BIJES NAKON USVAJANJA DEKLARACIJE

Vojvodina: San o autonomiji ponižene i osiromašene pokrajine

Mašta se otela kontroli - kaže uz blagi osmijeh István Pásztor, predsjednik Skupštine Autonomne pokrajine Vojvodine, objašnjavajući u jednoj kratkoj rečenici buru koja se digla u Srbiji nakon što je Skupština, na čijem je čelu, 20. svibnja usvojila Deklaraciju o zaštiti ustavnih i zakonskih prava AP Vojvodine .

Već sama najava donošenja Deklaracije, dok je još bila u obliku prijedloga pripremljenog za raspravu u pokrajinskoj Skupštini, bila je povod za pokušaj stvaranja atmosfere nalik onoj od prije 25 godina, u vrijeme jogurt-revolucije, kada je na mig Slobodana Miloševića pometeno vojvođansko rukovodstvo, a njena dotadašnja autonomija - s gotovo identičnim ovlastima tadašnjih republika - prekrižena potezom pera. Sredinom travnja održan je skup nekoliko tisuća ljudi koji su pred zgradom pokrajinske Vlade, uz “Marš na Drinu” i vruće parole o sprečavanju razbijanja Srbije, autonomaštvu i separatizmu, tražili povlačenje Deklaracije, ostavku premijera Bojana Pajtića i izvanredne izbore u Vojvodini.

Jedina preostala oaza u kojoj Demokratska stranka Dragana Đilasa - nakon prošlogodišnjeg izbornog poraza Borisa Tadića - još ima vlast, odoljela je zahvaljujući stabilnoj većini u Skupštini, gdje zajedno s Ligom socijaldemokrata Vojvodine (LSV) i Savezom vojvođanskih Mađara (SVM) demokrati imaju 75 od 120 poslanika.

Nikolićevo viđenje

- Kada se pojave definirani regionalni interesi - nastavlja István Pásztor dok razgovaramo u njegovu prostranom kabinetu u kojem, među desetak ulja na platnu, dominira slika Milana Konjovića - kad se pojave ambicije za nešto opipljivo poput raspodjele odgovornosti i odlučivanja, uvijek se, u nekom obliku, pojave i dušobrižnici ‘zabrinuti’ za stabilnost države. A to je ovdje posebno bolno jer smo dobar dio vremena u razdoblju od proteklih 25 godina živjeli u okruženju gdje je javni govor uvijek bio opterećen traženjem krivaca i neprijatelja. I kad smo mislili da je toj priči napokon došao kraj, iznenadili smo se vidjevši da je Deklaracija, kao ‘nusprodukt’, imala ponovno oživljavanje politike kojoj je svojstveno traženje neprijatelja. Tako je ova Deklaracija, pored onoga što joj je bio glavni cilj, upozorila i na činjenicu da protok vremena ne znači automatski i iščezavanje pojava za koje smo u nedavnoj prošlosti platili visoku cijenu. Ona je poslužila i za međustranački obračun u kojem su jake riječi - poput separatizma, destabilizacije države ili odcjepljenja pojavljuju kao pojmovi koji bi trebali opredijeliti ishod te međustranačke borbe. Gledano s tog stajališta Deklaracija je za mene veliko razočaranje.

Nenad Čanak, vojvođanski političar koji se dva posljednja desetljeća više od svih bori za autonomiju Vojvodine i koji je svojedobno zagovarao Republiku Vojvodinu, kaže da Deklaracija ne predstavlja ništa novo, ponajmanje ono što u njoj vide Nikolićevi naprednjaci i Dačićevi socijalisti: platformu za odcjepljenje. Dok s Čankom i njegovim najbližim suradnicima, zastupnicima LSV-a u pokrajinskom i srbijanskom parlamentu, Branislavom Bogaroškim i Đorđem Stojišićem razgovaram u njegovoj postranoj kući na rubu Novog Sada, predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine kaže da se radi o klasičnom triku kojem pribjegava vlast da bi skrenula pozornost s Kosova na Vojvodinu. Čanak, čiji su politički stavovi uvijek izraženi direktno, bez previše diplomatskog okolišanja i ukrasnih fraza, pa ponekad zvuče surovo bolno, ne štedi ni autore Deklaracije, političare iz vrha vojvođanskog DS-a, svog koalicijskog partnera u Skupštini Vojvodine. On misli kako je Bojan Pajtić - aktualni vojvođanski premijer - s Deklaracijom izišao barem nekoliko godina prekasno jer se za stvarnu autonomiju Vojvodine moglo učiniti puno više dok je njegova Demokratska stranka bila na vlasti u Srbiji. Sada, kaže Čanak, Pajtić to pitanje postavlja zbog vlastitih interesa u strahu da bi naprednjaci i njihova perjanice u borbi protiv korupcije, prvi potpredsjednik Vlade Srbije, Aleksandar Vučić, mogao pokucati i na njegova, Pajtićeva, vrata.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 22:23