STRUČNJAK ZA EUROPSKU TRANZICIJU

Zoltán Pogátsa: Istok je želio kartu za društvo bogatih, a na kraju je postao europski Meksiko

 Davor Pongračić/CROPIX

Bio je znanstveni turist više od sedam godina - tako ga je opisala njegova prijateljica s kojom smo putovali prema Budimpešti. Danas je profesor na Sveučilištu zapadne Mađarske u Sopronu i jedan od najboljih stručnjaka za europsku tranziciju. I veliki euroskeptik, iako ne bi Mađarsku gurao iz Unije, niti ikada više zatvarao granice ljudima. - Mađari su, kao i Hrvati, predugo idealizirali sliku o Zapadu i o Europskoj Uniji - kaže. - Mađari možda i više jer im je uvijek bilo lošije. Nerviraju nas naši političari, nerviraju nas korupcija, lopovluk, očekivali smo da će nas EU spasiti. A zapravo smo se sretno pridružili sistemu koji je jednako korumpiran i disfunkcionalan - zaključuje Zoltán Pogátsa. Puno putuje. - Znanje je roba koju ljudi žele kupovati, a ja imam što prodati - kaže. Za razliku od većine Mađara, govori više jezika, što mu pomaže u poslu putujućeg znanstvenika. Mađari, kaže, zbog svoje jezične orijentiranosti i nemobilnosti i Schengen, vjerojatno najbolje što im je donijela Europska Unija, smatraju povlasticom bogatih. Većina njih od slobode kretanja nema ništa.

Gdje biste smjestili sebe, u koji politički pretinac?

- Ne smatram se ni lijevim ni desnim. Pokušavam biti objektivan, ne pripadam nijednoj od danas aktivnih političkih grupa u Mađarskoj.

Poduprli ste zelene i njihovu pripremu velikih demonstracija u siječnju.

- Jesam, ali i prema njima sam također često kritičan. Vjerujem ipak da se kod njih danas okupila najbolja grupa mozgova, da privlače mnogo pametnih ljudi, ali istodobno mislim i da su vrlo mladi i vrlo neiskusni, nisu uspjeli dovoljno artikulirati svoje stavove... Od četiri današnje aktivne stranke, mislim da se kod njih okupio najsnažniji intelektualni kapacitet.

Uništili sve male igrače

U nedavnom intervjuu za ljubljanski Dnevnik rekli ste da Mađarska zapravo nikada nije dovršila tranziciju, da se jednostavno odrekla vlastite ekonomije.

- To je bila naša tranzicija. Ne bih rekao da se ona nije nikada dogodila, ali dogodila se na pogrešan način. Otišli smo u krivom smjeru. Bili smo društvo državnog socijalizma i državne socijalističke ekonomije i umjesto vlastitog, odabrali smo second-hand kapitalizam. Uvezli smo multinacionalke i dozvolili im da preuzmu sve velike državne tvrtke. To je različito od onoga što su radile Slovenija i Hrvatska. U Sloveniji su se odlučili za zaštitu domaćih poduzeća, zadržali su velik dio njih u državnom vlasništvu. U Hrvatskoj je Tuđman privatizirao nacionalnu ekonomiju tako da je kompanije predao u ruke pedesetak obitelji. Mađari su krenuli u privatizaciju kasnih osamdesetih i širom su otvorili vrata austrijskim i njemačkim kompanijama, svakome tko je htio kupovati po Mađarskoj. Ali, nisu imali dovoljno povjerenja u domaće poslovne ljude da im dopuste makar da pokušaju preuzeti i voditi te kompanije.

Mislite da to nije bio dobar model?

- U početku se činio fantastičnim. Stope rasta bile su vrtoglave. Ali, taj se rast temeljio na rekonstrukciji. Kad imate ekonomiju koja je izašla iz socijalizma razrušena i kad u nju brzo dovedete izravna strana ulaganja, naravno da ćete imati goleme stope rasta, veće od 5 ili 6 posto. To se nije dogodilo samo u Mađarskoj. Identičan je proces prošla i Slovačka nakon Mečiara, Bugarska... I svi su bili oduševljeni. Našli smo se na čelu liste tranzicijskih zvijezda. Europska Unija govorila je da radimo dobru stvar, Europska banka (EBRD) smatrala je da je to dobro, MMF je govorio da je to dobro i, naravno, sve zapadne multinacionalke bile su vrlo sretne što su mogle doći u Mađarsku koja je tada bila vrlo susretljiva i prijateljska prema investicijama. Istodobno, Tuđman je bio zatvorio hrvatsku ekonomiju, Klaus češku, Mečiar slovačku... Mađarska im je u tom kontekstu bila svijetla točka. A onda se oko 2004. dogodio preokret. Izgubili smo ritam rasta jer rekonstrukcija je bila završena, počeli su skandali s korupcijom, otkrili smo da nam je situacija sa zapošljavanjem izuzetno loša, nastavili smo s fiskalnim deficitima, jer zbog visoke stope nezaposlenih nije bilo dovoljno poreznih obveznika koji bi punili proračun... Sve nam se to dogodilo u jednom trenutku. Odjednom je svima postalo jasno da Mađarska i nije fantastična priča.

Što sada? Ne možete vratiti film unatrag.

- To je problem. Kao u starom hitu Eaglesa ‘Hotel California’, gdje se možete prijaviti na recepciji, ali se nikada više ne možete odjaviti. Ne možete otići. Doveli smo se u situaciju da nema novih stranih investicija. Da smo privatizirali sve što se moglo privatizirati i to ne možemo ponovo nacionalizirati. Preostaje nam jedino da krenemo sami, opet, od nule. Sada moramo promovirati mala i srednja poduzeća, zapravo - moramo promovirati mađarski dio tog najdragocjenijeg dijela ekonomije. Istodobno bilo bi smrtonosno da strane investitore preplašimo toliko da odu iz Mađarske.

U svojoj kritici nove Europe zaključili ste da su gotovo sve zemlje, čak i sam EU, prošle niz propalih projekata.

- U početku su svi pokušavali razviti vlastite ekonomije ( Klaus, Mečiar, Tuđman...). Od svih samo Sloveniju vidim kao uspješnu zemlju. Hrvatska visi negdje na rubu. Mislim da će se ulazak u EU za Hrvatsku pokazati kao katastrofa. Imat ćete odjednom mnošto stranih investitora i nikakvu regulativu da ih zauzdate.

Nije li to ono što hoćemo?

- Jest, ali to za vas neće dobro završiti. Dobar primjer za to u Hrvatskoj je Konzum, čiji je vlasnk kod Vlade dosad uspješno lobirao da nijedan veliki strani lanac ne uđe u Hrvatsku. Mi smo se u Mađarskoj otvorili odmah svima. I došli su. Svi. I Tesco, i Ocean, i Metro... svi s dugog popisa njemačkih i btritanskih lanaca supermarketa. Oni su potpuno zatrli male trgovce u Mađarskoj. Ubili su mađarsku poljoprivredu. I dok Hrvati danas još kupuju od malih i srednjih poduzeća, imate male tržnice, buregdžinice, male lokalne trgovine koje zapošljavaju i zadržavaju koliku-toliku potražnju za lokalnim poljoprivrednim proizvodima, mi smo u Mađarskoj sve to jednostavno ubili. Nemamo više ni malih trgovaca ni poljoprivrede.

Oduševljeni imitatori

Kako mislite da nemate poljoprivredu? Hrvati su godinama putovali preko granice i kupovali mađarsku hranu jer je bila jeftinija nego domaća.

- Naša je poljoprivreda danas vrlo mala i potpuno nekonkurentna. Ako ste prodavač ukiseljenih krastavaca, ne možete opskrbljivati Tesco, koji ima neizmjernu snagu da ruši cijene ponekad i ispod ruba izdrživosti. Umjesto da prodajemo dobar domaći kruh po malim pekarnicama diljem zemlje, mi kupujemo loše industrijsko pecivo u Tescu. Ali, to se nije dogodilo samo Mađarskoj, nakon 1997. to se dogodilo Češkoj, Slovačkoj, Bugarskoj, Rumunjskoj... svim zemljama koje su krenule oduševljeno kopirati mađarski tranzicijski model. I sve te zemlje prošle su kratka razdoblja kada ih se proglašavalo ‘zvijezdama tranzicije’, a onda su se urušile.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 01:46