PILOT ŠARMER

ČOVJEK KOJEGA ZNA CIJELI ZAGREB BOLESTAN JE I NEMA ZA HRANU Legenda u nevolji: 'Gladan sam, smrzavam se, nemam ni lipe. Umrla mi je majka, ne znam što ću...'

Akcija za pomoć Krešimiru Ricijašu Giovanniju pokrenuta je na Facebooku, a donacije se primaju u Novoj cesti 67
 Facebook

Prepoznatljivo plavo pilotsko odijelo, kantica vode u ruci i osmijeh od uha do uha dok se udvara ženama na talijanskom, engleskom ili francuskom. Često ga se moglo vidjeti u Lapidariju, Studentskom centru ili u kazalištu Trešnji, no njegov pravi “dom” bio je Trg bana Jelačića, Cvjetni trg, Oktogon i Dolac. Uvijek nasmiješen i spreman na dobru zafrkanciju na svoj ili tuđi račun. Giovanni, pravim imenom Krešimir Ricijaš, dulje od dva desetljeća poznato je lice u centru grada - on je istovremeno najpoznatiji gradski zabavljač, perač prozora, kavalir, zavodnik, poliglot. Znao je sve, svi su znali njega, i nema kome nije pomogao. Sada se situacija okrenula - pomoć je potrebna njemu.

Pilot šarmer

U rujnu prošle godine umrla mu je majka, s kojom je živio. Od tada je prepušten sam sebi. Živi od mirovine koja iznosi 1200 kuna, a koja je jedva dostatna za režije i pokoji metar drva za grijanje.

- Gladan sam, smrzavam se, nemam ni lipe. Umrla mi je majka, ne znam što ću... Bolestan sam, treba mi hitno za lijekove i hranu - kratko nam je rekao Giovanni.

U centru grada svi ga dobro znaju. Nekima bi samo mahnuo ujutro kroz prozor lokala, nasmiješivši se. Drugi ga pamte po tome da je vješto udvarao damama.

- Volio je bijele kape pa smo mu ih znali sašiti. Svatko je znao Giovannija i svatko ga je volio. On je znao sve vozače tramvaja od Trga do Črnomerca, pričao je s njima i znao što im se događa u životu. S njim se moglo sve, samo Bože sačuvaj da vam opere prozore. Pola ulice bi smočio - smije se Josipa Cahun, vlasnica Cahun šešira. Giovannija znaju i u restoranu Boban, gdje ga se konobari sjećaju kako je na engelskom ili talijanskom pokušavao šarmirati djevojke.

- Uletio je u razgovor bez srama, predstavljajući se kao pilot. One bi mu platile piće, a onda su nas pitale tko je on. Naš Giovanni, rekli bismo - prisjeća se Vlado Pajić, konobar u Bobanu.

U Zagrebu se Giovanni pojavio 1984. godine, priča Gašpar Kčira, koji je godinama bio vlasnik jednog kafića u Tkalčićevoj ulici. Giovanni se pojavio s jednim Nišlijom: zajedno su gurali kolica i čistili ulicu.

U dresu Italije

- Dok je čistio ulice rekli bismo mu: ‘Giovanni, počisti ovo ovdje, molim te’, a dok bi on to radio, sakrili bismo mu kolica. I on se smijao tome. Onda se pojavio s kantom u ruci i rekao da će odsad prati prozore - sjeća se Kčira i kaže kako je jedno vrijeme radio u Šampanj baru u Mesničkoj ulici, gdje je odjeven kao kapetan animirao goste. To odijelo mu je ostalo, a volio je u njemu šetati gradom.

- Jednom se pojavio odjeven u golmana talijanske nogometne reprezentacije. Jedan Kiro, inače škrtac, rekao mu je da će mu dati 50 kuna ako uspije 20 puta udariti loptu a da ne dotakne pod. Na to sam ja rekao da ako Kiro daje 50, ja dodajem sto, ako 30 puta udariti. Bome nam je pokupio 150 kuna - smije se Kčira.

No, te su anegdote stvar prošlosti. Na Facebooku je organizirana humanitarna akcija “Za Giovannija”, a donacije u hrani i odjećiprimat će se od danas do nedjelje od 10 do 12 te od 17 do 19 sati na adresi Nova cesta 67 na Trešnjevci.

- Kaže da nema za kruh, a kamoli topli obrok. Prima mirovinu, pa nema pravo na socijalnu pomoć. To više nije Giovanni kojeg smo svi poznavali - kaže Tomislav Tomašević, suosnivač akcije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 09:24