KINA

Xi Jinping može vladati doživotno, ali prijeti mu jaka unutarnja opozicija

 
Xi Jinping
 Jason Lee / REUTERS

Kineski Nacionalni kongres prihvatio je amandman na ustav. Zastupnici su se složili da je revizija ustava, koja je u skladu s htijenjima Komunističke partije Kine i naroda osvojila podršku unutar i izvan Partije, od povijesnog značaja za osiguranje prosperiteta i trajnu sigurnost Partije i države.

Tako je kineska državna agencija Xinhua jučer izvijestila o najvažnijem događaju zasjedanja Nacionalnog kongresa. No, uz jedan mali nedostatak - što je sadržaj amandmana? A riječ je o uistinu važnom, povijesnom trenutku za Kinu jer je odlukom Kongresa ukinuto ograničenje do dva petogodišnja mandata za predsjednika.

Time je srušena politika koju je 1982. definirao Deng Xiaoping, otac moderne Kine, koji je, svjestan svih problema koje je izazvala vlast Mao Zedonga (1949.-1976.), a posebno kulturna revolucija koja je odnijela milijune života i bacila zemlju na koljena (Deng se bojao da bi moglo doći do unutarkineskih ratova koje po zlu pamte iz svoje povijesti), odlučio uvesti sustav prema kojem se ljudi na čelu Partije i države mijenjaju.

On želi više

Taj se sustav pokazao dobrim te je Kinu pretvorio u drugu ekonomsku silu svijeta, ali sada se pojavio čovjek čija htijenja idu dalje od toga. Pa je pokrenuo proces promjene ustava, prvi nakon 2004. godine, što cijelom događaju daje novu aureolu važnosti.

Tada je naime u ustav uvedena zaštita privatnog vlasništva (komunistički kapitalizam), ljudskih prava (što je većinom ostalo prazno slovo na papiru iako treba priznati da je u posljednje vrijeme smanjen broj kriminalnih djela za koja se propisuje smrtna kazna) te teorija “tri predstavnika”. Riječ je o političkoj misli tada već bivšeg predsjednika Jiang Zemina koja govori kako Partija mora uvijek predstavljati napredne proizvodne snage, orijentaciju kineske napredne kulture i temeljne interese prevladavajuće većine kineskog naroda. Budući da je riječ o povijesnoj promjeni ustava, razumljivo je da se pronašlo mjesta i za Xijevu teoriju izgradnje socijalizma s kineskim karakteristikama.

Jer ne može Xi biti lošiji od Jianga. Glasanje je bilo očekivano, ali ipak zanimljivo. Kao prvo, bilo je tajno, a od 3000 prisutnih delegata svoj je listić ubacilo njih 2964. Za promjene ustava glasalo je 2958 zastupnika, dva su bila protiv, a jedan je listić bio nevažeći.

Iako je riječ o malim brojkama, one su refleks nezadovoljstva dijela javnosti pa i zastupnika odlukom da se ukine ograničenje mandata.

Tijekom prošlog tjedna kineski su cenzori imali pune ruke posla jer se na društvenim mrežama na sve strane širila jasna poruka: “Ja sam protiv” i “Xi Zedong”. “Ovo bi moglo uništiti Kinu i kineski narod i zato ne mogu šutjeti. Morao sam im dati do znanja da su ljudi protiv i to javno”, prosvjedovao je Li Datong, umirovljeni novinski urednik koji je objavio pismo protiv ustavnih promjena. Dakle, Kinom ipak pušu neki drukčiji vjetrovi iako je pritisak cenzure i snaga sigurnost i dalje izuzetno snažan.

Xi je tako postao glavni tajnik Partije, vrhovni vojni zapovjednik i predsjednik bez ograničenja mandata. Njegovi aktivisti tvrde kako je to nužno da bi se omogućila provedba svih ambicioznih i zahtjevnih planova koje je Xi predstavio na također povijesnom 19. partijskom kongresu. Tada je najavio pomlađivanje zemlje, suzbijanje siromaštva do 2020. godine te pretvaranje Kine u prvu svjetsku ekonomsku i vojnu silu. Iako je riječ o partijskoj politici, njoj ipak pečat daje osobnost lidera.

Blijedi Hu

Tako je karizmatični Jiang uspješno vodio zemlju s godišnjim gospodarskim rastom većim od deset posto. I ušao u ustav. A onda je došao Hu Jintao koji je bio i ostao blijed tehnokrat koji je doživio da mu krajem drugog mandata primat u vlasti preuzme njegov premijer Wen Jiabao. Xi je preuzeo vlast u trenutku unutarpartijskih turbulencija koje je relativno brzo smirio formuliravši politiku borbe protiv korupcije kojom je eutanazirao većinu protivnika, a na 19. kongresu u glavno političko tijelo stalni politbiro uveo je većinu istomišljenika.

Ali ne i sve, što pokazuje da je morao pristati na kompromise i da će mu za vratom puhati mnogi koji su sada ostavljeni po strani. Prije svega oni će pomno pratiti da ne dođe do otklona od temeljne partijske ideje (Xinhua pažljivo u tumačenju revizije ustava prvo navodi sigurnost Partije, a onda države). Ili da slučajno dođe do usporavanja ekonomije.

Dalje od Pacifika

To bi moglo dovesti do unutarpartijskih sukoba koji bi mogli izazvati ozbiljnije društvene potrese: a to bi imalo globalne posljedice.

Xi je aktivirao Azijsku razvojnu banku, pokazao je agresivnost u Južnom kineskom moru te konačno pokrenuo najveći geopolitički projekt ovog doba: jedan pojas, jedan put. Peking se s njiime nameće kao velik i važan igrač i gleda puno dalje i od Pacifika koji smatra svojim morem.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 04:55