Zatvaraju se ugljenokopi koji su hranili milijune rudara

Veliko i bogato poglavlje njemačke industrije bliži se kraju, reakcija je kojom su analitičari dočekali vijest o zatvaranju rudnika kamenog ugljena u Marlowu u kojem je više od tri tisuće rudara kopalo oko tri milijuna tona ugljena godišnje.

Nekad važna grana njemačke, ali i svjetske industrije tako iz godine u godinu postaje tek relikt prošlosti. Na čitavom teritoriju Njemačke ostala su tako još samo dva rudnika kamenog ugljena - u Bottropu i Ibenbirenu. Sudbina ni njima nije svijetla - planirano je zatvaranje oba rudnika tijekom 2018. godine, čime će definitivno završiti era rudarenja kamenog ugljena u Njemačkoj.

Socijalna politika

Dovoljno je reći kako je prije samo nekoliko desetljeća, krajem pedesetih godina prošlog stoljeća, Njemačka imala 153 rudnika. Godišnje bi 600 tisuća rudara izvadilo više od 125 milijuna tona kamenog ugljena. Bilo je to vrijeme kada je ta ruda bila na visokoj cijeni, što je stvorilo prosperitet čitavih gradova. Već šezdesetih godina počela su zatvaranja rudnika jer se njemački kameni ugljen nije mogao boriti s konkurencijom - jeftinom uvoznom sirovinom. Ipak, stručnjaci kažu kako je jedna od velikih socijalno-političkih značajki moderne Njemačke što gotovo ni jedan rudar nije dobio otkaz - preraspoređeni su u druge ugljenokope ili su dobili prijevremenu mirovinu s kojom su bili zadovoljni.

Prodaja opreme

Rudari iz ugljenokopa u Marlowu još će neko vrijeme biti angažirano na vađenju opreme iz dubina rudničkih hodnika, skupocjenih strojeva koji će biti prodani nekoj od zemalja koja još njeguje tu granu industrije. U isto vrijeme stiže vijest o gašenju Kellingleyja, posljednjeg britanskog rudnika ugljena, smještenog na sjeveru Yorkshirea. Ugljenokop je u petak prekinuo 50-godišnju proizvodnju jer je britanska vlada ocijenila kako kopanje ugljena više nije profitabilna djelatnost.

Vlada je također najavila da će do kraja 2025. zaustaviti rad svih svojih elektrana na ugljen da bi smanjila onečišćenje okoliša.

Ipak, u Velikoj Britaniji bilježi se drukčiji socioekonomski odjek gašenja nekad popularne industrije, jer su rudnici nešto uz što su odrasle generacije radnika na tom području. Naime, većina rudara u “Velikom K”, što je popularno ime za rudnik u Kellingleyju, zaposlila se s jedva 15 godina te ne znaju što bi drugo radili.

- Neki su našli drugo zaposlenje, neki odlaze u mirovinu, a neki traže posao. To je žalosno, ali gospodarski argument ima veću težinu - rekao je voditelj rudnika Shaun McLoughlin.

Baš kao i njemačko, britansko rudarstvo bilo je vrlo važna grana domaćeg gospodarstva. Smatra se kako je zlatno doba bilo početkom dvadesetih, kada je u dubinama engleskih rudnika svakodnevno radilo više od 1,2 milijuna rudara. Prošle godine, uslijed sve većeg korištenja obnovljive energije, industrija je spala na svega četiri tisuće rudara. Engleski rudari postali su jedan od simbola borbe protiv liberalističke politike premijerke Margaret Thatcher, poznatije i kao Čelična lady.

Rudarska oprema iz njemačkih i britanskih ugljenokopa bit će prodana zainteresiranim rudnicima, a već se spominju nalazišta u Turskoj, Ukrajini ali i Češkoj.