OPERACIJA PROČISTAČ

NAJSKUPLJA INVESTICIJA Građani će umjesto 1,35 platiti 11 milijardi. Ovi ljudi znaju zašto!

Kroz naknadu za pročišćavanje voda, porez i prirez do 2028. umjesto jednog platit ćemo šest pročistača

Bivša gradonačelnica Zagreba Martina Matulović Dropulić 1999. je s njemačkim investitorima, tvrtkama RWE i Wassertechnik, dogovorila izgradnju pročistača otpadnih voda. Cijena osnovnog ugovora bila je 180 milijuna eura. Hvalevrijedna investicija podrazumijevala je čistu Savu i izbjegavanje ekološke katastrofe: otpadne vode iz zagrebačkih kućanstava i tvrtki pročišćavat će se u centralnom uređaju na zagrebačkom Žitnjaku, a Zagreb će se priključiti razvijenim metropolama koje poštuju standarde zaštite okoliša.

Prva koncesija

Nijemci zajedno s Vodoprivredom Zagreb osnivaju tvrtku Zagrebačke otpadne vode (ZOV), a projekt Pročistač postaje prva koncesija za pročišćavanje otpadnih voda u Hrvatskoj. No, ugovor je imao jednu manu. U njemu se nalazila odredba po kojoj će Nijemci od Grada dobivati fiksni iznos novca bez obzira koliko vode se pročisti ili koliko se naknade od građana uspije naplatiti. Nijemci će diktirati tempo i cijenu naknade, odnosno obračun svoje usluge, a Grad će sve platiti do zadnje lipe. Budu li potrebni dodatni radovi da se cijeli grad spoji na pročistač, Nijemci će to dodatno naplatiti.

Ovom odredbom rodila se najskuplja investicija u povijesti Hrvatske, za koju su Zagrepčani od 2004. i početka naplate naknade do danas, prema dokumentaciji koju posjedujemo, Nijemcima isplatili nevjerojatnih 3,5 milijardi kuna! Tako smo 2004. ZOV-u uplatili 254 milijuna kuna, 2005. 325 milijuna, 2006. 419 milijuna kuna, a od 2007. ta se naknada zadržava na prosječno 450 milijuna kuna na godinu.

Dodatni radovi

To ujedno znači i da smo projekt koji je s varijacijama procijenjen na 285 milijuna eura, odnosno dvije milijarde kuna, već isplatili i preplatili.

Štoviše, ovaj model javno-privatnog partnerstva Zagrepčani će plaćati do 2028., kada će Grad Zagreb pročistač za jednu kunu otkupiti od koncesionara. Uzevši u obzir da u ovom trenutku mjesečna faktura koju ZOV ispostavlja Gradu iznosi oko 38 milijuna kuna (i pokazuje tendenciju rasta), lako se može izračunati da će građane projekt stajati više od 11 milijardi kuna. Dakle, budući da na račun ZOV-a na godišnjoj razini Grad mora uplatiti oko 450 milijuna kuna, ZOV-u su Zagrepčani, što kroz mjesečne račune, što kroz porez i prirez budući da se dio duga isplaćuje iz gradskog proračuna, dužni uplatiti još najmanje 7,2 milijarde kuna.

Nakon što je s Nijemcima potpisan osnovni ugovor, 2000. projekt nasljeđuje gradonačelnik Milan Bandić koji je sa suradnicima u posljednjih 12 godina odobrio dodatne radove teške oko 100 milijuna eura. Tada glavni operativac projekta postaje šef Gradskog ureda za gospodarstvo Ladislav Prežigalo.

Od tada i Državna revizija upozorava na štetnost sklopljenog ugovora, ističući da se u postupcima ugovaranja dodatnih radova kršio Zakon o javnoj nabavi i Zakon o komunalnom gospodarstvu te da su se izvođači za dodatne radove birali direktno te da ih je, usprkos tome što ih plaća Grad, birao koncesionar.

Kooperativni Prežigalo

Godinama se za slučaj zanima i Državno odvjetništvo koje od početka 2011. intenzivno istražuje slučaj Pročistač zbog stotina milijuna kuna teških malverzacija. I sam pročelnik Prežigalo svojedobno je isticao kako je policija u nekoliko navrata, barem jednom godišnje, iz njegova Ureda izuzimala dokumentaciju te da ju je on svaki put uredno pripremio i dostavio. I uporno isticao da u potpisanom ugovoru s Nijemcima ama baš ništa nije sporno.

Nakon što su gradski čelnici predvođeni Bandićem preuzeli projekt, krenulo je odobravanje dodatnih radova. U projekt se 2002. uključuje i gradnja Domovinskog mosta preko kojeg će se na sustav odvodnje otpadnih voda spojiti Novi Zagreb. Posao je vrijedan 40 milijuna eura, a projektant je bio IGH na čelu s Jurom Radićem.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. studeni 2024 20:23