POLITIČKA ISPOVIJEST

TONINO PICULA 'Šanse da se SDP oporavi ili da definitivno propadne otprilike su pola-pola'

Vjerujem da mogu biti dio rješenja za SDP. Ja sam tu. Neću bježati od bilo koje svoje odgovornosti. Ne bih ovog trenutka ništa isključio. Ni mogućnost još aktivnijeg bavljenja strankom.
 Goran Mehkek/CROPIX

Događaji koji trenutno tresu SDP samo su vrh ledenog brijega - rekao je Tonino Picula povodom dramatične sjednice Glavnog odbora Socijaldemokratske partije koja je okončana potpunom i bratoubilačkim emocijama natopljenom podjelom. Kao apsolutni pojedinačni pobjednik nedavnih europskih izbora, s više od 130 tisuća osvojenih preferencijalnih glasova, Picula je u prilično komotnoj poziciji. Potvrdio je mandat europskog parlamentarca. Kažnjeničko peto mjesto na izbornoj listi, kojim ga je šef stranke pokušao poniziti, funkcioniralo je kao vjetar u krila. Postalo jedan od ključnih argumenata u njegovoj kampanji. Glasanje za Piculu jednim se, vjerojatno velikim, dijelom pretvorilo u izjašnjavanje protiv Zorana Milanovića. Ne čudi onda da s njegovim imenom u posljednje vrijeme jako barata i vrlo razgranata unutarstranačka kombinatorika. Picula se u javnosti sve više vidi kao potencijalni Milanovićev nasljednik. Kao mogući budući SDP-ov lider. Ima li takvih ambicija? Zašto govori o vrhu ledenog brijega? Što se u SDP-u krije ispod površine?

- Sjednica Glavnog odbora SDP-a verificirala je prije svega duboku krizu koncepcije i vođenja stranke. Elementi te krize mogli su se prepoznati i prije SDP-ova dolaska na vlast, ali se s vremenom jako zaoštravaju. Sada su opreke buknule punom snagom. Kao okidač djelovala je odluka stranačkog predsjedništva o isključenju Slavka Linića iz SDP-a. Činjenica da je Glavni odbor cijeli dan zasjedao u punom sastavu znak je visoke razine mobiliziranosti. Činjenica da u glasanju praktično nije bilo suzdržanih govori o oštrini podjele.

Nastanak krize, koja je sada eksplodirala, povezujete s mandatom Zorana Milanovića na čelu stranke?

- Preciznije, s novim vodstvom koje je od 2007., nakon smrti Ivice Račana, vremenom potpuno preuzelo SDP. Naravno, ne može se poreći da je Zoran Milanović u proteklih sedam godina davao najsnažniji pečat radu i javnoj percepciji stranke. Neuspješnost njegove Vlade samo multiplicira probleme koji se u SDP-u vuku već duže vrijeme.

Hoćete reći da sukobi nisu definitivno okončani i zaključeni?

- Zaista bih volio da svi, bez obzira kako se izjasnili o isključenju Slavka Linića iz SDP-a, sjednicu Glavnog odbora shvatimo kao prijekopotreban početak rasprave o političkom profilu SDP-a. Kao početnu točku debate o tome što su socijaldemokratske vrijednosti danas. Prije svega nama, članovima SDP-a. Jer bez toga ne možemo biti uvjerljivi ni u njihovom zastupanju u širem društvu. Želio bih vjerovati da burni događaji u SDP-u predstavljaju početak neke vrste obnove stranke, a ne tek etapu u njenom daljem rastakanju. U tom slučaju, možda je sve to skupa ipak imalo nekakvog smisla. Bez obzira na traumatičnost događaja, pogotovo onog ispraćaja nakon završetka sjednice u grobnoj tišini.

Ispraćaj u grobnoj tišini? O čemu govorite?

- Da, to je nešto što sam po prvi put doživio. Bilo je teških sjednica u SDP-u, kada su se raspuštali cijeli ogranci ili su pojedinci odlazili iz stranke, ali nikad nije bilo ovako. Ovoga puta članovi Glavnog odbora, nakon objave rezultata glasanja, razišli su se u potpunoj tišini. Nijemo se, kao u nekoj grobnoj povorci, napuštalo onu veliku dvoranu na Iblerovom trgu, tako da me zazeblo oko srca. Situacija nije bila katarzična, nego upravo suprotno, ljudi su se duboko zamislili nad onim što se upravo bilo dogodilo.

Što sad? Pokretanje nove rasprave na Glavnom odboru, iniciranje sazivanja izvanredne konvencije, zahtjevi za izglasavanjem nepovjerenja predsjedniku stranke?

- Postoji više statutarnih mogućnosti. Ali, važno je da stranka nastavi sada započeti proces. Da drži otvorenim razgovore o svojoj budućnosti. Hoće li to biti na idućoj sjednici Glavnog odbora ili je bolje sazivanje neke izvještajno-tematske konvencije, na kojoj bi SDP podvukao crtu i otvoreno raspravio svoje unutarnje odnose, to ne znam. Ne bih prejudicirao ni dnevni red ni formalan organizacijski oblik takvog skupa, ali njegovo održavanje svakako smatram nužnim.

Koliko je takav razvoj stvari realan?

- Na sjednici Glavnog odbora vidjeli smo da ljudi vape za direktnom komunikacijom s vodstvom stranke. Također se pokazalo da - budimo blagi - nesporazum između dobrog dijela članstva i vodstva doista može biti takav da stranku opasno okljaštri i prije direktnog sučeljavanja s raznolikom političkom konkurencijom, koja je već ovog trena izrazito mobilizirana i motivirana, a jedan njen dio i posve moderniziran.

Čini mi se da imate problem na tri razine. Prvo, imate neuspješnu Vladu. Drugo, imate stranku koja je zapuštena, ne funkcionira, a sada se i radikalno dijeli. Treće, imate šefa stranke i premijera koji iz recentnih sukoba izlazi teško ranjen.

- Razloge svakog uspjeha ili neuspjeha treba tražiti u koktelu faktora. Nikako ne bih volio da se pokažu točnim dojmovi onih kritičara koji su sjednicu našeg Glavnog odbora, traumatičnu, ali i potrebnu u svakom pogledu, doživjeli kao obdukciju nad živim pacijentom. Po meni, dinamična je i živa rasprava pokazala da je prije svega SDP-u stalo do SDP-a. To nije bio skup apatičnih ljudi koji su, kao toliko puta dosad, bez nekog većeg interesa odradili sjednicu. To je ono što mi vraća povjerenje u stranku koja je znala dići svoj glas protiv vrlo žilavog autoritarizma još u devedesetim godinama. Ohrabruje da je ta crta antiautoritarnosti u SDP-u, uz neke oscilacije, ostala sačuvana. Mislim da je i za Hrvatsku jako dobro da je neka stranka sposobna samu sebe izložiti kritici još dok je na vlasti. Bez obzira što se nekima čini da svoju izvršnu vlast treba poštedjeti propitivanja ili kritike, oportunizam nikad nije dobar saveznik.

Da ste na mjestu Zorana Milanovića, što biste napravili, prvo u stranci, pa onda i u Vladi?

- Predsjednik SDP-a prije svega na svoju stranu mora dobiti stranku, koja u ovom trenutku očito dvoji o mnogo čemu što se u posljednje vrijeme događalo. Treba obnoviti politički rad. Stranka je svojedobno veliki potencijal imala u ljudima koji nisu nužno članovi SDP-a, ali su svojim stručnim znanjem ili iskustvom pomagali u artikuliranju politika. Rad u SDP-ovim savjetima ili nekim interesnim skupinama potpuno je zamro, dok su se druge pretvorile u grupe za lobiranje ili vođenje kadrovske politike od Sabora do lokalne samouprave, što je ponekad upravo groteskno. Čak ni članovi stranačkih tijela, o običnim pripadnicima stranke da ne govorimo, ne sudjeluju u stvaranju politika. Vrijeme je da SDP ponovno pronađe novu snagu.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 00:04