WikiLeaks konkurencija: Povjerljive informacije curit će na sve strane

ZAGREB - Dok traju rasprave tko će glumiti Juliana Assangea u filmu o njegovu životu , veliki igrači su se dosjetili kako bi mogli iskoristiti strategiju WikiLeaksa . U New York Timesu trenutno su jako zaokupljeni velikim projektom kreiranja vlastite platforme koja bi “zviždačima” omogućila da anonimno dostavljaju redakciji tajne dokumente, snimke, fotografije i bilo kakve materijale za koje bi htjeli da se objave u medijima.

Štite izvore

Tu je informaciju potvrdio glavni urednik Bill Keller, ali nije htio otkriti nikakve druge detalje. No, naveo je da će to biti servis sličan onome koji je nedavno pokrenula al-Jazeera, a koji su nazvali Transparency Unit. Na njihovu servisu svi zainteresirani također mogu ostaviti bilo koju vrstu materijala, nakon čega te materijale pregledavaju novinari i urednici al-Jazeere, a sustav je tako kriptiran da nigdje ne ostaju zabilježeni tragovi. Odnosno, podaci onoga tko materijale šalje ne ostaju nigdje registrirani, što je “zviždačima” često jako važno, a i urednicima i novinarima također je jednostavnije jer je tako mnogo manja vjerojatnost da njihovi izvori budu otkriveni.

Al-Jazeera će sve priče koje napravi nakon što im se dostave materijali prikazati na televiziji, a ovih dana su objavili da su već dobili 1700 stranica tajnih dokumenata koji se tiču izraelsko-palestinskog sukoba, što je dosad najveće curenje informacija o tom sukobu. Bill Keller iz New York Timesa istaknuo je da je al-Jazeera napravila sjajan potez te da ih namjeravaju kopirati.

Međutim, New York Times nije jedini krenuo u, kako je to nazvao Raffi Khatchadourian, novinar New Yorkera, “medijsku utrku s teškim naoružanjem”. O istom projektu razmišljaju u Washington Postu i britanskom Guardianu, a ako javnost pokaže interes za ovakvim servisama, uskoro bi se doista mogla dogoditi masovna curenja tajnih dokumenata, i to u većoj mjeri nego što je to bilo na WikiLeaksu.

Motiv takvih projekata je vrlo očit. Naime, u prirodi medija je da prvi dođu do nekih informacija, pa ako je uspjelo Assangeu, zašto ne bi i novinama. Istina da je sve ovo kopija njegova WikiLeaksa koji je očito postao žrtva vlastitog uspjeha. Materijale koje je imao gurnuo je medijima koji su to objavili, pa je zapravo bilo samo pitanje vremena kada će neki urednik odlučiti ugrabiti malo slave na način na koji je to uspjelo Assangeu.

Teme za novinare

Bilo bi vrlo iznenađujuće da i druge velike medijske kuće već ne razmišljaju o sličnim servisima, tako da bismo uskoro mogli dobiti jedan veliki “medijski outlet” u kojem se besplatno mogu dobiti odlične stvari, ili u slučaju medija, odlični materijali.

Pitanje je naravno koliko su “zviždači” skloni materijale koje imaju dati direktno medijima, a koliko im je draže to “proturiti” ljudima poput Assangea, koji onda cijeli posao odrade umjesto njih. A i “zviždači” obično imaju veće simpatije prema “gerilcima” nego ljudima u odjelima.

Marcus Brauchli, urednik Washington Posta, također je potvrdio da je ovakav način rada vrlo zanimljiv, te istaknuo da novinari ionako svaki dan dobivaju hrpu anonimnih poziva, pisama i mejlova, pa je servis sličan WikiLeaksu zapravo samo centralno mjesto na kojem će svi ti isti ljudi moći ostaviti svoje materijale kad god budu htjeli.