ŽRTVA DONALDA TRUMPA?

Nije bilo zemlje koja nije htjela kupiti najmoderniji američki avion. Odjednom se sve počelo mijenjati

Radi se o "premium" proizvodu američke vojne industrije

Borbeni avion F-35B na nosaču aviona HMS Prince of Wales

 Swns/swns/profimedia/

Možete li zamisliti projekt čiji kompletni trošak, od razvoja, gradnje, izgradnje, održavanja i tako dalje, iznosi više od 2000 milijardi dolara? Recimo, s time biste izgradili otprilike 60 hidroelektrani Tri klanca, a riječ je o elektrani s najvećim instaliranim kapacitetom na svijetu (22,500 MW).

Amerikanci su taj novac odlučili potrošiti drugačije - na program razvoja, proizvodnje i operativne službe borbenog aviona F-35, poznatog i pod nazivom Joint Strike Fighter. Prema izvješću jedne neovisne organizacije koja prati državnu potrošnju u SAD-u (GAO), na F-35 će se do 2070. potrošiti više od 2 bilijuna dolara. Već je dosad potrošeno, prema podacima koje je Bloomberg objavio u listopadu 2023., više od 438 milijardi dolara.

Što su SAD i druge zemlje koje su kupile ili naručile ovaj zrakoplov dobile? Prema mnogima, najbolji operativni borbeni avion pete generacije na tržištu. Dugo vremena i jedini, budući da su Rusi svoj Su-57 počeli u većim brojevima proizvoditi tek prije nekoliko godina (i zasad su prodali šest komada Alžiru, neki spominju i 14), dok se Kinezi naizgled i dalje ne trse pretjerano nuditi svoje Chengdu J-20 ili Shenyang J-35, iako ovaj prethodni proizvode u daleko većim brojevima nego Rusi svojeg Su-57.

Je li F-35 bolji od konkurencije, teško je ocijeniti, za početak zato što o mogućnostima ruskih i naročito kineskih aviona i dalje ne znamo sve, a uz to je njihovo operativno iskustvo znatno znatno manje nego ono F-35-ica. Ali zato je F-35 apsolutni kralj tržišta, što potkrepljuje nekoliko brojki, koje proizvođač Lockheed Martin ažurira na početku svakog mjeseca (probajte isto naći za Ruse ili Kineze...). Više od 1130 isporučenih aviona, prijeđeni milijun sati naleta, obučeno gotovo 2900 pilota, i ključno za ovaj tekst -kupilo ga je ili naručilo 20 država (računamo i SAD).

PROČITAJTE VIŠE Ima li F-35 Kill switch?

Računa se da bi Amerikanci ukupno trebali kupiti oko 2500 F-35-ica, u sve tri varijante (konvencionalna A, B koja ima mogućnost vertikalnog slijetanja i C, posebno ojačana za operacije s nosača aviona), dok bi njihovi saveznici, partneri i kupci mogli još 1100, ako li ne i više. Ako kao primjer troška nabavke tih aviona uzmemo Švicarsku, koja će za puni paket od 36 F-35-ica (avioni, obuka, vjerojatno i naoružanje) platiti oko 6 milijardi eura, jasno vam je o kakvoj se zaradi radi ne samo za Lockheed Martin, nego i za Boeing i desetke drugih američkih kooperanta koji sudjeluju u programu. SAD definitivno avione plaća manje, popust na količinu sigurno dobivaju i partneri i veći kupci poput Britanaca, Japanaca i Izraelaca, ali da svi uključeni u ovaj projekt tretiraju F-35 kao zlatnu koku, tu nema sumnje.

Pada mu ‘privlačnost‘

No, otkako je Trumpova administracija preuzela upravljanje prvom silom svijeta, F-35 sve manje se čini kao borbeni avion oko kojega bi neka zemlja poželjela graditi svoje ratno zrakoplovstvo. Ne zato što su sami avioni najednom postali lošiji, iako je program dosad bio opterećen nizom problema, već zato što se SAD više ne čini kao tako pouzdan partner.

Čisto da podsjetimo na najveće hitove Bijele kuće zadnjih mjeseci: zaokret prema Ukrajini (i Rusiji), prijetnja Danskoj da će im uzeti Grenland, prijetnja Panami da će joj uzeti Panamski kanal, ponuda Kanadi da postane 51. država SAD ili se suoči s diplomatskom verzijom konjske glave u krevetu (carine od 25, 50 ili koliko već posto Trump poželi) i tako dalje. Daleko od toga da je Bidenova administracija bila uvijek zlato prema saveznicima, sigurno nije. Ali bila je predvidljiva, što ima svoju vrijednost.

Na valu hirovite američke vanjske politike tako se prije više tjedana pojavila priča da F-35 ima "Kill Switch", to jest neki doslovni ili metaforički gumb kojim netko iz Pentagona (ili Lockheed Martina) može onesposobiti avion po želji. O tome smo već pisali prošlog tjedna, a ovdje na brzinu sumiramo: svi relevantni akteri zanijekali su da SAD imaju takvu opciju za F-35-ice. Ali kao što je to objasnio niz analitičara, takvo što im ni ne treba. Dovoljno je da otkažu svu logističku i drugu podršku nužnu za održavanje i normalne operacije ovog aviona i bilo koja država koja ima F-35-ice (osim donekle Izraela, koji je uz Washington ionako vezan pupčanom vrpcom) u problemima je već za nekoliko mjeseci.

PROČITAJTE VIŠE Ovo je fotografija o kojoj bruje fanovi avijacije diljem svijeta

I upravo se ta činjenica počela odražavati i na tržištu. Za početak, portugalski ministar obrane Nuno Melo prije tjedan dana poručio je da njegova država vrlo vjerojatno neće kupovati F-35, a kao razlog naveo je geopolitički kontekst i nepredvidljivost američke politike.

Potom su proteklog tjedna pokrenute glasine i da se Kanada, ona nesuđena 51. američka savezna država, koleba oko svoje narudžbe za 88 F-35A, a koje bi prema ugovoru iz 2023. platila više od 14 milijardi dolara. Kanađani tvrde da će prvih 16 aviona svakako kupovati, ali poručuju da je ipak potrebno sagledati nove okolnosti i vidjeti koliki rizik im ta nabavka nosi: tu su vijest jedva dočekali Šveđani, sudeći po poplavi tekstova i objava na internetu u kojima se Saabov novi Gripen E/F spominje kao možda i idealno rješenje za Kanadu. Podsjetimo, i taj avion bio je u igri za Kanadsko ratno zrakoplovstvo, ali na kraju nije izabran. I dok se Švedska sada čini kao potencijalno stabilniji partner, valja podsjetiti da Gripen zapravo pogoni američki motor - riječ je o Volvu RM12, koji je po licenci proizvedena verzija F404 Motora GE-a. Tako da se ni u ovom slučaju Kanađani ne bi baš riješili Amerikanaca...

Navodni tajni ugovor s Berlinom

Najzvučniju vijest u kategoriji "zašto ne F-35" objavio je pak londonski The Times u tekstu koji je objavljen u četvrtak, a u kojem se tvrdi da SAD u bilo kojem trenutku može Njemačkoj blokirati korištenje tih aviona ako bi se to kosilo s američkim interesima. Njemačka je naručila 35 F-35A modela, a od kojih još ni jedan nije isporučen. U članku koji potpisuje Olive Moody tvrdi se da je Pentagon u "dosad tajnom ugovoru" inzistirao na pravu da zaustavi izvođenje misija u iznimnim i hitnim situacijama važnim za američki nacionalni interes, a kao dodatni razlog za brigu navodi se i odbijenica Nijemcima da detaljno prouče način na koji se kompjutorima kontrolira ovaj avion.

Treba odmah reći da se ova vijest, a za koju kao izvor Times navodi njemački magazin Stern, doima mrvicu čudnom. Naime, zašto bi ijedna država, a kamoli sila kao Njemačka, pristala na to da njenim borbenim avionima de facto upravlja druga država (naročito ako ih plaćaju 8,8 milijardi dolara)?. Drugo, dio oko toga da Berlin nije imao pristup "kodu kojim kompjutor upravlja avionom" ne zvuči senzacionalno, budući da kompletni uvid u softver F-35-ica nije dobio nitko, osim možda Izraelaca.

No, činjenica je da se F-35 ozbiljno propituje. Već smo rekli da u tome mnogi vide priliku, od gorespomenutog Saaba, potom europskog konzorcija koji proizvodi Eurofighter i konačno francuskog Dassaulta koji zadnjih godina niže narudžbe za svoje Rafale. Iako, treba i tu biti pošten i spomenuti da, kao što je korisnik F-35 ovisan o SAD-u, tako je i korisnik Rafalea itekako ovisan o Francuskoj čije firme u potpunosti proizvode tehnologiju i dijelove na tom avionu. Da, sad je teško zamisliti da Francuzi najednom uskrate podršku Grčkoj u održavanju i operiranju Rafalea, ali 2027. i potencijalna predsjednica Marine Le Pen nisu daleko. A tada, tko zna.

Na kraju, podsjetimo i da kritika na F-35 nikada nije nedostajalo ni u samom SAD-u, ali s tom razlikom da je među pljuvačima ovaj put i Trumpov intimus Elon Musk, čovjek na čelu odjela zaduženog za rezanje troškova. Iako njegove tvrdnje o tome da bi dronovi već sad mogli potpuno zamijeniti borbene avione stručnjaci odreda opovrgavaju, američkom vojnom aparatu sasvim sigurno nije drago slušati kritike. F-35 dosad je preživio nebrojene teškoće u razvoju i proizvodnji, više raznih incidenata te ogromna prekoračenja rokova i troškova. Sada pozamašnoj listi problema mogu dodati i američkog predsjednika i njegove suradnike. Ali budući da se radi o "premium" proizvodu američke vojne industrije, koja je pipke pustila u sve ključne pore saveznih država, imamo osjećaj da će svi na kraju dogovoriti da posao ne pati.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. ožujak 2025 17:06