SANITARNA OPHODNJA

UZELI SMO BRISEVE S EKRANA U CENTRU ZAGREBA Na bankomatima i kartomatima u tramvaju našli smo tragove znoja, šmrkalja, stafilokoka i ljudskog izmeta

 
 Ronald Goršić / CROPIX

Utorak je, 11 sati, i središte Zagreba puno je ljudi. U Petrinjskoj sam ulici, ispred bankomata, čekam na red za podizanje novca. Ispred mene je dvoje ljudi, i čim su završili, stajem pred ekran i iz ruksaka vadim dvije epruvete. U jednoj je fiziološka otopina, a u drugoj maleni štapić s vatom na vrhu, koja služi za uzimanje brisa.

Sve je spremno za moj sanitarni test.

Vadim štapić iz epruvete i pazim da njegovim vrhom ne dotaknem ništa, jer test neće vrijediti. Namočim ga u otopinu, osvrnem se kratko oko sebe i vrhom prijeđem po ekranu na dodir i tipkama. Prisjećam se detaljnih uputa stručnjaka - premazujem površinu od desetak centimetara u svakom smjeru i pažljivo vraćam štapić u epruvetu.

Moj prvi test tog jutra je završio. I tada to još nisam znala, ali sa sobom sam na štapiću ponijela tragove ljudskog znoja, sekreta iz nosa, odnosno stafilokok koji je dio flore u ljudskom nosu i žlijezdama lojnicama i znojnicama, ali i još nešto: endobakterije potencijalno fekalnog podrijetla.

Skraćeno, to je ljudski izmet u tragovima.

Veliki test ekrana na dodir na javnim površinama Jutarnji je proveo prije desetak dana u središtu Zagreba na frekventnim mjestima, a sve kako bismo doznali što sve dodirujemo i odnosimo dalje na prstima. Zima, kreće sezona gripe, a na test smo se odlučili nakon pomalo šokantnog istraživanja britanskog portala Metro.co.uk u Londonu.

Ronald Goršić / CROPIX
Prvo smo testirali bankomat u Petrinjskoj

Opremu nam je omogućio Nastavni zavod za javno zdravstvo “Andrija Štampar”.

Dvije dobre vijesti

Odabrali smo četiri različite vrste ekrana na dodir i iako rezultati na prvu zvuče loše, jer nitko ne želi dirati površine na kojima su ostaci znoja, šmrkalja ili izmeta, imamo dvije dobre vijesti.

Prvo, sve što smo štapićima pokupili količinski nije dovoljno da bi sigurno izazvalo zarazu. I drugo: rezultati su znatno bolji kad se usporede s, primjerice, Londonom. Tamo je portal Metro.co.uk proveo isto takvo istraživanje u suradnji s London Metropolitan University School of Human Science i u svih osam McDonald’sovih restorana pronašli su tragove fekalija, i to puno više nego kod nas.

Tijekom našeg istraživanja patogene bakterije, poput Escherichije i salmonele, nismo našli. Jesmo li imali sreće ili je stanje doista bolje nego u svjetskim metropolama?

- Tehnologija ekrana koji reagiraju na dodir sve je prisutnija u našem životu, ali ovi su rezultati pokazali da ljudi ne bi trebali jesti hranu bez pranja ruku nakon što su doticali takve površine, koje su nehigijenske i šire bolesti. Netko može cijeli dan paziti na higijenu i jednim dodirom na aparat poništiti sve - rekao je Paul Matawele, liječnik koji je vodio istraživanje u Velikoj Britaniji.

Tamo su na ekranima pronašli i fekalni enterokok koji živi u probavnom sustavu ljudi i drugih sisavaca, a prisutan je u bolnicama i zloglasan jer izaziva infekciju. Bilo je tu i stafilokoka, koji mogu izazvati trovanje krvi i sindrom toksičnog šoka te su također vrlo zarazni, a na nekim mjestima pojavila se i listeria, uzročnik listerioze, infekcije koja kod trudnica može dovesti do preranog poroda i pobačaja, a može zahvatiti i središnji živčani sustav.

Naš terenski rad počeo je na Odjelu za mikrobiološku analizu hrane i predmeta opće upotrebe Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Andrija Štampar”, gdje nas je dočekala dr. med., spec. med. mikrob. s parasit. Ivančica Kovaček, koja nam je dala opremu za uzimanje briseva na javnim površinama.

Ronald Goršić / CROPIX
Testirali smo kavomat na Glavnom kolodvoru

Kao štapić za uši

Riječ je o fiziološkoj otopini i nekoliko epruveta koje u čepu imaju plastičnu “stabljiku” s vatom na kraju pa podsjećaju na štapiće za uši s većom drškom.

- Uzmete štapić, pri čemu morate paziti da ne dotaknete ništa osim područja koje želite analizirati, uronite ga u fiziološku otopinu pa na površini koju želite testirati odredite područje od oko deset centimetara i u različitim smjerovima uzmete bris - objasnila nam je detaljno dr. med. Kovaček, dajući nam nekoliko epruveta viška, ako ne uspijemo od prve. Na kraju je ispalo da smo posao sanitarnih inspektora odradili bez greške, višak nam nije trebao.

Nakon toga smo odabrali ekrane. Po uzoru na Metro, i mi smo odabrali McDonald’sove ekrane na dodir za naručivanje hrane koje imamo i u restoranu na Glavnom kolodvoru, zatim ekran aparata za poništavanje karata u tramvaju, ekran bankomata jedne banke u središtu grada te ekran aparata za kavu u zgradi Glavnog kolodvora.

Sanitarnu “ophodnju” počela sam s fotografom na spomenutom bankomatu u Petrinjskoj. Procijenila sam da će to biti najmanje komplicirana lokacija, jer na ulici ljudi ne obraćaju toliko pozornost na druge kao u zatvorenom.

Test je brz i jednostavan, osim što mi je isprva bilo komplicirano držati u rukama obje epruvete otvorene. Nakon bankomata, sljedeći test odrađujem u tramvaju broj 13 u smjeru Žitnjak. Sad je već brže i jednostavnije, sve je gotovo za manje od minute. Putnici me malo čudno gledaju, ali ne komentiraju. Sljedeća je meta aparat za kavu na Glavnom kolodvoru koji tijekom dana koristi mnogo ljudi. I na kraju, ulazim u McDonald’s, za koji pretpostavljam da će biti najkompliciraniji zadatak, posebno ako je prazan. Prizor djevojke koja konspirativno nekakvim štapićem prtlja po novom ekranu na dodir sigurno će zapeti za oko zaposlenika.

Ronald Goršić / CROPIX
Iskušali smo ekran u McDonaldsu

Kolega fotograf ostaje vani i snima me sa sigurne udaljenosti. Na ekranu najbližem vratima nekoliko je ljudi u redu pa smo najprije pričekali desetak minuta kako bismo vidjeli hoće li ga slučajno prebrisati netko. Srećom, ekran je okrenut prema van pa sam iza njega skrivena od zaposlenika za pultom. Uzimam briseve, izlazim van, fotograf mi kima glavom da je uhvatio fotografiju.

Sve smo odradili za 42 minute.

Uzorke smo odmah nakon gradske “inspekcije” dostavili mikrobiološkom odjelu Zavoda “Andrija Štampar”. Rečeno nam je da se na tzv. uzgajanje moraju dostaviti unutar sat ili dva, inače će propasti.

Trebalo je sedam dana da u uzorcima vide ima li bakterija ili uzročnika bolesti. Svaki uzorak označen je brojem, tako da ni oni u laboratoriju nisu znali koji je bris s koje površine.

Slični rezultati

Ironično, na kraju se ispostavilo da šifre nisu važne jer na svakom smo uzorku pronašli vrlo slične rezultate, odnosno nekoliko identičnih vrsta bakterija: stafilokoke, takozvani Bacillus Cereus, koji može izazvati trovanje hranom, aerobne mezofilne bakterije, koje Kovaček naziva “normalnima”, te nešto endobakterija, koje mogu biti fekalnog porijekla. Ipak, ključni podatak je taj da je na svim uzorcima bilo oko 40-ak aerobnih bakterija po centimetru kvadratnom, što je u svakom slučaju nedovoljno da se sigurno može prouzročiti zaraza ili bolest.

Ronald Goršić / CROPIX
U tramvaju su nas čudno gledali pri testu kartomata

- Izgleda da se kod nas ipak više drži do higijenskih standarda nego u Engleskoj, što se možda može objasniti i činjenicom da je kod nas mnogo manji protok ljudi nego kod njih. Monitori su se pokazali prilično čisti za objekte koje ljudi svakodnevno diraju rukama kojima su vozili, radili, jeli, plaćali, dirali razne stvari - rekla je dr. Kovaček.

- Ni u jednom uzorku nismo našli patogene bakterije. Bakterija, naravno, ima, ali nema onih koje bi izazvale teže bolesti, kao što su, primjerice, Escherichia ili salmonela. Ima bacila koji su uobičajeni za ovakve površine. Ponekad bi mogli izazvati trovanje, ali ih je toliko malo da su zanemarivi. Našlo se stafilokoka koji su dio flore u nosu, žlijezdama lojnicama i znojnicama - obrazložila je dr. med Kovaček.

Higijena u Zagrebu, prema njezinoj procjeni, na dobroj je razini, pogotovo kad se uzme u obzir broj stanovnika i turista koji cirkuliraju gradom. Mišljenje je stvorila na dugogodišnjem iskustvu rada na mikrobiološkom odjelu na kojem kontroliraju, recimo, stanje u vrtićima, školama i u domovima umirovljenika, ali i na privatnim iskustvima.

Važni savjeti

1. Redovito i pravilno održavanje higijene ruku prva je i vrlo učinkovita mjera za zaštitu i sprečavanje širenja zaraznih bolesti. Ruke se pravilno peru toplom vodom i sapunom, trljajući dlanove prekriženih prstiju u trajanju od 20-ak sekundi, a zatim ispiranjem pod mlazom vode i sušenjem.

2. Sapun se poslije upotrebe treba ocijediti do suhoga. Pri stajanju sapuna u posudama bez mogućnosti cijeđenja, postoji opasnost da se klice u velikom broju zadrže na sapunu i prenesu na ruke, te je iz tog razloga primjena tekućeg sapuna praktičnija.

3. Ruke obavezno treba prati: prije i nakon konzumacije jela, nakon obavljanja nužde, nakon brisanja nosa, kašljanja ili kihanja, poslije kontakta s bolesnom osobom, prije i poslije njege novorođenčeta, nakon dodirivanja životinja i listanja novina, prije i nakon pripremanja hrane te nakon čišćenja i bacanja otpada.

4. Pri kašljanju i kihanju, usta i nos treba pokriti papirnatom maramicom, a ne rukama. Na taj način izbjegava se prenošenje zaraznog sekreta i sprječava širenje zaraznih bolesti poput prehlada i gripa na druge osobe.

5. Uvijek treba izbjegavati izravni kontakt ruku i drugih dijelova tijela s tjelesnim izlučevinama i krvi, a valja paziti da ih operete i kod poslova vezanih uz zdravstvene probleme kao što su davanje i uzimanje lijekova, stavljanje kontaktnih leća, obrade manjih rana i opeklina ili nakon njege nepokretnih bolesnika.

6. Razni paraziti, gljivice, virusi i bakterije često se razvijaju i množe između prstiju i oko noktiju, stoga je osim pravilnog i čestog pranja ruku važno redovito podrezivati nokte i riješiti se zanoktica.

7. Ako koža nije čista, otežano nas štiti od kemijskih, toplinskih, mehaničkih utjecaja. Pore na koži zatvaraju se, ljušti se epitel, znojenje je pojačano, pojačan je rad žlijezda lojnica i stvara se plodno tlo za razvoj mikroorganizama i patoloških promjena na našoj koži u obliku dermatitisa, folikulitisa ili iritacije.

8. Dokazano je da se pravilnim pranjem ruku uništava više od 99 posto prolazne mikroflore pa tako i patogenih mikroorganizama.

9. Kada nemate pri ruci vode, dezinficirajte ruke alkoholnim dezinficijensom. Pazite pri tome da sredstvo koje odaberete uklanja sve patogene mikroorganizme, a njeguje i štiti kožu.

10. Pranje ruku sapunom jedna je od najučinkovitijih i najisplativijih mjera prevencije proljeva, upale pluća, meningitisa, žutice, crijevnih bolesti, dječje paralize, respiratornih infekcija, gripe, šarlaha, gnojne angine, difterije, kao i infekcija uha, oka, usta i kože. (P. Plivelić)

U 8 sati student očisti točno 25 bankomata

Zagrebačke bankomate čisti student. Njemu radni dan izgleda otprilike ovako: zaduži poslovni automobil u tvrtki Fina gotovinski servisi, istoj onoj koja se bavi obradom te pohranom gotovog novca i drugih vrijednosti, kao i njihovim prijevozom, te nudi tjelesnu zaštitu objekta, osoba i imovine.

Zatim, na potezu od Samobora do Sesveta - odnosno Novog Zagreba i Gračana - student, kojemu je uvjet za posao i posjedovanje vozačke dozvole B kategorije, putuje automobilom i čisti bankomate - točnije, njihove ekrane i tipke - i to za 25 kuna po satu. Tvrtka Fina gotovinski servisi na spomenutom prostoru vodi računa o šestotinjak bankomata, plaćaju preko SC-a i za posao treba biti u statusu redovnog studenta.

Student koji čisti bankomate sam bira rutu čišćenja, prema tome koje je pravce odradio proteklih dana, a za čišćenje bankomata potrebne su mu tri do četiri minute. Bankomati se čiste univerzalnim sredstvom za čišćenje, kakva se mogu pronaći u svakom kućanstvu, a student je opremljen i zaštitnim rukavicama te krpicom.

Norma? Oko 25 bankomata u osam sati radnoga vremena, što će reći da su studentu potrebna 24 dana kako bi obišao spomenutih šestotinjak bankomata o čijoj čistoći brine tvrtka u kojoj je zaposlen. (V. Barić)

Trebaju im generalke

- Mi u Sindikatu vozača i prometnih radnika ZET-a nismo posve zadovoljni higijenom vozila. Ne tvrdim da su ona loša i neodržavana, ali mislimo da može i bolje - govori Anto Jelić, predsjednik Sindikata. - Problem je to što ZET-ovi radnici čiste manji broj vozila. Većinu posla odrađuju agencije, a znate kako to funkcionira.

Oni u što kraćem roku moraju očistiti određen broj vozila, a ponekad su očekivanja velika, i to fizički nije moguće kvalitetno očistiti, pa površinski prelete, bez pravog, temeljitog čišćenja - tvrdi Jelić iz čijeg su Sindikata, kako kaže, “nedavno u razgovoru s direktoricom tražili da posao čišćenja u većini obavljaju ZET-ovi radnici, a ne vanjske agencije”. - Mislim da je bolje da se taj posao radi ‘u kući’ i da čistači odgovaraju našim šefovima - uvjeren je Jelić koji kao najveći problem izdvaja vozačev prostor.

- Tu dolaze najveće zamjerke. Ne obrišu se najbolje stakla pa ostanu fleke i vozaču za sunčanih dana smetaju dok vozi. Također smo tažili da se vozački stolac dubinski očisti, dezinficira, posebno ljeti kad se vozač znoji, a znoj se zadržava u stolcu te na ručicama. Sve je to potencijalni izvor zaraze. Nama trebaju čistačice koje će vozački prostor svakodnevno pažljivo održavati, ipak je to mjesto na kojemu vozač provodi sedam do 10 sati na dan - komentira Jelić. - Iako naši u ZET-u svaki dan odrade dezinfekciju, trebalo bi mjesečno uvesti ‘generalke’, kako bi se prostor očistio još bolje i kvalitetnije. Ne možemo reći da sada nije čisto, ali neki problemi postoje.

Treba uvesti generalke, osim dnevnog čišćenja. Vjerujem da bi stvari izgledale i bolje kad bi čišćenje u većini odrađivali ZET-ovi radnici. Trenutačno naši čistači mogu počistiti vozila na brzinu, na okretištima i u garažama, ali veliki dio je i dalje na vanjskim agencijama - završava Anto Jelić, šef sindikata. (Vid Barić)

Dr. Kovaček: Čistiji smo jer ne trošimo na skupe dezinficijense

- U Zagrebu mi se nikad nije dogodilo da mi se u restoranu noge lijepe za pod dok hodam, a to sam doživjela, recimo, u Švedskoj. Isto tako, kad su brisali stolove, uopće nisu pokupili mrvice, nego naštrcali dezinficijens i samo ga razmazali.

Sve su brisali istom krpom, tako da sam se prilično iznenadila. Ne bih rekla da su ljudi kod nas nužno mnogo osvješteniji, samo nemamo dovoljno novca za dezinficijense pa čišćenje obavljamo na drukčiji način - kaže Ivančica Kovaček iz Zavoda “Andrija Štampar”. Osim kulturoloških razlika koje bi mogle pridonijeti čistoći, Kovaček vjeruje da je za solidne higijenske uvjete zaslužan i rad sanitarne inspekcije, koja je strah i trepet ugostiteljima, ali i drugim ustanovama.

- Sanitarna inspekcija ima manje ovlasti otkad je Hrvatska ušla u Europsku uniju, ali je ona i dalje važna. Europska direktiva također je vrlo blaga u vezi s tim i zanima je samo prisutnost jako patogenih bakterija, poput salmonele i listerije.

- Ključna stvar je u tome što su bakterije bića, koja za preživljavanje trebaju hranu i vodu. Tako ih može biti svuda, ali ne mogu preživjeti predugo. Neke žive manje od sata, a otpornije mogu izdržati od nekoliko sati do nekoliko dana. Treba se brinuti kad netko u tramvaju jede sendvič s majonezom, pa se uhvati za rukohvat, kaže. Virusi su opasniji- dovoljno je da se netko zakašlje i pri tome pokrije usta rukom pa se njome poslije uhvati za rukohvat.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 07:19