Ivan Vrdoljak nametnuo se kao jedan od najaktivnijih ministara u aktualnoj Vladi. U njegovu je resoru vrlo dinamično. Drama na dramu: svojevrsni rat s MOL-om oko Ine, prijetnje zatvaranjem rafinerija, sada bušotine na Jadranu i najave da će taj projekt tik uoči potpisivanja ugovora biti zaustavljen referendumom. Svejedno, Hrvatskoj se smiješi mogućnost da postane, kako tvrdi ministar, prava regionalna energetska sila. To se za posrnulo gospodarstvo, drugi dio Vrdoljakovih nadležnosti, ne može reći.
Kakav je trenutačno Vladin stav o referendumu o bušenju Jadrana?
- Premda se tu i tamo zna provući poneka zbunjujuća izjava, mislim da je to potpuno jasno. Za referendum nema ni razloga, ni potrebe. U proces istraživanja nalazišta plina i nafte u Jadranu krenuli smo prije dvije godine s preciznim vremenskim rokovima kojih se čvrsto držimo. Promijenili smo zakone, osnovali agenciju, raspisali natječaj, prikupili ponude i sad smo pri kraju, u prvoj polovici lipnja slijedi potpisivanje ugovora. Potpisat ćemo ugovore čim završimo procjenu utjecaja na okoliš.
Pitam zato što su s vrha Vlade, od samog premijera Milanovića, dolazile kontradiktorne izjave. Prije mjesec dana izjasnio se za održavanje referenduma, a potom je reterirao, najavljujući da je referendum moguć tek nađe li se nešto u Jadranu, dakle moguć je referendum o eksploataciji, ali ne i o istraživanju.
- Koliko sam ja razumio premijera, a razumio sam ga, on ne dovodi u pitanje potpisivanje ugovora, ni sve što iz njih slijedi. A hoće li netko nekada pokrenuti neki referendum, danas je nemoguće govoriti. Kao ministar gospodarstva želim poslati vrlo jasnu poruku, prije svega investitorima u Hrvatsku, da će Vlada projekt istraživanja i eksploatacije plina i nafte dovršiti po najboljim svjetskim standardima, poslovnim i ekološkim.
Je li istina da su neke tvrtke, koje su aplicirale na natječaju za bušenje u hrvatskome moru, tražile objašnjenje premijerovih hoću-neću izjava?
- To morate pitati Agenciju koja je u dnevnoj komunikaciji s tvrtkama koje su pred potpisom ugovora.
Što bi provođenje referenduma o plinskim i naftnim platformama u Jadranu praktično značilo za Hrvatsku?
- Ne planiramo provođenje referenduma.
Tako se tvrdilo i o nekim drugim referendumima, na primjer onom o monetizaciji autocesta, pa je Vlada ipak odustala od tog svog projekta?
- Dobro. Koje bi bile posljedice odustajanja od istraživanja i eksploatacije Jadrana? Prvo, isplata odštete tvrtkama koje su već ušle u posao. Hrvatska bi poslala krivu poruku mogućim investitorima. Pokazala bi se kao zemlja nedostojna povjerenja i mogla bi biti optužena za nevjerodostojno pregovaranje. Drugo, slijedilo bi povećanje cijena energenata. Istraživanje ugljikovodika osigurava nam jeftiniju energiju za građane i industriju. Da nemamo plina iz svojih bušotina na Jadranu, ne bi bilo ni skorog snižavanja cijena početka travnja. Treće, bez vlastite proizvodnje plina i nafte nema ni domaćih rafinerija u Rijeci i Sisku, neće biti ni Petrokemije i sličnih energetski intenzivnih tvrtki. Četvrto, ekološki se rizici u tom slučaju ne smanjuju, nego se povećavaju. Mnogo su veća opasnost stotine tankera s uvoznom naftom koji svake godine uđu u Jadran. Uostalom, jedine platforme za eksploataciju plina koje Hrvatska danas ima u Jadranu u neposrednoj su blizini Istre, treba li podsjećati, naše najrazvijenije turističke regije.
Ideje o referendumu pripisali ste uvozničkom lobiju. Tvrdite da se uvoznici najviše protive bušenju Jadrana?
- Nije li neobično da poznati ‘naftaši’, gospoda Davor Štern i Ivan Čermak, danas daju potpuno iste izjave kao ekoaktivist Vjeran Piršić. Radi se, naravno, o interesima. Na uvozu plina i nafte - oko milijardu kubika plina i 80 posto ukupnih hrvatskih naftnih potreba - ostvaruju se vrtoglave zarade, teške milijarde kuna. S povećanjem domaće proizvodnje taj se kolač smanjuje pa je jasno da uvoznici imaju razloga financirati stopiranje projekta istraživanja i eksploatacije Jadrana. Ali, to im neće proći. Hrvatska će biti energetska sila i građani će imati sigurnost opskrbe i jeftinije energente.
Nedavno ste razgovarali s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović. Koliko znam, informirali ste je o ukupnoj energetskoj politici?
- Da, informirao sam predsjednicu o LNG projektu te o projektu istraživanja i eksploatacije ugljikovodika, o njihovim ciljevima, rizicima i tijeku realizacije. Sve moje informacije predsjednica je primila na znanje i dala punu podršku.
Podržala je bušenje Jadrana?
- Podržala je projekt istraživanja i eksploatacije nafte i plina na Jadranu i na kopnu, primjenu najviših ekoloških standarda i ulazak američkih investitora u taj projekt. Osim što se pozitivno očitovala, čak je ponudila i svoju pomoć budemo li je trebali. Ako mogu pomoći, tu sam, rekla je.
Kakva je trenutačno situacija s Inom? Izgleda kao da su se napeti odnosi između hrvatske Vlade i MOL-a u posljednje vrijeme malo smirili?
- Uskoro, do sredine idućeg mjeseca, održat ćemo novi krug pregovora. Angažirali smo inozemnog podupiratelja koji bi nam trebao pomoći da pregovarački postupak privedemo kraju. Hrvatska startna pozicija ostala je ista. Ne možemo pristati da se Inom upravlja na osnovi ugovora zbog kojega je bivši premijer Ivo Sanader završio u zatvoru. Predlažemo novi dioničarski ugovor i dogovor o novoj strategiji razvoja Ine kao regionalno razvijene, vertikalno integrirane hrvatske kompanije.
Kakve promjene predlažete u međudioničarskom ugovoru?
- Predlažemo da se dioničarski ugovor uskladi s hrvatskim zakonima, što sada nije slučaj, te da MOL i hrvatska Vlada, kao najveći dioničari, tvrtkom upravljaju sukladno svojim vlasničkim udjelima, što također nije slučaj. Zbog Sanaderova ugovora Hrvatska je u neravnopravnom položaju, gotovo izvlaštena iz gospodarenja Inom.
A hrvatski prijedlog nove strategije razvoja Ine?
- Kao najveća hrvatska naftna kompanija, tvrtka od strateške važnosti za državu, Ina mora imati vrlo razvijenu proizvodnju sirove nafte i plina. Zatim, mora imati rafinerijske kapacitete u najmanju ruku dovoljne za opskrbu domaćeg tržišta. Optimalno je računati i na dijelove tržišta u Sloveniji, Bosni i Hercegovini te južnoj Mađarskoj. Na koncu, nužno je zaustaviti sad već kontinuirani pad udjela Ininih proizvoda u domaćoj potrošnji, na način da se u Hrvatskoj stabiliziramo i rastemo, a u regiji osvajamo novo tržište. Nećemo dopustiti da se Ina pretvori u lanac benzinskih postaja.
Dakle, hrvatska se pozicija nije promijenila, a mađarska?
- Iskreno se nadam da se stav MOL-a ipak mijenja. Dalo bi se to zaključiti po nekoliko detalja. Odustali su, na primjer, od svoje namjere o isplati dobiti, što bi smanjilo investicijski potencijal Ine. Odustali su i od namjere o iznenadnom gašenju rafinerije u Sisku. Shvatio sam to kao pozitivne poruke kolega iz MOL-a. Takvim potezima otvara se prostor za mogući dogovor.
(...)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....