Između Vatikana i Hrvatske nije bilo međusobne sklonosti za vrijeme pape Franje, kaže austrijska katolička teologinja i povjesničarka Anna Maria Gruenfelder, koja u Zagrebu živi i radi već pet desetljeća.
- Hrvatska crkva je danas crkva za sebe. Karike između Rima i Zagreba nisu jake, a hrvatski biskupi češće se bave lokalnim problemima i pokazuju malo afiniteta za papine univerzalne poruke. S druge strane, ni papu Franju ovaj dio svijeta nije osobito zanimao niti mu je Hrvatska bila bliska. To može biti do porijekla, osobnih afiniteta, ali radije je išao u daleke zemlje – govori teologinja.
Za Gruenfelder, papa Franjo je bio "papa naroda", ali je u dosta stvari bio neodlučan. Recimo, puno se očekivalo od sinodalnog procesa na kojem je inzistirao i pokušao Katoličku crkvu učiniti inkluzivnom kroz slušanje, dijalog i zajedničko donošenje odluka na lokalnim razinama. Mislilo se da će taj proces voditi do nekih značajnih reformi, kao većih uloga žena u crkvi i prihvaćanja LGBTQ+ osoba, ali to se nije dogodilo, ističe Gruenfelder.
PROČITAJTE VIŠE Prvi veleposlanik RH u Vatikanu: ‘Franjo je bio suzdržaniji prema Hrvatima, odbijalo ga je to ponašanje, zato nas nije posjetio!‘
- Papa Franjo je imenovao žene na neke funkcije, ali i dalje o zaređenju žena nije htio pričati. Također, pristupio je homoseksualcima, ali i dalje im branio sakramente. Dakle, iako je u svemu imao ljudski pristup, puštao je ipak da dogme imaju zadnju riječ – govori.
Na kraju ipak zaključuje da su papi Franji ljudi bili u centru. Od zalaganja za migrante i izbjeglice, siromašne, marginalizirane, zatvorenike, starije i bolesne.
- Zbilja možemo reći da je on, za razliku od svih svojih prethodnika, bio papa iz puka – zaključuje Gruenfelder.
Komentari
0