OPASNOST S ARKTIKA

Zašto se Rusija toliko boji Finske u NATO-u? Odgovor leži u poluotoku koji je prava ‘riznica‘ nuklearnog oružja

S ulaskom Finske u NATO sigurnosna ravnoteža ruskog poluotoka Kole se posve urušava

Finska vojska (arhivska fotografija); Poluotok Kola (u pravokutniku)

 AFP, Screenshot Twitter

Ruski bijes zbog najave ulaska Finske u NATO ima posve opipljive strateške razloge. Oni, naravno, ni u čemu ne opravdavaju postupke Vladimira Putina koji je agresijom na Ukrajinu radikalizirao i odnose s do jučer neutralnim državama u svom susjedstvu, nego brutalnu politiku ruskog predsjednika razotkrivaju kao još stupidniju i fatalniju po dugoročne interese Ruske Federacije, piše Slobodna Dalmacija.

Finski konzultant, komunikolog i marketinški stručnjak Tomi Ahonen na svome je Twitter profilu iznio prilično argumentiranu analizu zbog čega se Moskva toliko puno plaši Finske u NATO-u. Odgovor leži u poluotoku Kola na krajnjem sjeverozapadu Rusije, koji se gotovo u cijelosti nalazi unutar Arktičkoga kruga.

Zapadna četvrt poluotoka Kola jedna je od najgušćih riznica nuklearnog oružja na cijelome planetu: ruska arktička flota u luci Murmansk ima svoje baze nuklearnih ledolomaca, ali u blizini su i brojne baze nuklearnih podmornica oboružanih interkontinentalnim bojevim glavama koje doslovce mogu dohvatiti drugu stranu planeta. Povrh toga, na poluotoku je i gusta mreža zračnih baza ruske vojske, sa strateškim nuklearnim bombarderima dugog dometa kao što su Tupoljevi Tu 160, Tu 122N i Tu 95.

Poluotok ima i raznu drugu vojnu imovinu i masovno stacioniranu vojsku koja čuva ogromna rudna bogatstva poluotoka, od rudnika nikla i bakra, pa do hidroelektrana i ribarske industrije.

Ruska nevolja je, međutim, u slaboj poveznici cijeloga ovoga iznimno važnog područja s ostatkom zemlje: kompletni poluotok Kola sjedinjen je s maticom tek jednom jedinom cestom i jednom željezničkom prugom. Od Murmanska prema račvanju iznad Sankt Peterburga vodi oko 700 kilometara dug cestovni pravac koji je u dosadašnjim geopolitičkim okolnostima bio prilično siguran. NATO snage mogle su ga potencijalno ugroziti tek sa sjevera, iz Norveške, no ta polazna pozicija nije odveć obećavala zbog manje od 30 kilometara ulazne pogranične širine.

Prema tom je prostoru Rusija još odavno smjestila i dvije divizije svoje kopnene vojske da joj čuvaju sjeverni bok. Pedesetak tisuća ljudi pod oružjem jamčilo je NATO-u da tu neće baš tako lako proći.

S ulaskom Finske u NATO sigurnosna ravnoteža ruskog poluotoka Kole se posve urušava, te cijeli ovaj teritorij po dužini finske granice postaje praktično nemoguće braniti. Snage Sjevernoatlanskog saveza iz Finske sutra mogu presjeći ruski put do Murmanska na barem stotinu mjesta, te bi ga bilo vrlo teško osigurati i s više od milijun vojnika.

NATO pritom ne bi trebao uopće koristiti svoje pozamašnije snage: mala diverzantska taktička skupina na ovome bi iznimno šumovitom području mogla rutinski presjeći željezničku, cestovnu, komunikacijsku i električnu infrastrukturu te netragom nestati među borovima, a najveći ruski vojni i nuklearni potencijali time bi se našli logistički odsječeni od ostatka zemlje.

Putin iz jednoga (ukrajinskoga) očaja očito polako tone u još dublji, finski. Pronositeljima njegovih zastava straha koji u nedostatku drugih argumenata uporno upozoravaju da ga ne treba dodatno izazivati preporučujemo kauzalno razglabanje stare doktrine o kokoši i jaju, te o pretvaranju mirnih i posve neratobornih susjeda u ratnike iz nevolje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 20:51