Kćer mi je hodala od kuće do autobusne stanice i jedan azilant je počeo hodati za njom i dobacivati joj. Ona je tada bila maloljetna, uplašila se i nastavila je hodati, ignorirajući njegove komentare. No, mladić nije posustajao. Kasnije mi je rekla da je to bio prvi put da je doista osjetila strah u životu. Trčala je koliko je noge nose kad je vidjela bus, govori nam Tihana Tomas Skala, jedna od stanarki Dugava koja se zalaže za izmještanje tražitelja azila iz hotela Porin.
Naime prije nekoliko dana u naelju je organizairan prosvjed u kojem su roditelji 350 djece koja će od jeseni pohađati nastavu u novoizgrađenoj osnovnoj školi Fran Galović. Ona se nalazi na udaljenosti od samo nekoliko minuta od Porina i roditelji su i više nego zabrinuti za sigurnost svoje djece. Prikupljaju se i potpisi na peticiji za izmještanje centra za azilante. Kako će se ovaj problem riješiti i dalje ne znaju.
- Nismo rasisti, no činjenica je da se ljudi ovog naselja već godinama boje. Ne puštaju djecu da se igraju na ulici, a svjedočili smo i tome da je trudnica napadnuta usred bijela dana kada je išla do trgovine, podsjeća Zoran Tkalčić koji situaciju smatra i više nego alarmantnom.
Puše, piju, dobacuju...
Stanare Porina, nadovezuje se Tihana, trebala bi nadzirati policijska patrola koja kruži naseljem, no uvjerava nas da se to baš i ne događa. Uostalom, i sami smo vidjeli policijsko vozilo parkirano ispred obližnjeg kafića.
- Oni se parkiraju ili odu u kafić. Zaustavljaju vozače da im lupe kaznu zbog pojasa, kaže i dodaje da je po Dugavama bilo i dosta pljački posljednjih godina. Situacija se, složni su, otima kontroli.
S Tihanom i Zoran smo prošetali do samog Porina. Sada je oko hotela dignuta ograda, no kažu kako je prije nije bilo. Azilanti svih godina i rasa sjede u dvorištu. Bilo je i djece, čuju se jezici koje ne razumijemo. Neki puše, neki se vrte na vrtuljku.
- Navodno je pravilo da se moraju vratiti u hotel do 22 sata, no svi smo ih redovito viđali po kvartu i u kasnije sate. Sjede uokolo u grupama, piju, dobacuju. Čovjek je čovjek, ali mi ovdje pričamo o ljudima koji su iz određenih razloga protjerani iz drugih zemalja, a ovdje rade što ih je volja, naglašava Tihana.
- Hrvatska, kao ni druge zemlje, nema razrađenu strategiju kako asimilirati ove ljude u društvo. A još je jedan od problema što se neki od njih ni ne žele asimilirati. Kada je Europska unija shvatila da ti ljudi neće raditi već su došli živjeti na socijalnoj pomoći nastao je još veći kaos. I sad je pitanje kako ćemo dalje, ističe Zoran.
Jedan zaštitar na 600 azilanata?
Taman kad smo odlučili napustiti Porin vidjeli smo mladića u ranim 20-ima s velikom vrećom i papirom u ruci. Odjeven je u uske hlače i moderne tenisice. Novi je tu, gleda oko sebe i puši. Iza ograde čeka da ga puste u hotel i smjeste u sobu.
- Porin je kapaciteta za 600 osoba, a to sve nadgleda jedan zaštitar kojeg možete vidjeti na ulazu. Kada se to sve zbroji ispada da jedan zaštitar i dvoje službenika nadziru 600, ako ne i više azilanata. Kakav se tu red može uvesti, pitaju se oni.
A takva i slična pitanja uputili smo i Ministarstvu unutarnjih poslova kako bismo rasvijetlili kako funkcionira život u Porinu i koliko su puta intervenirali zbog ponašanja korisnika. Tihana, Zoran i ostali stanari Dugava ne namjeravaju odustati od svog zahtjeva.
- Božinović je prije korone držao tribinu o sigurnosti u Svetoj Klari. Pozivamo ga da dođe ovdje u Dugave i odgovori nam na pitanja prije nego što se nešto ozbiljno ne dogodi, poručuju za kraj.
Komentari
0