U Ivancu na oprezu zbog kravljeg ludila: 'Bio je u Venezueli i možda je pojeo neku ludu kravu'

Prve simptome bolesti Stjepan (63) je počeo osjećati u travnju. Vjerojatno se nije previše brinuo jer u obitelji ima izvrsnog liječnika, suprugu Francisku, omiljenu doktoricu, koja je već godinama na dužnosti ravnateljice Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije.

No, iz dana u dan njegovo zdravstveno stanje je bilo sve gore. Psihička rastrojenost, promjene raspoloženja, depresija pa čak i povremeni gubitak pamćenja, uz glavobolje i vrtoglavice te povremeni gubitak vida, sve su više dolazili do izražaja.

S tim simptomima primljen je u svibnju ove godine u varaždinsku Opću bolnicu. Liječnici su prionuli poslu i obavili sve dijagnostičke preglede koje su imali na raspolaganju, no unatoč tome nisu uspjeli utvrditi što se s pacijentom događa iako se njegovo zdravstveno stanje i dalje pogoršavalo.

Supruga Franciska odlučila se tada posvetiti mužu i ponudila ostavku na mjesto ravnateljice Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije.

Stavljen u karantenu

Nakon što liječnici u Varaždinu nisu uspjeli postaviti dijagnozu, Stjepan je početkom lipnja prevezen u KBC Zagreb, gdje su liječnici nakon nekoliko dana došli do šokantnog zaključka. Iako to nisu mogli potvrditi, posumnjali su da Stjepan boluje od rijetke, zlokobne i neizlječive bolesti koja brzo i nezaustavljivo napreduje. O svojim su sumnjama izvijestili kolege u Varaždinu, a u tamošnjoj Općoj bolnici zavladala je svojevrsna panika zbog toga jer se ni jedan liječnik ondje nikada nije susreo s tom bolešću. Stjepan je iz KBC-a Zagreb prevezen natrag u Opću bolnicu Varaždin, gdje je odmah stavljen u karantenu. Uprava bolnice naredila je da se steriliziraju svi medicinski instrumenti koji su bili u dodiru s pacijentom, a svaka prostorija u kojoj je boravio je dekontaminirana.

Samo nekoliko dana nakon što je ponovno premješten u varaždinsku bolnicu, u srijedu, 13. lipnja, Stjepan je umro.

Nakon smrti, obdukcija je obavljena u varaždinskoj bolnici kod dežurnog patologa koji nije mogao sa stopostotnom sigurnošću utvrditi da je uzrok smrti sporna bolest.

Jedini način da se to sa sigurnosću utvrdi je bilo da se uzorci pošalju u Institut za neurologiju Medicinskog fakulteta u Beču koji jedini može potvrditi je li pacijent doista bolovao od te rijetke i zlokobne bolesti.

Mjesec i pol dana kasnije, u varaždinsku je bolnicu stigao nalaz u kojem stoji kako je nedvojbeno da je pacijent bolovao od Creutzfeldt-Jakobove bolesti, rijetke, neizlječive bolesti propadanja mozga.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg