Zaštićeni svjedoci i producenti:Projekte ne prihvaćaju bez mita

Pomalo unezvijereno kretao se tog popodneva Vladimir Šelebaj Sellier zagrebačkom špicom. Ušao je u trafiku, pa izašao, ponovno se vratio unutra, a onda mi se izgubio iz vida. Dogodilo se to jednog radnog dana u lipnju. Bilo je vruće. Vrijeme ručka.

Šelebaj se onako visok s kosom koja mu leti na sve strane činio zbunjen, izgubljen. Prije nije ostavljao takav dojam. Uz njega se uvijek šepurila Dijana Čuljak Šelebaj pa je odisao alfamužjački. Danas je kao izgubljeni dječarac. No kad je trebalo sa Svilanom dogovarat dilove, Šelebaj je dominirao: “Tebi tisuću, nama...” dijelio je tada eure Core Medije. I čim je sa špice nestao Šelebaj, naišao je Siniša Svilan. Usred radnog dana obojica šetaju gradom. Nemaju više posla. Šelebaj čeka da vidi što će biti s njegovim slučajem utaje poreza. Svilan je već sve doznao: optužnica je podigunuta. Mršav je, blijed, sjedi u restoranu, ali baš ne jede.

Tog popodneva Svilan nije naletio na Šelebaja, a ni na glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, koji je istom rutom prošao desetak minuta kasnije. Znatno samuvjerenije. Bio je na ručku, pa se vraćao u ured. Iz vlastitog ureda na televiziji Svilan je ovih dana pokupio stvari i otišao. Raskinuo je suradnju s Novom TV. “Sporazumno su se razišli. Pa glupo je da tu sjedi do kraja procesa, i što onda?!” pita se naš izvor na Novoj TV koju je Svilan podigao na noge, upravo s projektima za koje je optužen da je uzimao mito. Proslavio ju je, ali i ona njega. Sada je njegova daljnja televizijska karijera u Hrvatskoj upitna pa je Svilan nedavno bio u Beogradu u potrazi za novim angažmanom.

Ali, ovo nije priča samo o Svilanu, nego zapravo o onome što je ostalo poslije Svilana, Čuljak Šelebaj, Novak Srzić i svih onih koji su poslovali ili još posluju na takav način - bili oni na HRT-u, Novoj TV ili RTL-u. O onima koji su, očito, za tisuću, dvije, ili 262 tisuće eura (koliko stoji u optužnici da je ukupno uzeo Svilan) bili spremni prodati vlastiti profesionalni integritet te ugroziti budućnost televizije. Postoji li uopće nezavisna produkcija u Hrvatskoj? Ili su televizije pojele tržište, a korupcija iskorijenila kreativnost?

“Možeš imat najbolju ideju na svijetu”, započinje razgovor jedan bivši nezavisni producent, koji je želio ostati anoniman.

“Ali ako nemaš vezu i pare, kao da nemaš ništa. Sve se danas plaća: od direktora, urednika, pa do knjigovotkinje, šofera.”

Pritisnut dugovima morao je ugasiti vlastitu producentsku kuću.

“Nema šanse da kao kreativac bez veza i novca uspiješ, ma ne uspiješ, uopće dođeš do nekoga, a kamoli ozbiljno sjedneš i razgovaraš. I svi traže pilot, a za snimit pilot treba hrpa novca”, priča. Propao je, priznaje, kao i većina kolega. Mito, tvrdi, nije nikome platio, a mnogi su ga tražili, i na javnoj i na privatnoj televiziji.

Otvorena pitanja

“Da, tražili su...” priznaje.

Svjedočio je i u Državnom odvjetništvu. Blizak susret na tu temu imao je i sa Sinišom Svilanom.

“Nije me pitao direktno, nitko ne pita direktno”, objašnjava strategiju kojom su se služili televizijski moćnici kako bi za posao za koji primaju plaću od nezavisnih producenata iskamčili još novca. Iznosi za neke od njih bili su, doznajemo, općepoznati u tim krugovima, kao da se navode na cjeniku, a i točno se znalo kome se na kojoj televiziji treba obratiti, odnosno tko što može srediti. “Nitko ne pita otvoreno. Sve je to u nekom uličnom žargonu, kao neki kamatar. Na kakti prijateljsku foru: ‘Mi ćemo sve to skupa, ja ću nas malo pogurat, dodat nešto love, a ti ćeš mi poslije vratit, skupa ćemo mi to, samo da ja to proguram, dogovorim, napravimo ugovor, a poslije ćeš ti meni vratit...’” opisuje mi sugovornik.

I dok su HRT i Nova TV, očito, u tome predvodili, RTL je nakon nekih propusta i prenapuhanih troškovnika nezavisnih producenata, doznajemo, uveo strožu kontrolu.

“Ali najveća korupcija vladala je, a prisutna je i danas, na HRT-u. Tamo curi na sve strane, kao ementaler prepun rupa”,opisuje mi slikovito bivši nezavisni producent. Danas ga bivši suradnici ganjaju za novce, tuže ga, a kad ih sretne, smrzne se. Platio bi ih, kaže, da ima. Novca nije imao ni kad je kretao.

“Da bi krenuo, moraš podići kredit, a i kad dobiješ posao, stalno si u dugu. Televizijska produkcija je skup biznis. Za postaviti scenu treba već od 200 do 300 tisuća kuna. A dogodi li se da jedan projekt propadne, drugi ne uspije, u problemima si. Meni se dogodilo da se promijenila urednička garnitura na televiziji s kojom sam imao dogovor, točnije HRT-u. I moji projekti preko noći su završili smeću”, prisjeća se.

U dugovima je završio i izlet u nezavisnu produkciju producenta s Nove TV. Više se nikad, kaže, ne bi u Hrvatskoj upustio u takav projekt.

“Bili smo mladi, kreativni”, priča mi dok sjedimo u blizini televizije.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg