Srijeda 11. prosinca ujedno je 1022. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje uz jake padaline do kraja tjedna očekuju još snijega te ozbiljno zahlađenje (do noćnih temperatura od -7 stupnjeva celzijusa). Imajući u vidu i dosadašnje loše vrijeme, ne čudi da su kopneni sukobi malo manjeg intenziteta, a problemima se susreću i zrakoplovstvo te bespilotne letjelice. Zato nisu čudni navodi kako se u zadnjih tjedan dana u Ukrajini bilježilo gotovo 500 vođenih zrakoplovnih bombi (učestalost je pala od oko 150 komada dnevno na njih pedesetak), oko 400 kamikaza-dronova raznih vrsta, te gotovo 20 raznih raketa. Ujedno, proteklih je dana nastavljena i provedba redukcija u opskrbi strujom za gospodarstvo tijekom većine svakog dana, a za građanstvo prema rasporedima u više ciklusa tijekom dana – dok je za očekivati da se ova neugoda dodatno intenzivira s nadolaskom hladnijeg vremena krajem tjedna.
Za to vrijeme i u samoj Ukrajini rastu neizvjesnosti po pitanju tijeka rata u nekoliko nadolazećih mjeseci. S jedne strane, raspravlja se o potencijalnom borbenom korištenju 155. brigade koja je svježe pristigla s obuke u Francuskoj (hoće li biti na bojište slana kao organska postrojba ili po dijelovima na razne kritične točke – kako se to relativno neuspješno prakticiralo zadnje vrijeme), a upitni su i radovi na izgradnji obrambenih fortifikacija u Dnjepropetrovskoj oblasti u koje se tijekom zadnje godine navodno uložilo oko 7,3 milijuna USD. Naime, prema nekim medijskim navodima, time se u zaleđu Pokrovska (trenutno na bojišnici) prema zapadu i rijeci Dnjepar nije uspjelo postaviti ikakve ozbiljnije utvrđene obrambene linije šireg opsega. Pri tome, domaća politička scena još je uvijek opterećena i problemom nepostojanja uvjeta za izlazak iz sastava Oružanih snaga nakon dugog vremena u obrani države – gdje povremeno članovi obitelji branitelja traže da se ustanove i jasni kriteriji za demobilizaciju nakon više godina neprekidnog ratovanja. Ujedno je oživjelo i pitanje provedbe predsjedničkih izbora (kojih nema u vrijeme izvanrednog stanja, ali bi bili provedeni ubrzo nakon njegova prestanka ako bude primirja) – gdje se opet spominje i potencijalna kandidatura bivšeg Vrhovnog zapovjednika, sada umirovljenog generala Valerija Zalužnog (aktualnog veleposlanika Ukrajine u Velikoj Britaniji). Naravno, sve te (stvarne ili prividne) diskusije i problemi zapravo su sporedni u vrijeme kada i nadalje traju žestoke borbe kako u ruskoj regiji Kursk, tako i na istoku, jugoistoku te jugu same Ukrajine.
Kako se čulo od ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, Ukrajina je pretrpjela 43.000 mrtvih i oko 370 tisuća ranjenih – nasuprot ruskih oko 198 tisuća mrtvih i još oko 550 tisuća ranjenih – što su velike, ali u suštini neprovjerljive brojke. Uz to se iz ukrajinskog Ministarstva unutarnjih poslova čulo i da je od oko 100.000 ukrajinskih policajaca njih oko pola stalno u zoni borbenih djelovanja (bez navoda ikakvih gubitaka). No, ono što je za ratovanje možda i bitnije – u ponedjeljak 9. prosinca Vijeće Europske unije je Ukrajini odobrilo drugu tranšu od preko 4,2 milijarde eura iz fonda „Ukraine Facility“, koje bi u državni proračun trebale stići vrlo skoro. Možda je još i važnije da se u utorak 10. prosinca čulo i o izvršenju uplate Sjedinjenih Američkih Država koje su 20 milijardi USD kredita isplativog iz sankcijama zamrznute ruske imovine predale Svjetskoj banci. Riječ je o bitnom dijelu potpore ukupno vrijedne preko 50 milijardi USD, usuglašene u okviru skupine G7 – koju se požurilo isplatiti prije nego na vlast u SAD dođe Donald Trump, koji bi takvu transakciju mogao zaustaviti. U istom tom kontekstu treba gledati i paket vojne pomoći iz SAD objavljen u subotu 7. prosinca, gdje se kod američke vojne industrije za oko 988 milijuna USD naručilo izradu vojnih roba za Ukrajinu (Ukraine Security Assistance Initiative – USAI). Riječ je pretežito o raketama za sustav HIMARS, raznim bespilotnim letjelicama te rezervnim dijelovima za razno topničko naoružanje i oklopništvo koje je već ranije bilo donirano Ukrajini. Ujedno se te iste subote čulo i o potpisivanju dodatnog ugovora s tvrtkom Elona Muska SpaceX – kojim je američki Pentagon za Ukrajinu osigurao produljenje te proširenje pristupa komunikacijskom sustavu Starlink (te njegovoj militariziranoj verziji Starshield). Naravno, sve to je u domeni aktualne predsjedničke administracije Joe Bidena za razliku od poteza koji na ikoji način trebaju i suradnju američkih republikanaca (koji su izgleda konačno zakočili i predsjedničku inicijativu da se do kraja godine u prijelaznom financiranju države izdvoji dodatnih 24 milijarde USD za pomoć Ukrajini).
Međunarodna sfera
Za razliku od ovih konkretnih novosti, zadnjih se dana na međunarodnoj sceni veliki dio pitanja Ukrajine odvijao u Parizu – gdje su se prigodom svečanog otvaranja obnovljene katedrale Notre Dame uspjeli sastati francuski predsjednik Emmanuel Macron, američki budući predsjednik Donald Trump (kojem je ovo prvi veći inozemni put od izbora, praćen diskusijom o tome koliko je uopće primjereno da već vidljivo tjera vanjsku politiku SAD oko 40 dana prije inauguracije), te ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. Iako je ostalo otvoreno pitanje koliko je dugo Zelenski uopće proveo s Trumpom i Macronom te subote 7. prosinca (ukrajinski izvori vele 35 minuta, dok je Trump kasnije spomenuo „zadnjih 10 minuta sastanka“) – sve tri strane su nastojale ovaj susret prikazati kao izuzetno važan. Naravno, istina je vjerojatno sasvim drugačija, budući se njihovi stavovi po pitanju rata u Ukrajini temeljito razlikuju. Dok Trump još uvijek prvenstveno Ukrajinu poziva da „odmah prekine vatru“, a za Rusiju ističe kako „dobro poznaje Vladimira“ pa je sada njegovo „vrijeme da djeluje“ – izgleda da je postalo jasno kako Zelenski i Ukrajina pokazuju volju za pregovore (i određene kompromise), dok Rusija još pažljivo promatra razvoj stvari te u osnovi nastavlja inzistirati na svemu onome o čemu govore već godinama – uzimanje u obzir „realnosti na terenu“, odustajanje Ukrajine od NATO članstva, te legalizaciju pripajanja još 4 ukrajinske oblasti (od kojih se vojno osvojila većina Luganske oblasti, ali i značajni dijelovi Donjecke, Zaporiške i Hersonske oblasti). Uz to, službena Moskva pretpostavlja da nema više govora o već ranije anektiranom Krimu, a nisu se izjasnili ni o pitanju rješavanja problema vezanih uz nastavak postojanja bojišta u ruskoj regiji Kursk i ukrajinskoj Harkivskoj oblasti. Naravno, tu Rusi koriste svaku priliku da napomenu kako su njihovi borbeni gubici zapravo bitno manji od onih ukrajinskih – zaboravljajući jednostavnu činjenicu da su većinu od zadnje tri godine ipak oni proveli u napadu, pa je potpuno nevjerojatno da napadači trpe manje žrtve od branitelja u utvrđenim obrambenim položajima širom niza ukrajinskih naselja.
Dok se iz Moskve čuje kako je „blizu postizanje ciljeva Specijalne vojne operacije“, a Ruska Federacija ima „stratešku inicijativu u svim područjima“ – ne smije se zanemariti ni činjenicu kako je baš Rusija svojom agresijom prekršila sva dosadašnja sigurnosna jamstva koja se iz međunarodnih krugova desetljećima davalo Ukrajini – tako da sada članstvo u NATO savezu i Europskoj uniji ostaje jedinom ozbiljnom garancijom da se nakon kraćeg primirja ruska agresija neće ipak nastaviti. Upravo zato Ukrajina i tako žestoko inzistira na NATO pozivnici i članstvu, pristupu Europskoj uniji, pa i potencijalnom stacioniranju zapadnih mirovnih snaga u zemlji, nasuprot ruskim tezama o nužnoj „neutralnosti Ukrajine“ (čime zemlja ostaje izložena i potencijalnim ruskim vojnim avanturama u budućnosti).
Ujedno, tijekom posjeta Parizu, Zelenski je razgovarao i s gruzijskom predsjednicom Salome Zurabishvili o nemirima koji tu zemlju potresaju zbog problematične provedbe izbora te odluka proruskih snaga da zamrznu pristupanje Europskoj uniji, kao i sa saveznim kancelarom Austrije Karlom Nehammerom o daljnjoj pomoći ove vojno neutralne članice EU agresijom pogođenoj Ukrajini. Ujedno je u ponedjeljak 9. prosinca i ukrajinski premijer Denis Šmihal u Njemačkoj posjetio tamošnji parlament – da bi sadašnja oporba iz CDU/CSU opet potvrdila nastavak podrške Ukrajini, što će biti posebno značajno ako te stranke uskoro opet osvoje vlast u državi. Njihov kandidat za kancelara Friedrich Merz već je više puta pozivao da se Ukrajini stave na raspolaganje njemačke rakete Taurus, a predložio je i stvaranje „Kontaktne skupine“ koja bi okupila Njemačku, Francusku, Veliku Britaniju i Poljsku radi razvoja europskih stajališta o okončanju rata u Ukrajini. Treba napomenuti kako ta ideja baš i nije pala na posebno plodno tlo u samoj Ukrajini – gdje se napominje da takvi forumi za konzultacije već postoje, u njima kao predstavnica nordijskih država dodatno sudjeluje i Danska (koja je najavila povećanje svoje potpore Ukrajini te izdvajanja za njihovo naoružavanje), a sastanak te grupe bi se trebao održati tijekom ovog mjeseca.
Naravno, svi ovi skupovi i razgovori događaju se u vrijeme dok svi pažljivo prate stanje u Siriji – kako urušavanje tamošnje diktature Bašara al-Asada, tako i neuspjeh tamošnjih ruskih vojnih djelovanja, te užurbane pripreme bilo za sklapanje nekog novog dogovora Moskve sa sirijskom oporbom ili rusko vojno povlačenje iz te mediteranske države. Riječ je tu o još jednom neuspjehu Ruske Federacije da podrži svoje inozemne saveznike (nakon Armenije, koju se ostavilo bez pomoći u jesen 2023. godine) – gdje postaje najbolje vidljivo koliko se zapravo resursa i snage potrošilo na borbe u Ukrajini tako da nije ostalo dovoljno i za daljnje održavanje al-Asada na vlasti. No, dok Iran optužuje Ukrajinu da je bespilotnim letjelicama opskrbila oporbene „teroriste“ u Siriji – potpuno zanemarujući činjenicu iranske opskrbe Rusije bespilotnim letjelicama koje već godinama gotovo svakodnevno razaraju ukrajinsku infrastrukturu – ipak s posebnom pažnjom treba pratiti daljnju sudbinu ruske pomorske baze Tartus i zrakoplovne baze Hmeimim na sjeverozapadu Sirije. Naime, kompletan gubitak ovih vojnih instalacija uvelike bi u pitanje mogao dovesti i efikasnost svih dosadašnjih ruskih aktivnosti širom Afrike, gdje je Rusija zadnjih godina bila iznimno aktivna. Ipak, sve te bitne novosti ne bi smjele u potpunosti skrenuti pažnju ni s događanja u samoj Europskoj uniji – gdje se u Rumunjskoj od kraja prošlog tjedna spominje ruski hibridni napad na demokratski proces izbora predsjednika države, dok je u Nizozemskoj zadnjih dana izgleda uspjelo hvatanje ruskog špijuna u tamošnjim za svjetsku elektroničku industriju strateški važnim poduzećima.
Stanje na bojištima – ruska regija Kursk
Usprkos relativno skromnoj količini borbenih informacija s bojišta na jugozapadu ruske regije Kursk, ipak se može registrirati nastavak žestokih borbi na zapadnom rubu od Ukrajine okupirane zone, kao i promjene bojišnice na krajnjem jugoistoku čitave ove borbene zone. Sve se to događa u okolnostima lošeg vremena s ponešto snijega, gdje i sami Rusi priznaju da mraz stvara dodatne probleme ne samo vojsci nego i preostalim ruskim civilima (kojima se pojačano reklamira novog guvernera regije Kursk Aleksandera Hinšteina, dok se prošle vlasti optužuje za utaju sredstava namijenjenih utvrđivanju granice i osiguravanju sigurnosti građana).
Glavnina ruskog pritiska izgleda i dalje usmjerena na zapadni i sjeverozapadni rub od Ukrajine okupirane zone – no usprkos nastavku ruskih napada na pogranično selo Nikolaevo-Darino, izgleda da ukrajinski protunapadi na naselje Darino (oko 1,5 km sjeveroistočno) nisu bili uspješni. Zato ne čudi ni današnja službena ruska objava o „oslobađanju“ ovog lokaliteta. Ipak, borbe su nastavljene dalje na sjeveroistok, oko sela Nižnjij Klin (oko 3 km sjeveroistočno), dok se nadalje spominju i sukobi u pozadini ovih položaja, kod sela Sverdlikovo i Lebedevka (oko 6 i 7 km istočnije). Slično stanje izgleda vlada i u trokutu Novoivanovka-Leonidovo-Aleksandrija (oko 5 km sjeveroistočno od sela Nižnjij Klin) – gdje se nadalje bilježe konstantna sukobljavanja oko sva tri naselja. Na sjevernom rubu ukrajinske okupirane zone – izgleda da je selo Krugljenjkoe (3 km sjeveroistočno od Leonidova) i dalje u ukrajinskim rukama, a nadalje se redovito spominje i nastavak borbi na liniji od naselja Novaja Soročina na sjeveru, kroz Staraju Soročinu i Malaju Loknju, pa sve do Viktorovke i sela Nikoljskij na jugu. Doduše, nije do kraja jasno od kuda točno tu dolaze ruski napadi, posebno na južnome dijelu ove linije naselja. Što se tiče stanja na istočnom rubu od Ukrajine okupirane zone u ruskoj regiji Kursk – ondje bojišnica izgleda i dalje ide od Ruskoe Porečnoe preko Čerkaskoe Porečnoe do Martinovke i Mihailovke, pa južno do Ruskaje Konopeljke i Čerkaskaje Konopeljke. Ovdje od sredine prošlog tjedna izgleda traju pojačani ruski napadi centrirani na prostor oko Martinovke, dok je početkom ovoga tjedna poprilično oživjela i fronta na jugoistoku od Ukrajine okupirane zone. Do ponedjeljka 9. prosinca postalo je jasno da su ruski napadi imali učinka u zoni oko sela Plehovo na krajnjem jugoistoku čitave okupirane zone. Nakon što su i ukrajinski izvori priznali ulazak Rusa u južni dio ovog naselja, postoji dobra mogućnost da je taj prodor zapravo bitno veći, te da su ukrajinske snage u čitavom tom kraju izvele povlačenje preko rijeke Psjol koja tu meandrira i uvelike okružuje prostor naselja Plehovo. Takve bi novosti objasnile i ruske navode o nastavku napadnih djelovanja prema selu Guevo (oko 3,5 km zapadno, preko rijeke), ali i prema Kurilovki (oko 4 km na sjeverozapad, opet preko rijeke Psjol). Ujedno se čulo i o ruskom pritisku sjeverno od te zone – prema naselju Čerkaskaja Konopeljka, ali uz nejasan učinak. Da stvar bude neugodnija, izgleda da je prodor u Plehovo bio praćen i preuzimanjem ovećih šumskih prostora južno od naselja, sve do granice s Ukrajinom pa i preko nje. Tu se spominje okupacija pograničnog ukrajinskog naselja Oleksandrija, no nije jasno o kolikom se zapravo opsegu prekograničnog upada radi.
Stanje na bojištu – Ukrajina
Dok je zahlađenje uvelike umanjilo djelovanja ratnog zrakoplovstva i bespilotnih letjelica, ipak su nastavljeni kopneni okršaji uzduž većine fronte u Ukrajini. Na sjeveru Harkivske oblasti borbe su bilježene na prilazima okupiranom Gliboke i nedalekom ukrajinskom uporištu Lipci, te istočnije kod sela Staricja, oko grada Vovčanska i njegovog prigradskog sela Tihe na istoku. Sve ovo nije dovelo do ikakvih vidljivih promjena bojišnice, jednako kao ni borbe oko 80 km jugoistočno, na prilazima gradu Kupjansku. Kako izgleda, i nadalje opstaje ruski mostobran preko rijeke Oskil, oko 10 km sjeverno od grada (južno od ukrajinskog sela Dvorična, istočno od sela Zapadne, te prema Kindrašivki na jugu) – a njegovom održanju doprinose i ruski zračni napadi na okolne ukrajinske položaje. Jednako tako se nije čulo o bitnijim novostima ni iz borbi uz sam urbani prostor istočnog dijela Kupjanska, kao ni oko 17 km južnije – gdje Rusi neprekidno nastoje proširiti svoju zonu uz istočnu obalu rijeke Oskil – napadajući iz okupirane Kolisnikivke na sjever (prema Gluškivki i Novoosinove), te na jug iz okupirane Krugljakivke (prema selu Zagrizove, a izgleda i oko njega prema još južnijim naseljima Boguslavka i Nova Krugljakivka). Osim borbi kod obližnjeg ukrajinskog naselja Lozova (7 km jugoistočno od okupirane Krugljakivke), čulo se o okršajima južnije – kod okupiranih sela Višneve i Peršotravneve (pritisak na zapad prema selu Zeleni Gaj, te južno i jugoistočno, na izbočenu zonu sela Nadija), ali i na istočnim prilazima sela Černešćina, Druželjubivka i Grekivka. Jednako su tako nastavljena i sukobljavanja južnije u samom selu Terni, kao i zapadno od Jampolivke, Zarične i naselja Torske.
Južno od rijeke Siverski Donjec bilježilo se malo kopnenih okršaja, sve do zone blizu ukrajinskog uporišta Časiv Jar. To obuhvaća sukobe sjeverno od grada (kod Orihovo-Vasilivke i sela Novomarkove), u samom Časiv Jaru, te južno od grada (na prilazima selu Stupočki te istočno od Bile Gore). Slično je žestoko bilo i u samom ukrajinskom gradu Torecku, oko 22 km južno od Časiv Jara. Uz nastavak borbi u sjeveroistočnim prigradskim naseljima Diliivka i Dačne, glavnina novosti je zadnjih dana dolazila iz centralne zone Torecka. Ruski izvori ondje od ponedjeljka 9. prosinca navode širenje okupiranog područja oko pojedinih školskih i upravnih kompleksa u centru, kao i navodno zauzimanje čitave industrijske zone tzv. „Centralnog rudnika“ na jugu centra grada (nakon zauzimanja glavnine južne četvrti Zabalka tijekom 7. prosinca). Za to vrijeme, južno od centra Torecka ustrajno se spominju okršaji u prigradskom selu Nelipivka, baš kao i jugozapadno – u trokutu naselja Novospaske-Leonidivka-Šćerbinivka. Za razliku od toga, i dalje se drže ukrajinske obrambene linije između Torecka i Pokrovska, kao i na jugoistočnim prilazima Pokrovsku (od Miroljubivke na sjeveru do sela Lisivka). No to se nipošto ne može reći za obrambene položaje južno od Pokrovska. Ondje se na zapad od Lisivke formirala fronta kroz sela Dačenske, Zelene i Vidrodženja, pa još oko 2 km na zapad do naselja Ševčenko, te daljnjih oko 2 km do sela Pišćane. Upravo je tu naselje Ševčenko od 6. prosinca poprište žestokih napada koji su podijelili njegov prostor, u kojem se bilježilo i ukrajinske gubitke više oklopnih vozila. Ruski prodor na čitavu ovu obrambenu liniju postao je moguć od zauzimanja malo južnijeg sela Žovte (ruska zastava dignuta 10. prosinca, kada je i službeno oglašena okupacija) te Novopustinka (navodno okupirana još 4. prosinca) – uz istodobne daljnje ruske prodore na zapad do sela Novotroicke (odolijeva od 7. prosinca), ali i južnije kroz otvorene poljoprivredne prostore. Izgleda da se time zaobilazi ukrajinsko uporište Puškine oko kojeg i dalje traju borbe, uz istodobni prilaz i zapadnijim naseljima Novoolenivka i Ukrainka, na čijim se istočnim prilazima bilježilo borbe.
Borbe oko grada Kurahove
Iako samo malo južnije još donekle odolijeva obrana samog urbanog prostora grada Kurahove – (1) sjeverno od grada bilježilo se ruski upad u selo Zorja, većinsku okupaciju sela Soncivka i borbe u naselju Stari Terni na zapadnom kraju Kurahivskog vodnog rezervoara – sve to usporedno s postupnim ukrajinskim prepuštanjem pojedinih preostalih prostora između ovih naselja te istočno od poteza između Soncivke i sela Stari Terni (gdje su 7. prosinca Rusi službeno objavili i okupaciju sela Bereski). (2) Posebno treba spomenuti i okršaje oko sela Dačne, oko 2,5 km jugozapadno od sela Stari Terni, budući je ono baš na cesti koja ostatke grada Kurahove spaja s ukrajinskim zaleđem. Njegova bi okupacija imala dodatne loše posljedice po (3) preostale branitelje grada, sada izgleda koncentrirane u središnjoj zoni grada, u njegovom zapadnom industrijskom dijelu, te u južnom naselju višekatnica Pivdenji koje je možda i djelom u lokalnom opkoljenju. Nije ništa bolje ni (4) u zoni oko 8 km južno od grada Kurahove – gdje se i dalje održava obrana niza ukrajinskih naselja uz rijeku Suhi Jali. Ondje se izgleda ukrajinska elitna 79. padobranska brigada postupno povlači prema zapadu, još držeći Romanivku (Rusi službeno objavili okupaciju 3. prosinca) kao krajnji položaj. Uz to se prema zapadu održava selo Gannivke sjeverno od rijeke i Veseli Gaj na južnoj obali (Rusi upali danas, pa traju borbe u samom selu), te posebno sama Uspenivka – do čijih su sjevernih prilaza agresori dospjeli od okupiranog sela Daljne, a sada se približavaju i s juga okupacijom sela Trudove. Idućih desetak km na zapad postaju također sve većim problemom, budući se 8. i 9. prosinca video materijalima potvrdilo ruski upad u sela na južnoj strani rijeke Suhi Jali – kako u Kostjantinopolske tako i u Suhi Jali (iako je ondje ruska okupacija bila službeno objavljena još 6. prosinca).
Sve se te novosti uklapaju u problematiku obrane ukrajinskog uporišta Velika Novosilka, čija šira zona započinje još oko 15 km dalje na zapad. Iako sjeverno od Velike Novosilke još izgleda odolijeva obrana sela Rozliv (oko 17 km sjeveroistočno od grada), a protunapade branitelja se zadnjih dana bilježilo na prostoru sela Rozdoljne (oko 8 km sjeveroistočno od Velike Novosilke) i Novi Komar (oko 3 km južnije, ali zapadno od trase logistički bitne ceste T-0518) – izgleda da se tu spomenuti ruski pritisak počinje borbeno kombinirati s naletima prema Velikoj Novosilki s juga. Konkretno, dok je 4. prosinca jugoistočno od grada bilo okupirano selo Blagodatne (udaljeno oko 3 km, Rusi službeno objavili okupaciju 8. prosinca), zadnjih dana je ojačao i pritisak jugozapadno od grada – prema ukrajinskim uporištima Makarivka, Storoževe i Neskučne te preko istoimene visoravni prema selu Vremivka. Time je sve neugodnija pozicija branitelja na samome spoju Donjecke regije i Zaporižja – dviju od 4 ukrajinske regije koje Vladimir Putin svakako želi vidjeti osvojene, čemu služe i okršaji desetak km jugozapadno od Velike Novosilke (u predjelu naselja Rivnopilj, Novosilka, Zelene Polje i Novodarivka). Napomenimo još da se dalje na zapad u regiji Zaporižje bilježe tek povremeni pokušaji napredovanja agresora, uvelike usmjereni na ukrajinska uporišta Orihiv te Kamjanske kod rijeke Dnjepar – dok nema kraja žrtvama u prostoru grada Hersona na donjem toku Dnjepra, gdje navodno Rusi treniraju svoje nove operatere bespilotnih letjelica lovom na civile i njihova vozila.
Za kraj spomenimo još i da su ove noći navodno bili izvedeni prvi napadi novim ukrajinskim hibridom bespilotne letjelice i rakete – oružjem nazvanim „Peklo“ ili „Pakao“ predstavljenim 6. prosinca, s navodnim dometom od ukupno 700 kilometara i velikom brzinom leta prema ciljevima. Njime se kao prvo noćas pogodilo vojno skladište nafte Transneft kod sela Sven, oko 20 km od grada Brijanska u istoimenoj ruskoj regiji. Od ukupno lansiranih 10 tih novih oružja, navodno ih je 6 pogodilo cilj. Ujedno, čulo se za korištenje ovog novog oružja i u noćašnjem napadu na ruski grad Taganrog. Navodno se ondje gađalo tamošnji zrakoplovni tehnički centar „G. M. Beriev“, gdje su naknadno bili bilježeni jaki požari.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....