Svačega su se već nagledali stanari na adresi Nad lipom 24 u srcu Zagreba. Vozači koji bježe od policije, pijani i drogirani zabijaju im se u ogradu, ponekad s očima i rukama na mobitelu umjesto na volanu.
Raskrižje Nad Lipom- Mandaličina-Vrhovec, crna je točka prometa u Zagrebu, tu nema sumnje, samo ove godine tamo su se dogodile tri velike prometne nesreće. A Grad dosad rješenje nije ponudio.
– Treba li stvarno netko umrijeti da oni stave uspornik?, pitaju se stanari koji žive na kobnom zavoju o kojem je Jutarnji pisao u nekoliko navrata, i to iz osobnog iskustva našeg sportskog novinara Tomislava Juranovića koji tamo živi.
-Pitanje je dana kad će netko ovdje stradati, naglašavali su u upitima Mjesnom odboru Šestinski dol – Vrhovec.
Stanari sada više ne znaju što da rade. Jer mjesni odbor nije im odgovorio već šest mjeseci. Stoga su se za pomoć obratili kvartovskoj grupi ‘Črnomerec je naš‘ na Facebooku, koja okuplja platforme Možemo!, i Zagreb je NAŠ!, odnosno vladajuću opciju u tom Mjesnom odboru.
-Skupite potpise stanara u ulici oko tog zavoja i pošaljite zahtjev na Vijeće Gradske četvrti. Nakon što se obavi peticija se tek može poslati zahtjev Gradskoj četvrti, iako se u okružju manjem od 300 metara nalaze škole i vrtići. Vijeće nije tijelo koje odlučuje hoće li se nešto postaviti na prometnicu ili ne. VGČ predlaže kao savjetodavno tijelo. Odluku donosi Sektor za promet i Ministarstvo unutarnjih poslova, objasnili su im.
Nesreće u svako doba dana
Ulaz ispred zgrade Nad lipom 24 stoji razvaljen već godinama.
- No to nije temeljni problem jer popravljena ograda neće ih zaustaviti da se tu zabijaju. Ograda se iz tih razloga i ne popravlja, zbog učestalosti oštećenja. Prvo se treba napraviti manje opasan zavoj i tek onda ima smisla popravljati ono što nam stalno ruše, govori nam predstavnica stanara Nikolina Budić. Ona živi na toj adresi od 1987. godine i govori nam da mjesto ima povijest tragedija unazad barem 30 godina.
- Kojom oni brzinom voze, čudo je da se još nisu zabili u zgradu. Mandaličina ulica je problematična, ona cijelom duljinom nema postavljen niti jedan ležeći policajac. Nije samo pitanje nas koji žive ovdje, u opasnosti su i vozači. Zadnji put su tu bili i Hitna i policija i vatrogasci jer nisu znali hoće li auto planuti.
Iako se nesreće najčešće događaju u gluho doba noći, kao posljednja u desetom mjesecu, događaju se i usred bijela dana.
– Vozač se u travnju ovdje zabio u dva popodne. Netom prije je susjeda, baka, vodila curicu u školu. Tu je u prizemlju zgrade frizeraj, starije gospođe iz kvarta tu dolaze godinama i čekaju taksi ili nekoga da ih odveze. Stoje tu na poziciji, kao meta na nišanu. Jer imate taj uspon i dvije zebre baš tu gdje oni pritisnu na gas. Zebre su izlizane od silnih kočenja, kaže.
Zabrinuti susjedi
Razgovarali smo i s Matejom Juranović, majkom koja živi u toj zgradi s dvoje djece.
- Užasno je kada te probudi ujutro, trese se cijela zgrada, trčiš s mobitelom iz kreveta, zoveš Hitnu i gledaš ima li nekoga mrtvog. Vidiš ženu na podu kako se trese ili mladića koji se previja od bolova jer vjerojatno ima unutarnje krvarenje. Nije normalno da mi je to postala svakodnevica, svima nama u susjedstvu. Jedno nam dijete ima devet i ide u školu, drugo je još u kolicima i nema šanse da se tu više zadržavam. Djetetu govorim da ne stoji na tom mjestu jer ti ne znaš kada će te netko pokupiti, a to je ustvari naše dvorište, govori Mateja.
Razgovarali smo i s frizerkom koja se nalazi u prizemlju, koja je u više navrata čula nagla kočenja i udarac u srušeni ulaz zgrade samo par metara od njezinog salona.
- Taj pješački je pogibeljan. Već se desilo ovo ljeto da je žena s djetetom krenula preko, ali srećom nije koraknula kada je frajer od Mandaličine projurio kao metak. Ja sam ovdje radila kada se jedan po danu zabio. Tresla se cijela zgrada kao da je potres. Izišla sam vanka i vidjela oblak dima. Ja i jedna cura smo mu otvorile vrata i izvukle ga vanka. On je bio na mobitelu u razgovoru, neka njegova cura je još uvijek pričala dok smo ga izvlačile ‘što je bilo, što je bilo?‘ Mladi dečko, dvadeset i nešto godina. Ovdje je stvarno potreban uspornik. Tu gore je vrtić kod časnih sestara, tu dječicu dovode roditelji. Tu jest znak za pješački ali to njima ne znači. Meni mušterija ovdje dolazi svaki ponedjeljak na frizuru, žena sa štakom. Ja nju ne puštam da ide tu preko zebre.
Poslali smo upit Gradu Zagrebu. Odgovorili su nam nakon desetak dana.
- Prateći prometno – sigurnosnu situaciju u Ulici Nad lipom upoznati smo s problematikom na navedenom raskrižju te je u tijeku postupak za postavu odgovarajuće prometne signalizacije smanjenja brzine kretanja motornih vozila na 30 km/h i za ‘oštar zavoj‘ na raskrižju Mandaličine ulice i ulice Nad lipom. Napominjemo da se, sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, prije donošenja odgovarajućeg rješenja, mora dobiti suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova – Službe prometne policije, za postavljanje signalizacije, pišu nam.
Susjedi apeliraju nadležne institucije da se na adekvatan način regulira promet na raskrižju.
– Dolazi Božić i tek nas čeka sakrivanje od pijanih vozača, nadodala je susjeda. Ako ne za nas, onda barem za Andreja Plenkovića koji ovuda spušta niz Vrhovec kada ide na posao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....