TRI MANDATA OD 2000.

BANDIĆEVA VIZIJA GRADA Što je gradonačelnik metropole napravio od Zagreba u gotovo 15 godina vladavine, je li nadmašio prethodnike?

Moderan grad je funkcionalan grad: s dobrom infrastrukturom, s razvijenim sustavom vrtića, škola i ambulanti, s kvalitetnim socijalnim stanovanjem, s razumnim odnosom prema prirodi i okolišu, s kulturnim institucijama koje imaju uzbudljiv program… Koliko je Zagreb daleko od toga?
 CROPIX

Gradonačelnik Milan Bandić često je znao citirati Ivu Andrića. Čovjek umire dvaput. Prvi put kad umre, a drugi put kad umiru njegova djela.

- Ako ste napravili mnogo djela, onda se osoba ne zaboravlja – znao je reći.

Njegovi politički protivnici upravo su ga zbog toga kritizirali.

Oni tvrde da Bandić radi samo ono što ljudi mogu vidjeti golim okom. Njegova su djela, tako, i njegova vidljiva promocija. U proteklih 15 godina Bandićeva tri mandata sagrađeno je mnogo toga, nešto je financirao samostalno Grad Zagreb, a u neke investicije se ušlo s državom.

Koliko je ukupno potrošeno, teško je zbrojiti, pa ćemo izdvojite dio kapitalnih investicija. U gradnju Muzeja suvremene umjetnosti, Arenu Zagreb i Muzičku akademiju uloženo je gotovo milijardu kuna. U gradnju i obnovu dječjih vrtića i škola u posljednjih 13 godina uloženo je također milijardu kuna. Tijekom 15 godina sagrađeno je, sanirano, rekonstruirano i denivelirano više od 50 kilometara prometnica. Među njima je i puni profil Branimirove do Heinzelove ulice, projekt koji se radio 10 godina zbog imovinsko-pravnih problema, a stajao je oko 75 milijuna kuna. Za oko dvije milijarde kuna kupljeno je 140 niskopodnih tramvaja, čiji su izgled brojni Zagrepčani u različitim anketama ocijenili kao jednom od pozitivnijih promjena u posljednjih 15 godina.

Živimo li bolje?

Uređen je Bundek, sagrađen je Domovinski most, dograđen je most Jankomir, sagrađene su tri podzemne garaže - Langov trg, Dubravkin put i Kvaternikov trg. Samo na Domovinskom mostu utrošilo se 300 milijuna kuna, Bundek je stajao oko 90 milijuna kuna, dok su garaže Tuškanac i Langov trg plaćene oko 100 milijuna kuna. Ona na Kvaternikovu trgu uređena je u sklopu uređenja cijelog trga, a ti radovi su stajali 160 milijuna kuna. Sagrađeno je i novo naselje u Novom Jelkovcu - sa 53 zgrade s ukupno 2713 stanova i 179 poslovnih prostora. Ukupna investicija bila je oko 2,5 milijardi kuna. Ideja je bila HNS-ova, preuzeo ju je Bandić i nije rezultirala onim što se obećavalo. Zagreb je dobio i pročistač otpadnih voda na Žitnjaku, projekt koji je prvotno trebao stajati 180 milijuna eura, no nekoliko puta se budžet povećavao.

U Zagrebu se, ukratko, gradi više nego u ostatku Hrvatske. Ali, umjesto da kvaliteta života bude bolja, ona stagnira.

Među 11 metropola novih članica Europske unije, Zagreb je na devetom mjestu, a prije 15 godina bio je na šestom. Zagreb prema većini kriterija zaostaje za Bratislavom, Budimpeštom i Ljubljanom. Taj podatak nedavno je iznijela bivša dogradonačelnica Zagreba Sandra Švaljek, a proizlazi iz istraživanja Eurostata za 2014. godinu koji rangira uglavnom na bazi podataka o razvijenosti grada i BDP-u.

Plusevi i minusi

Grad ugodan za život, sintagma je koja za ljude može imati razna značenja. Neki pod time podrazumijevaju grad u kojem se za vrijeme “rush houra” ne putuje dugo do svoga doma, drugima su to uređene biciklističke staze kojima lagano prolazi gradom, trećima siguran grad u kojem su pješaci zaštićeni dok čekaju na zebri, četvrtima to znači stan u novogradnji iz kojeg se ne gleda susjedu u tanjur, petima uređene bolnice... Po svemu nabrojanom Zagreb bi bio loše pozicioniran. Na drugoj, također važnoj skali mjerenja ugodnog grada za život koja podrazumijeva da je takav grad srednje veličine, ispunjen javnim prostorima, šetalištima, s dovoljno parkirališta i siguran od uličnog kriminala, tu bi se Zagreb već bolje pozicionirao. Zagreb ima svoje velike plusove i minuse, neki su minusi u Bandićevim mandatima rješavani, drugi su se skrivali pod tepih. Plusovi samoga grada Zagreba uglavnom se odnose na ono što i nema mnogo veze s upravljanjem - baštinu, stanovništvo, ugostiteljsku ponudu te sigurnost boravka na ulicama.

Ono čega gotovo nema ili ima premalo su noviji primjeri kvalitetnog planiranja grada. Nema niti vizija razvoja grada. Što je, dakle, Zagrebu donijelo razdoblje gradonačelnika Milana Bandića? Ima li on, zapravo, ikakvu viziju grada?

Tri mandata

Tri Bandićeva mandata, od 2000. godine do danas, dugo su razdoblje u kojem se moglo ostaviti veliki trag. Pitanje je: je li on brojnim projektima u tom dugom razdoblju nadmašio svoje prethodnike.

Što se iz proteklog razdoblja može iščitati kao Bandićeva vizija Zagreba, tema je o kojoj smo razgovarali sa stručnjacima iz područja arhitekture, urbanizma i povijesti umjetnosti, među kojima su neki aktivni sudionici scene.

- Urbanističke vizije trebali bi predlagati stručnjaci i to formulirane kao dugoročne, multidisciplinarne strategije. Zadatak gradonačelnika i gradske uprave je da nađu načina da se te strategije provode. Nažalost, ja u Zagrebu i Hrvatskoj ne vidim ni institucije, niti stručnjake koji bi mogli odraditi takvu zadaću. Urbanističke institucije su devastirane, a Zagreb i drugi hrvatskih gradovi prepušteni su partikularnim interesima - smatra Maroje Mrduljaš, teoretičar arhitekture.

Grad treba razmatrati kao cjelinu, kao složeni sustav, kao dio šire regije, i po tom pitanju Mrduljaš ne vidi da se išta kvalitetno dogodilo. Fontane na potezu Hrvatske bratske zajednice dobar su primjer.

- Nije problem u samim fontanama, nego u činjenici da se ti reprezentativni urbani elementi izvode u potezu koji je okružen seoskom morfologijom. Dakle, riječ je o pogrešnim prioritetima, o uljepšavanju urbanog rugla u samom središtu grada. Istaknuo bih da tijekom zadnjeg desetljeća nije došlo ni do prenamjene bivših industrijskih i infrastrukturnih kompleksa poput Gredelja i Zagrepčanke, što je u uvjetima kada nema jasne ideje što i kako s njima vjerojatno i najbolje - kaže Mrduljaš.

Bez plana

Među doprinosima u razdoblju gradonačelnika Milana Bandića treba, dodaje Mrduljaš, istaknuti javne investicije poput novog bazena na Sveticama te nekoliko novih škola. Nažalost, neki slični projekti za koje su i provedeni arhitektonski natječaji nisu otišli u realizaciju.

Arhitekt i urbanist Branimir Medić živi i radi u Amsterdamu, u uredu de Architekten Cie čiji je jedan od tri osnivača. Suautor je niza međunarodnih projekata, a jedan od njih je i razvoj željeznice i željezničkog čvorišta u Amsterdamu. Pitanje modernizacije željeznice i Glavnog kolodvora i čvorišta te povezanost sa susjednim područjem nekadašnje tvornice Gredelj smatra ključnim za budući razvoj grada. Naime, uz Glavni kolodvor nalazi se prazna lokacija koja je dovoljno velika za stvaranje novog - paralelnog centra grada u njegovom središtu. U vođenju Zagreba Mediću se ne sviđa nedostatak planiranja, vizija i provedba.

- Odrastao sam u Zagrebu. Zadnjih 26 godina živim u Nizozemskoj. Iako ne volim direktne usporedbe, ne mogu izbjeći temu planiranja, jer je to osnova svega u Nizozemskoj. Planiranje je kolektivni projekt u interesu preživljavanja, obrane od mora. To je ujedno i osnova kulture. Plan je za prostor isto što i matična ploča, centralni dio sklopovlja u računalu. Na nju se ugrađuju svi čimbenici u svrhu cjelokupnosti. Planovi su instrument kontrole i pravila ponašanja u prostoru, služe usklađivanju javnog i privatnog interesa. Nažalost, vratimo li se u nekoliko zadnjih dekada, malo je ili nimalo primjera u Zagrebu za pamćenje - rekao je Branimir Medić.

Planiranje služi da se omogući razvoj danas i u budućnosti. Jadna od zona koja se razvila za vrijeme Bandića poslovni je dio grada na potezu Radničke ceste nastao na mjestu nekadašnjih tvornica.

- Trokut Radnička - Branimirova - Heinzelova prostor je veličine Lenucijeve potkove, onoga što se percipira kao Donji grad. U tom trokutu su samo dvije zatečene ulice. Nove ulice u onom što danas imamo na tom području nisu planirane niti ih je sad moguće provesti. Na putu za njih stoje Konzumi, razne banke i slične privatne investicije ugrađene na matičnu ploču privatnih interesa u obrise bivših tvornica, a ne u plan grada. To je trostruki gubitak, prostorni, ekonomski i socijalni. Ovo je više-manje standardna situacija u gradu. Napraviti plan za takav i slične prostore na vrijeme nije skup niti nemoguć posao, pa, ipak, u mnogim se slučajevima to nije napravilo ili provelo - kaže Branimir Medić.

Zagreb je u nekom trenutku počeo razvojno, urbanistički gledano, zastajkivati. To naravno ne znači da Zagreb nije dobar grad, ali jednostavno rečeno na svakom uglu nešto “šteka” i to iz razloga koji možda ne izgledaju kao razlozi povezani s planiranjem grada, no često to baš jesu. Bilo je naravno sličnih problema i prije Bandića. Mnoge se najveće devastacije prostora pamte iz razdoblja 90-ih godina kada je primjerice Trešnjevka na grub način neprimjerenom gradnjom promijenila svoje lice, kao i dio Vrbika, a krenula je i devastacija podsljemenske zone pretjeranom, često i nekvalitetnom gradnjom. Na mjestima kućica nicale su na niz mjesta u gradu urbane vile u istim onim ulicama koje su bile predviđene i napravljene za znatno manje građevine. Slično se nastavilo i dolaskom Bandića, samo možda ne toliko na području čitavih stambenih naselja, nego više gradnjom unutar središta grada. Uglavnom se rat s aktivistima zadnjih godina vodio zbog garaža koje je Bandić zamislio na niz lokacija po strogom centru suprotno mnogim gradovima u Europi gdje trendovi idu prema izbacivanju vozila iz središta. Možda bi se baš kao jedna od glavnih vizija Milana Bandića moglo iščitati upravo građenje garaža. Neke mu nisu uspjele, da jesu, imali bismo ih bar pet novih u središtu grada. To bi građane veselilo, ali snažan gradonačelnik mora gledati i u budućnost, a ona kaže ne vozilima u središtu.

Idealna vizija

Valja napomenuti i da je za vrijeme Bandića planiranje grada nekoliko godina bilo pod vodstvom HNS-a što također nije urodilo bog zna kakvim rezultatom. Problemi o kojima govorimo, kaže Maroje Mrduljaš, imaju svoje korijene još u planiranju Zagreba 50-ih i 60-ih godina, kada se forsira središnja gradska os (potez produžene Zelene potkove kroz Aveniju Hrvatske bratske zajednice i preko Save uz MSU) s javnim sadržajima te izgradnja Novog Zagreba.

- To je bila jedna lijepa, idealna vizija grada, no ona nije imala realnu ekonomsku osnovu. Također, ignorirali su se problemi nekonsolidiranih područja poput Trnja, ali i drugih kvartova koji ostaju kao preostaci ruralnog unutar otoka urbanog. Današnji urbanisti, ali i političari u Zagrebu ustvari se suočavaju s praktički nerješivim problemom: urbana struktura Zagreba proizašla je iz socijalističke vizije grada kada se sa zemljištem moglo relativno slobodno raspolagati. U socijalizmu te vizije nisu ostvarene, a u današnjim uvjetima se niti ne mogu realizirati, pogotovo nakon zakona u legalizaciji. Morat ćemo prihvatiti činjenicu da će Zagreb vjerojatno ostati vječno nedovršen grad prepun rupa - kaže Mrduljaš.

Izlazak na Savu

No kako se to, primjerice, radi u Austriji, u kojoj nema društvenog vlasništva? Jedno se područje grada prilikom planiranja gleda kao zajedničko vlasništvo svih vlasnika te se prema udjelu vlasništva dodjeljuje pozicija u budućem naselju, a svi zajedno participiraju u područjima koja su predviđena za park, parkiralište, javni sadržaj. Nisu to baš neki tajni modeli koji se ne bi dali implementirati kod nas, kad bi bilo volje. Također, postoje i stručnjaci i načini kako poboljšati postojeća naselja, implementirati biciklistički promet i slično. No to su gradovi koji vode interes i o građanima, a ne prvenstveno o interesnim skupinama.

Propustilo se napraviti mnogo toga nužnog za dobro funkcioniranje grada. Što je baš bitno propušteno?

- Propustilo se znatne investicije u Zagrebu usmjeriti u skladniji urbani razvoj. Mogla se preusmjeriti gradnja trgovačkih centara na logičnije pozicije bliže središtu grada. To je moguće učiniti raznim ekonomsko-urbanističkih mehanizmima, kao što je određivanje komunalnog doprinosa po zonama, a sukladno strateškim interesima grada. Gotovo slučajno, Radnička cesta je u fragmentima poprimila razmjerno kvalitetan metropolitanski karakter kao novi poslovni centar grada, no i to područje nije cjelovito razvijeno. Investicije u stanogradnju trebalo je i urbanistički i arhitektonski puno pažljivije regulirati, kvaliteta novog stambenog fonda, a koja čini veliku većinu tkiva grada, je očajna, znatno niža nego u socijalizmu - ističe Mario Mrduljaš.

Akademik Branko Kincl, jedan od autora nove Zračne luke na Plesu, koji se bavio temama urbanizma, smatra jednim od najvećih propusta u tom razdoblju izostanak gradnje novih mostova.

- Od savskog tromostovlja na trasi Savske ceste do mosta preko Save u Jankomiru na zapadnom dijelu grada u dužini većoj od sedam kilometara još nema ni jednog mosta. Jarunski most je prijeko potreban za ravnomjernu distribuciju prometa u pristupu gradu. Potreba realizacije magistralnih longitudinalnih pravaca Branimirove ulice i sjeverne tangente, slikom jutarnjih vršnih opterećenja i njihove zagušenosti to zorno pokazuje - smatra Branko Kincl.

I ne samo to. Stvaranje pješačkih zona u svakom od gradskih kvartova, dodaje Branko Kincl, te ozelenjavanje grada bitni su procesi za preoblikovanje javnih gradskih prostora kao sociokulturnih ambijenata od najveće urbane vrijednosti za grad, njegovu suvremenost i humanost.

Kao čest razlog za nerealizaciju nekih značajnih projekta navodi se nedostatak novca. Grad nije izašao na Savu, željeznica koja prolazi kroz grad nije podignuta na nadvožnjake ili ukopana podzemno, nema barem jedne lakošinske željezničke linije, a daleko smo i od nekih dalekovidnih, nazovimo ih SF projekta. Što se u Zagrebu moglo napraviti, a da ne zahtijeva mnogo novca? Recimo kao poticaj da grad nema sužen centar, nego centar koji seže od Trga Francuske Republike do Kvaternikova trga, i ne vrti se samo oko Cvjetnog trga i do pola Gundulićeve.

- Možda i važnije od neposrednih investicija je snaženje i gradnja urbanističkih institucija, provođenje urbane regulative, općenito, uvođenje reda u urbani razvoj. Dakle, umjesto kozmetičkog uljepšavanje grada, potrebno je ulaganje u znanje. Za kvalitetu života u gradovima posebno je važna infrastruktura, naročito javni gradski prijevoz. Volim nove tramvaje i prigradske vlakove, a rado bih vidio proširenje tramvajske mreže, poboljšanje prigradskog željezničkog prometa te rekonstrukciju sljemenske žičare - kaže Mrduljaš.

Pametni gradovi

Ali, što bi uopće trebao biti moderan grad na početku ovog stoljeća.

- U posljednje vrijeme dosta slušamo o takozvanim pametnim gradovima, održivim gradovima, i većina tih priča samo zamagljuje probleme. Moderan grad je funkcionalan grad: s dobrom infrastrukturom, s razvijenim sustavom socijalnih servisa kao što su vrtići, škole i ambulante, s kvalitetnim programom socijalnog stanovanja, s razumnim odnosom prema prirodi i okolišu, s kulturnim institucijama koje imaju uzbudljiv program… To je kombinacija fizičkih struktura i načina upravljanja gradom, hardver i softver grada trebaju biti usklađeni - smatra Maroje Mrduljaš.

Zagreb je veoma privlačan grad, što dokazuje turistički bum koji, kako kaže akademik Branko Kincl, možemo zahvaliti izvanrednim idejama o boravku turista i kvalitetnim sadržajima života te organiziranosti koju provodi Turistička zajednica grada Zagreba. Međutim, dodaje Kincl, za suvremenost u punom smislu te riječi potrebno je i na drugim područjima dostići sličnu kvalitetu.

Obećanja je u zadnjih 15 godina bilo mnogo, vjerujemo i da se radilo mnogo, ali rezultati su tek povremeno relativno dobri. Bandić nije riješio niz prioriteta koji se već godinama povlače po medijima. Primjerice, umjesto da rješava problem prometa, radije će zažmiriti ne jedno oko i svakodnevno puštati gomilu prometa da se u jutarnjim satima slijeva Mesničkom ulicom niz Gornji grad ne mareći za tamošnje stanovnike i zaštitu povijesne matrice, čak i na oznaku zabrane prometa.

- Suvremeni i promišljen urbani razvoj podrazumijeva pješačku perspektivu, ekologiju, inzistira na održivom razvoju. Brojni gradovi sade nova stabla, a ne sijeku ih zbog još jedne predimenzionirane terase. Gdje su novi parkovi, pješački most i sadržaji koji bi aktivirali korištenje dijelova savske obale, primjerice - pita se Sandra Križić Roban, znanstvena savjetnica pri Institutu za povijest umjetnosti.

Ono što je odraz politike upravljanja Zagrebom ne ukazuje na inovativne trendove, ne vidi se da iza odluka stoji znanje, razumijevanje i primjena novih tehnologija u skladu s ekološkim i održivim standardima.

- Mi se stalno vrtimo u kolu šatora i predimenzioniranih ploča postavljenih po središtu grada koje navodno pokazuju gdje se što nalazi. Ekstremno važna gradska pitanja poput spalionice, odlaganja i razvrstavanja otpada, kontejnera, groblja za kućne ljubimce, biciklističkih staza, praznih i napuštenih lokala, nepostojanja javnog prostora kao javnog dobra svih građana i njegova uzurpacija u korist povlaštenih osoba, kao i brojni problemi vezani uz promet, rotor, brza javnoprometna veza do novog aerodroma vlak ili tramvaj - ne rješavaju se - ističe Sandra Križić Roban.

Ljubljana kao uzor

I dok je Zagreb postao jedna od privlačnih turističkih destinacija glavnim dijelom upravo zbog svoje baštine, iza te slave niz akutnih problema ostaje neriješeno i odgađa se za neka buduća vremena. U najfrekventnijoj pješačkoj razini Zagreba, dominiraju kante za smeće, to je slika grada koju, na žalost, kako smatra S. Križić Roban, posredujemo drugima.

- Osobno ne mogu podnijeti banalizaciju javnih prostora, glavni gradski trg pretvoren u sajmište, uspoređivanje Zagreba s ovom ili onom metropolom i isticanje da je najbolji u nevažnim kategorijama. S kim se mi to natječemo u broju fontana? Rimom? Svaki grad posjeduje ono nešto jedinstveno što ga razlikuje od drugih. Zagreb zasigurno ima potencijale, ali moderan grad ne svodi se na populističke sadržaje raspoređene na 3-4 javne površine, kontinuiranu i apsolutno neprimjerenu količinu štandova i šatora čija je svrha upitna i vizualno i tematski devastira urbani karakter. Prekrivanje svakog ‘slobodnog’ centimetra terasama kafića nije primjer odgovornog odnosa prema javnom prostoru, kao što to nije ni izjava da ‘neka oni koji nemaju novca za kavu, kupe sendvič i jedu ga na klupi’” - rekla je Sandra Križić Roban.

Mnogi dijelovi grada, navodi ona, neuredno su pa i neprimjereno “urbanizirani”, intenzivna stanogradnja opasno je zagrizla u zelene zone, mnoge su nove ulice bez primjerenih pločnika, ugibališta, pješačkih prijelaza adaptiranih za invalide i majke s djecom i u svim navedenim segmentima vidljivo je da se ne vodi jednakomjerna briga o svim korisnicima grada.

- Zašto se ne ugledamo u Ljubljanu, primjerice, i način kako je tamo to riješeno, poticanje korištenja javnog prijevoza, gradnja biciklističkih staza i parkirališta za bicikle, uređenje napuštenih gradskih prostora ili njihovo davanje u zakup ljudima koji bi u njima pokrenuli raznovrsne sadržaje - sve su to dijelovi složene priče o gradu koji mora funkcionirati drukčije nego što se to događa trenutno, stihijski - smatra S. Križić Roban.

Pitanje Paromlina, ciglane i cementare u Susedgradu odavno nije postavljeno, Sveučilišna bolnica više gotovo da ne zanima ni umjetnike, a gdje su sve nesagrađene škole, vrtići, bazeni, devastirani Dom sportova, i kako kaže Križić Roban, da ne nabrajamo dalje. Ponekad mi se čini da je sav fokus na dva trga i tri ulice najstrožeg centra, koji već odavno nisu ni trgovi ni ulice.

- Sve u svemu, grad ne može biti poligon za stihijske odluke, već o njemu treba ozbiljno promišljati i planski ga razvijati - zaključuje S. Križić Roban.

Javna nabava

Mnogi se projekti, umjesto na arhitektonskih natječajima, biraju putem javne nabave, i to je veliki problem, upozorava arhitekt Branko Kincl.

- Ured za javnu nabavu postao je glavni subjekt i arbitar projekata koji određuju budući izgled grada. Takav način rada omogućuje GUP u kojem se kaže da u slučaju rekonstrukcije građevine nije potrebno provoditi arhitektonsko-urbanistički natječaj što je za arhitekte temeljni jamac kvalitete. Provode se natječaji za javnu nabavu u kojima je najniža cijena osnovni kriterij izbora. Ovakva praksa nezabilježena je u povijesti Zagreba - ističe Branko Kincl.

Još je jedna razina u uspješnim gradovima bitna, a mogla bi se nazvati ekonomsko upravljanje gradom. Grad je, objašnjava Branimir Medić, i tvrtka te se nudi na internacionalnom tržištu usluga. Kao što sva poduzetništva prate nove trendove i nude suvremene modele usluga i proizvoda da bi opstali u velikoj konkurenciji, tako se, dodaje Medić, ponašaju moderni gradovi. Job Cohen, gradonačelnik Amsterdama, jednom je istaknuo: “Grad mora permanentno raditi na razvoju vlastitog identiteta i ponude”. To podrazumijeva, kaže Medić, visoko obrazovane građane, pristupačne cijene nekretnina, kvalitetnu infrastrukturu, liberalne zakone, kulturnu ponudu i slično. Poznato je da su gradovi poput Berlina, Toronta i drugih u trenucima kad im je padala cijena nekretnina sve iskoristili da bi udomili filmsku industriju i sveučilišta, dakle inteligentnu populaciju koja traži slojevit okoliš i kvalitetan servis za pristupačnu cijenu.

Plodovi ulaganja

- Danas ti gradovi uživaju plodove ulaganja jer imaju mladu populaciju visokog obrazovanja i postaju izuzetno privlačna destinacija za internacionalne kompanije. Singapur je grad koji je doveo sve najznačajnije svjetske univerzitete MIT, ETH i druge i dao im neograničen prostor za istraživanje - kaže Branimir Medić.

- Zagreb ima sve atribute europskog nasljeđa, još uvijek veliki priljev mladog stanovništva iz svih krajeva Hrvatske, nekoliko stoljeća sveučilišne tradicije, fantastičnu makro i mikro geografsku poziciju i još mnogo toga. Kvaliteta života za srednju klasu u Zagrebu mogla bi biti izvrsna - smatra Medić.

Nakon 1991. godine bilo je za očekivati da će Zagreb poprimiti obilježja glavnoga grada.

- Za to treba više od uređenja fontana, šoping centara i uređenje pločnika - kaže Ivan Mucko, arhitekt i urbanist.

Jednim od boljih projekta u vrijeme Bandića, Ivan Mucko smatra uređenje Europskog trga i to zato što je proširena pješačka zona, a i samo urednije je prihvatljivo.

- Uspješnim se pokazala i Snježna kraljica, doduše za to su zaslužni i Kostelići. No investicije u gradu uglavnom se svode na dekorativne intervencije. U to spadaju i Bundek i fontane. Bazen je redovni gradski projekt i zapravo bazena Zagreb ima malo. Vizije gradonačelnika Bandića moglo bi se opisati i kao vizije promjenjivog karaktera. Prije deset godina stalno je govorio o tunelu kroz Medvednicu, a onda odjednom prestao. Ali sve skupa nije to problem samo Bandića, nema ni država neku veliku razvojnu strategiju - kaže Ivan Mucko.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 13:53