok je većina kritičnog streljiva iz tih paketa isporučena ranije. Tek se kasnije saznalo da bi obustava mogla obuhvaćati i naoružanje koje se za Ukrajinu tek proizvodi u SAD na temelju već plaćenih ugovora (Ukraine Security Assistance Initiative – USAI). Nažalost, samo dva dana kasnije, u srijedu 5. ožujka, postalo je jasno da Sjedinjene Države agresijom pogođenoj Ukrajini kreću ograničavati i još bitniju uslugu isporuke obavještajnih podataka – važnih kako za efikasnu obranu od ruskih zračnih te raketnih napada, tako i za izvođenje dobrog dijela napada dužeg dometa zapadnim preciznim sredstvima.
Kako izgleda, ta se zabrana odnosila ne samo na američke vojne podatke, već i na proizvode američkih komercijalnih poduzeća (kao satelitske slike tvrtke „Maxar“), te na materijale iz međunarodne obavještajne suradnje u kojoj SAD imaju ulogu. Prema nekim izvorima, ta se obustava za početak više odnosila na „ofenzivne“ obavještajne podatke – iako je ishod zračnih napada na Ukrajinu 7. ožujka to doveo u pitanje. No, nije u pitanju pritisak Sjedinjenih Država da Ukrajina kao preduvjet pregovora potpiše famozni ugovor o zajedničkom korištenju njihovih rudnih bogatstava – iako je sada jasno da taj potez sa sobom ne nosi ikakva ozbiljnija sigurnosna jamstva (budući da se Ruska Federacija ni ranije nije posebno osvrtala na prisustvo stranaca ili njihovih poduzeća na prostoru borbenih djelovanja).
Naravno, malo je tu bilo pomoći od samog Donalda Trumpa koji je suočen s podacima o ruskom valu zračnih napada 7. ožujka (67 projektila različitih vrsta i 194 kamikaza-drona, od čega su barem 24 različite rakete prošle obranu) tek konstatirao da bi svatko na mjestu Putina iskoristio ukrajinsku „blokiranu“ situaciju za takve pojačane napade. Nažalost, takvi se navodi nadovezuju i na informacije Amnesty International o učestalim ruskim pogubljenjima (barem 109 u 2024. godini) te mučenjima ukrajinskih ratnih zarobljenika (97 posto od ukupnog broja), kao i na ukrajinske navode o čestom ruskom borbenom korištenju streljiva s kemijskim bojnim punjenjima (844 slučaja u veljači 2025. odnosno oko 6.963 takva slučaja od veljače 2023. godine).
Dok sama Rusija igra diplomatsku igru i ne preuzima nikakve obveze po pitanju Ukrajine, iz SAD se nižu pritisci prema Ukrajini i diplomatska popuštanja Moskvi (Elon Musk prednjači radikalnim objavama na društvenim mrežama, a do 6. ožujka bilježeni su bili i razgovori s većinom prominentnih političkih takmaca Volodimira Zelenskog). Za to vrijeme Europa i drugi saveznici uglavnom gube vrijeme razvojem hipotetskih scenarija očuvanja mira nakon konkretnog mirovnog sporazuma koji još nije ni na horizontu – gdje se Rusija u startu čvrsto protivi ikakvom prisustvu trupa iz NATO zemalja.
Iako se uspjelo Volodimira Zelenskog natjerati da početkom tjedna ipak objavi svojevrsnu ispriku Donaldu Trumpu, Europsko vijeće sazvano za 6. ožujka u Bruxellesu nažalost nije uspjelo usuglasiti ništa bitno novo po pitanju pomoći Ukrajini. To treba zahvaliti unaprijed najavljenoj i onda provedenoj blokadi Mađarske – čiji je ministar vanjskih poslova čak u utorak 4. ožujka posebno putovao u SAD da bi tamošnjim vlastima „cinkao“ stavove svojih EU kolega. Ipak, izgleda da se nazire rješenje za situaciju ako Ukrajini bude prerezan i pristup strateški važnoj usluzi satelitske komunikacije koju pruža poduzeće Starlink famoznog američkog oligarha Elona Muska. Razgovori su započeti s konzorcijem operatera satelitskih komunikacijskih sustava koji predvodi francuski Eutelsat/OneWeb (uz luksemburški SES, španjolski Hisdesat i američki Viasat) – ne bi li se osiguralo oko 40.000 terminala kojima bi Ukrajina mogla u vojne i civilne svrhe barem donekle brzo nadomjestiti američki Starlink.
Naravno, to rješava tek dio potencijalnih problema koje bi moglo izazvati bitnije pogoršanje ratnog stanja u Ukrajini – a Francuska se tu izgleda misli i dodatno izložiti budući da je 5. ožujka u svom javnom govoru predsjednik Emmanuel Macron naznačio mogućnost obrane kontinenta nacionalnim nuklearnim arsenalom (čime je barem verbalno već kapitalizirao većinu sporova koje je njegova država od 1950-ih imala s ostatkom NATO članica), a francuski je ministar obrane Sebastian Lecornu naznačio mogućnost davanja i francuskih obavještajnih podataka Ukrajini, kao „suverenog“ francuskog pokušaja kompenziranja barem dijela američke informacijske blokade (koju dodatno pogoršavaju i sumnje o potencijalnom curenju američkih obavještajnih podataka prema Rusiji). Naravno, svi ovi francuski potezi posebno su na nož dočekani u Moskvi gdje se Macrona krenulo nazivati Napoleonom, optuživati za „isprobavanje neo-napoleonskih oklopa i sanjanje o vođenju europske ‘ratne stranke‘“, naravno sve to uz optužbe za sabotiranje Trumpovog pregovaranja te guranje svijeta prema nuklearnoj katastrofi (sasvim zaboravljajući vlastite raznolike prijetnje nuklearnim naoružanjem i globalnim ratom zadnjih godina).
Bitno je manje javnog govora bilo o tome da Europa itekako može strahovati i od velikih dodatnih valova ukrajinskih izbjeglica u slučaju ruske vojne pobjede. Dok se o takvim strahovima tek razgovara izvan dosega javnosti – svojevrsnu predigru na tu temu mogla bi izazvati i odluka Donalda Trumpa da u SAD ukine privremeni pravni status za oko 240.000 Ukrajinca koje se ondje primilo od početka rata 2022. godine. Naravno, u skladu s već viđenim primjerima političkog kaosa u Washingtonu tijekom zadnjih tjedana, ovakve je informacije glasnogovornica Bijele kuće odbacila kao „lažne vijesti temeljene na anonimnim izvorima koji nemaju pojma o čemu govore“ – da bi samo koji sat kasnije sam Trump potvrdio da će o svemu tome uskoro odlučiti. Nastavak je to Trumpove igre toplo-hladno kojoj je čitav svijet svjedočio u petak 7. ožujka – gdje je prvo Trump radi ruskih zračnih napada po Ukrajini prvo Moskvi prijetio dodatnim „bankovnim sankcijama, sankcijama i carinama“ (znajući valjda da carine nemaju mnogo smisla na minimalnu trgovinsku razmjenu, a razne sankcije se ionako već odavna postavilo) – da bi samo koji sat kasnije zaključio kako vjeruje Putinu, dok mu je teže raditi s Ukrajinom nego Rusijom, i onda sve okončao već spomenutom izjavom kako razumije da bi vjerojatno svatko u toj (ruskoj) poziciji koristio priliku (i jako napadao Ukrajinu, koja je u blokadi).
Možda će ponešto od svega toga postati jasnije u utorak 11. ožujka, za kada je u Saudijskoj Arabiji zakazan i prvi direktni pregovarački sastanak nove američke administracije s timom iz Ukrajine. Kako izgleda, u saudijskom gradu Jeddah trebala bi se s jedne strane pojaviti delegacija SAD u istom sastavu kako se 18. veljače razgovaralo i s Rusima (Rubio, Witkoff i Waltz), dok bi ukrajinski tim trebao predvoditi šef Ureda predsjednika Andrij Jermak. Svoje želje oko predstojećih pregovora jasno je izrazio i Viktor Medvedčuk, bivši ukrajinski političar s aktualnom moskovskom adresom, kada je napomenuo da „Trump željeznom rukom hvata Zelenskog za gušu jer on, za razliku od sve europske gamadi, zna brojati novac. A onda će se uhvatiti za gušu Europljana!“
Stanje na bojištima – ruska regija Kursk
Tijekom ovog tjedna, zajedno s dolaskom toplog vremena, eskalirali su i ruski napori za likvidacijom ukrajinske okupirane zone na jugozapadu ruske regije Kursk. Dnevno se ondje najednom bilježilo oko 30 okršaja (navodno uz obnovljeno sudjelovanje i vojnika iz Sjeverne Koreje), uz desetke ispuštanja vođenih zrakoplovnih bombi te stotine topničkih djelovanja. Pri tome, glavnina pritiska usmjerena je prema jugozapadu okupirane zone, njenom sjeveru te jugoistoku (okupirano regionalno središte Sudža i neposredna okolica).
Na jugozapadu okupirane zone nastavljaju se djelovanja ruskih snaga u prostoru međunarodne granice Ukrajine i Rusije (1) južno od Nikolaevo- Darina (oko ukrajinskog pograničnog sela Žuravka) te (2) ponešto istočnije, u prostoru južno od 17. veljače službeno okupiranog sela Sverdlikovo (prostor na prilazima ukrajinskim pograničnim selima Novenke i Basivka). Bitno je napomenuti da se borbe tu nadalje vode na prilazima sela Novenke i Basivka, na oko 5 km sjeverozapadno od trase ceste Sumi-Sudža, koja je glavni prometni prilaz u prostor koji je Ukrajina okupirala u regiji Kursk. To se pokazuje problematičnim kad uzmemo u obzir promjene koje je druga polovica ovog tjedna bilježila na krajnjem jugu ukupno gledano relativno male ukrajinske okupirane zone. Naime, nakon uspješne obrane sela Kurilovka, u srijedu 5. ožujka čulo se o dodatnom ruskom prodoru preko rijeke Psjol, u šumovitom kraju južno od Kurilovke, u dužini oko 2 km prema zapadu. Budući da su ukrajinski izvori tu spominjali pojačano korištenje ljudstva iz Sjeverne Koreje, nije čudilo da je samo dan kasnije tu proknjižen i dodatni prodor oko 4 km na zapad, dalje kroz tamošnji gusto pošumljeni koridor. Ukupno gledano, ova promjena bojišnice dovela je ruske snage na oko 6,5 km jugoistočno od spomenute prometnice Sumi-Sudža – tako da, ne bude li promjena, tu sad postoji koridor širine oko 12 km kojim teče glavnina ukrajinske logistike za Sudžu i okolna bojišta.
Iako se u petak 7. ožujka ove novosti u mnogim medijima karakteriziralo kritičnima, za sada se može sa sigurnošću reći tek da je tu situacija ozbiljna. S jedne strane, treba računati na ukrajinske protuudare, dok s druge strane dosadašnja brzina ruskih proboja nipošto ne garantira brzo prekidanje ove logističke arterije ili opkoljenje ukrajinskih snaga oko Sudže (koje drže i prostor južno od prostora ruskog proboja, s osloncem na selo Guevo). Kao posebnu zanimljivost treba napomenuti i da je ruska strana navodno u subotu pokušala iskoristiti koncentraciju Ukrajinaca na zonu oko sela Kurilovka – te je tijekom 8. ožujka izvela duže pripremanu akciju upada na sjever mjesta Sudža.
Kako izgleda, nakon više dana pripremnih gađanja vođenim zrakoplovnim bombama te zone, oko 100 ruskih vojnika prošlo je kroz tamošnju podzemnu cijev (vjerojatno međunarodni plinovod Urengoy-Pomary-Uzhhorod, s cijevi promjera 142 cm) i izašlo negdje sjeverno od okupirane Sudže. Dok se lokaciju još drži tajnom, izvori spominju da su Ukrajinci očekivali ovu akciju, no ujedno ne navode i njen konačni ishod. Uz sve to napomenimo da se i nadalje drže dijelovi ukrajinske obrane na sjeverozapadu ukupne okupirane zone (naselja Viktorovka i Malaja Loknja), sada ujedno i kao uporišta na sjevernom rubu okupirane zone. Naime, sa sjevera se također bilježi jak ruski pritisak koji je 28. veljače doveo do „oslobađanja“ sela Novaja Soročina, da bi se do 7. ožujka Rusi našli i u kilometar južnijem selu Staraja Soročina, a onda i još oko 500 metara južnijoj Nikolaevki. Time je lokalna ukrajinska obrana ostala prvenstveno oslonjena na naselje Malaja Loknja (posebno kompleks zatvora na istoku mjesta), s vjerojatnom tendencijom daljnjeg povlačenja na jug prema oko 13 km udaljenoj Sudži i tamošnjoj granici s Ukrajinom. Za to vrijeme izgleda da se nadalje drži ukrajinska obrana sjeveroistočnog ruba okupirane zone (oslonac na selo Čerkaskoje Porečnoje), kao i većina istočnih te jugoistočnih prilaza gradu Sudža.
Napomenimo da je čitava ta od Ukrajine okupirana zona i nadalje na meti jakih zračnih i topničkih napada (posebno sela oko Sudže kroz koja prolaze manje pristupne ceste), a ruski dronovi bez problema pokrivaju i cjelinu tog sve suženijeg bojišta. No posebno su tu začudne vijesti o kaznenim progonima koji su na ruskoj strani usmjereni prema tamošnjoj „Korporaciji za razvoj Kurske regije”, lokalnoj razvojnoj agenciji koja je imala zaduženje postaviti tzv. „zmajeve zube“ uz granicu s Ukrajinom. Njima se na teret stavlja nedovoljna kvaliteta postavljenih piramidalnih elementa – s optužbama za masivnu krađu u ovu svrhu iskorištenih ruskih proračunskih sredstava.
Stanje na bojištima - Ukrajina
Dok je glavnina ruske skupine snaga „Sjever“ angažirana u regiji Kursk, na sjeveru ukrajinske oblasti Harkiv zadnjih se dana bilježilo tek okršaje kod pograničnog sela Kozača Lopan, te u gradu Vovčansku (gdje nije sigurno je li bilo iole bitnijih pomaka bojišnice unutar uvelike srušenog urbanog prostora). Tek je malo intenzivnije bilo oko 70 km jugoistočno, na rijeci Oskil sjeverno od Kupjanska. Ondje se i dalje vode borbe oko mostobrana koje je agresorima uspjelo uspostaviti na zapadnim obalama rijeke Oskil. Pri tome, čulo se o ruskim napredovanjima od okupiranog sela Novomlinsk na sjever uz Oskil (u sklopu tamošnjih napada izvođenih početkom tjedna), kao i o nizu ukrajinskih protunapada na glavninu mostobrana oko mjesta Dvorične, oko 13 km sjeverno od Kupjanska (uz navodno oslobađanje oko polovice nedalekog sela Zapadne).
S ruske strane bilo je navoda o nastavku napada ponešto južnije, u smjeru zapadnog dijela Kupjanska (sela Kindrašivka i Golubivka). Za razliku od toga, zadnjih dana nije bilo vijesti o borbama sjeveroistočno i istočno od grada Kupjanska, u ukrajinskoj enklavi na istočnoj obali Oskila. No ponešto južnije ustrajno se spominju ruski napadi kod sela Zagrizove te njihovo utvrđivanje položaja oko okupiranog sela Nadija u četvrtak 6. ožujka. Još južnije se čulo o borbama zapadno od rijeke Žerebec, u potezu između okupiranih sela Nevske-Novoljubivka-Ivanivka-Kolodjazi (uz manji pomak agresora na zapad prema selu Zelena dolina) te oko 18. veljače zauzete Jampolivke. Navodno agresori ondje neuspješno nastoje ovladati uzvisinama nedaleko linije kontakta.
Južno od rijeke Siverski Donjec tek se povremeno spominjalo borbe oko Bilogorivke i na prilazima Siversku. Pri tome treba napomenuti kako izgleda da je glavnina odavna srušene Bilogorivke u rukama agresora (koji iz nje prolazi zapadno do Grigorivke na Siverskom Donjecu), dok branitelji i dalje kontroliraju tamošnje uzvisine. Dalje na jugozapad, opet se spominju borbe u samom gradu Časiv Jaru, ali i u njegovim južnim prigradskim selima Stupočki, Predtečine i Oleksandro-Šultine.
Dok nije jasno je li ondje također bilo ukrajinskih protunapada, geolocirani materijali ukazuju na prisutnost agresora i u zapadnim dijelovima grada, čime ondje pozicija branitelja postupno postaje sve teža u centru grada, usprkos odbijanja niza većih ruskih mehaniziranih napada. Za razliku od toga, izgleda da su i krajem ovog tjedna nastavljeni ukrajinski protunapadi u prostoru grada Torecka, smještenog 22 km južno od Časiv Jara. Ne samo da se bilježi nastavak ukrajinskog upada prema centru grada sa sjevera, iz prigradske četvrti Krimske, već ima naznaka i o širenju borbi na jugu grada (prostor oko Centralnog rudnika na jugu centra grada te u južnoj četvrti Zabalka). Dok je glavnina grada najednom u tzv. „Sivoj zoni“ – izgleda da oko kilometar urbanog prostora sada dijeli ova dva ukrajinska prodora od spajanja. Slične se promjene naslućuju i u prostoru jugozapadnih prigradskih sela Šćerbinivka i Leonidivka, koja su opet izgleda barem dijelom u rukama branitelja.
U nastavku se i dalje drže ukrajinske obrambene linije između Torecka i Pokrovska, uz nastavak borbi u široj okolici okupiranog sela Vozdviženka, sjeveroistočno od Pokrovska. Ondje su Rusi opet napadali sjevernije, prema Tarasivki, a nastavljen je i pritisak na sjeverozapad prema selu Nova Poltavka (preko trase strateški važne ceste T-0504, Pokrovsk-Kostjantinivka), kao i zapadno prema zoni sela Elizavetivka. Ovo naselje koje su agresori navodno zauzeli 3. veljače zadnjih je dana bilo poprište manjeg ukrajinskog protunapada, a borbe su bilježene i jugoistočno na rubovima Mirnograda te kod sela Promin. Stanje se dodatno zakompliciralo na južnim prilazima Pokrovsku – gdje osim intenzivnih nastojanja agresora da suzbije nedavne borbene uspjehe branitelja (kod Lisivke, Dačenske, Pišćane i Kotline) sada bilježimo i dodatni ukrajinski protunapad na istoku okupiranog naselja Ševčenko (3 km južno od Pokrovska). Nakon nekoliko žestokih dana ukrajinskih protunapada od Kotline prema jugu (posebno u selima Udačne i Uspenivka), zadnjih se dana spominju samo borbe oko okupiranog sela Nadiivka, kao i nastavak manjeg ruskog napredovanja oko 5 km južnije, u okolici uvelike okupiranog sela Zaporižja.
Jugoistok ukrajinskog bojišta
Oko desetak kilometara južnije od spomenutog sela Zaporižja i dalje bjesne borbe na ostacima donedavnog ukrajinskog izboja fronte prema istoku, u smjeru okupiranog grada Kurahove. Iako je ondje ruska strana 6. ožujka i službeno objavila okupaciju sela Andriivka koje je dugo branilo sjeverni rub ovog izboja, s ukrajinske strane i dalje se redovito navode okršaji južnije, kod sela Ulakli (agresori ga službeno proglasili okupiranim 23. veljače), te oko Konstatinopila koji i dalje predstavlja tamošnje glavno ukrajinsko uporište. Nije mnogo mirnije bilo ni na fronti jugozapadno od Konstantinopila, gdje se i dalje brane prilazi ukrajinskim naseljima Rozliv i Bagatir, te dalje na zapad kod sela Odradne i Dniproenergija te Vesele na rijeci Mokri Jali. Ta zona, kao i potez dug oko 13 km prema jugozapadu, zadnjih se dana pokazuje posebno izazovnim za Ukrajince – pa je zato baš u tu zonu navodno hitno premještena i elitna brigada besposadnih letjelica „Mađarove ptice“. Ovdje su 28. veljače okupirana sela Skudne i Burlacke, a sada se borbe prenose dalje na sjeverozapad (Vesele) i zapad (Ševčenko). Uz to, 5. ožujka je okupirano i naselje Priviljne, da bi se onda pritisak prenio zapadno prema selu Viljne Pole.
Za kraj spomenimo i nastavak niza manjih okršaja oko ukrajinskog uporišta Orihiv u regiji Zaporižje (Novodanilivka, Nesterijanka, Šćerbaki, Mali Šćerbaki i Stepove), ali i zapadnije kod sela Pjatihatki te na prilazima gradu Kamjanske na negdašnjem toku Dnjepra (sada oko 22 km od rijeke). Uz to, nastavljeno je odbijanje i ruskih pokušaja prelaska Dnjepra u regiji Herson – bilo kod močvarnog ušća, u prostoru mostova Antonivski, ili nedaleko srušene brane kod Nove Kahovke.
Zračna djelovanja
Utorak 4. ožujka započeo je ruskim napadima na Odesu (energetska infrastruktura), Sumi i Harkiv – kao dio posljedica ruskog vala od 99 kamikaza-dronova (65 oboreno, 32 prizemljena). Nasuprot tome bilježilo se slanje barem 18 ukrajinskih dronova prema ruskim regijama Voronjež, Samara, Astrahan te Belgorod i Kursk, uz objave da je uspješno napadnuta i rafinerija Syzran (regija Samara), te magistralni plinovod u regiji Rostov. Pogođeno je bilo i rusko zapovjedno mjesto 98. gardijske desantne divizije u naselju Manžikiv Kut, oko 15 km jugoistočno od okupiranog Donjecka, dok je dan opet završio ruskim napadima na Kijev, Herson, i Odesu (opet pogoci u energetsku infrastrukturu). Srijeda 5. ožujka, osim nastavka napada na Odesu, nosi i eksplozije u gradovima Čerkasi, Pavlograd (dva industrijska kompleksa) i Dnipro, baš kao i niz naselja u regiji Sumi (zaleđe bojišta u obližnjoj ruskoj regiji Kursk). Ukupno je bilo registrirano lansiranje 3 balističke rakete „Iskander-M“/KN-23 iz Voronježa, te još jedne rakete sustava S-300 iz Kurska, uz 181 kamikaza-dron s ruskih prostora sjeverno i južno od Ukrajine (115 srušeno, 55 prizemljeno). Kasnije se registriralo i napade na Mikolajev, Harkiv i Dnipro, da bi u večernjim satima raketom bio pogođen i hotel na sjeveru grada Krivi Rih (3 mrtvih i 31 ozlijeđen) u kome je odsjeo niz zapadnih humanitaraca. Nasuprot tome, ukrajinske bespilotne letjelice bilježilo se iznad regija Brijansk, Kursk i Belgorod, te iznad Krima i Crnog mora.
Četvrtak 6. ožujka započeo je rusim napadima na Sumi, Kijev i Harkiv – sve kao dio napada s dvije balističke rakete „Iskander-M“/KN-23 iz Voronježa te s Krima, i još 112 kamikaza-dronova (68 srušeno, 43 prizemljena). Granatiran je bio i Kramatorsk, da bi navečer opet na meti bila Odesa (energetska postrojenja). Nasuprot tome, ukrajinske letjelice se registriralo u ruskoj regiji Voronjež, te iznad Krima i Crnog mora. Ujedno je izvješteno i o uspješnom napadu na rusko zapovjedno mjesto tenkovske pukovnije u naselju Oleški u okupiranom dijelu Hersonske oblasti, kao i u selu Plehovo u pozadini bojišta na jugu ruske regije Kursk. Petak 7. ožujka započinje vijestima o napadima na Poltavu (plinska infrastruktura), da bi se pred jutro čulo i o niz ruskih djelovanja po energetskoj infrastrukturi na krajnjem zapadu Ukrajine (regija Ternopil, plinska postrojenja). Uz to su bili napadani i Harkiv („Iskander-M“ po stambenim naseljima), Ivano-Frankivsk, te kritična infrastruktura u regiji Černihiv, kao i niz ciljeva u regiji Sumi (zaleđe bojišta u oblasti Kursk), kod Odese i na prostoru Kramatorska i Slovjanska. Konkretno, lansirano je bilo 67 ruskih raketa – 35 Kh-101 (25 srušeno), 8 krstarećih raketa 3M-54 Kalibr (svih 8 srušeno), 8 vođenih raketa Kh-59/69 (1 srušena), 3 balističke rakete „Iskander-M“/KN-23 i 4 rakete sustava S-300, sve to uz barem 194 kamikaza-drona (navodno 100 srušeno, 86 prizemljeno elektroničkim ratovanjem i još 10 izgubljeno u letu) – a posebno treba istaknuti i objave o sudjelovanju borbenih zrakoplova F-16 te po prvi put i Mirage 2000-5 u obrani Ukrajine. Nasuprot tome, 39 ukrajinskih dronova presretnuto je iznad niza oblasti Rusije. Nažalost, dan je završio novim ruskim napadima na Odesu – na što je odgovoreno slanjem barem još 43 ukrajinska drona na prostor Rusije (Krasnodarski Kraj, Rostov, Brijansk, Volgograd, Belgorod i Kursk).
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....