‘Naše greške bile su šokantne. Bili smo traljavi, predobro smo živjeli i trošili na gluposti!’

Jesi li primijetila da je u posljednjih nekoliko mjeseci u Cityu vrlo, vrlo tiho?”, pita me David, ugledni londonski hedge fund manager. Gledam oko sebe, tišina nije nešto što mogu vezati uz financijsko središte Londona koje je žila kucavica kapitala i rizika, vječne vreve i nemirne atmosfere iščekivanja. Nalazimo se na terasi restorana brze hrane Pret-a-Manger. Doba ručka je i skupine turista i bankara jedu sendviče i salate s pogledom na katedralu svetog Pavla, jedne od najvećih sakralnih građevina u Europi, ironično smještene usred drugačije vrste hramova s čijih se ravnih krovova svjetlucaju nazivi Deutsche Bank, HSBC, JP Morgan, Goldman Sachs. “Tiho je zato što je pohlepa veća nego ikad. Zatišje pred oluju. Ništa se nije promijenilo. Isti frajeri koji su donjeli do sloma financijske konstrukcije svijeta i dalje upravljaju. Pravila su ista ‡ ili njihov izostanak.”, govori.

Davidove riječi pokazat će se proročanskima. Samo dan kasnije naslovnice svijeta udarit će vijest o neočekivanom gubitku američkog investicijskog diva JP Morgan u iznosu od dvije milijarde dolara s tendencijom znatnog porasta. Vijest o problemima najveće američke banke uzburkala je financijska žarišta s obje strane Atlantika. Po njenoj objavi vrijednosti dionica JP Morgana pale su za 9,3%, a, iako u manjoj mjeri, uslijedio je pad ostalih kao što su Goldman Sachs, Citigroup, Bank of America, Barclays i Deutsche Bank.

Financijski debakl

“Radi se o šokantnim greškama. One su samoinicijativne i to nije način na koji želimo voditi biznis.”, rekao je predsjednik uprave banke Jamie Dimon koji je kao uzrok katastrofalnih gubitaka naveo “greške, traljavost i lošu prosudbu”. Brzinom zvuka londonskim Cityem i njujorškim Wall Streetom proširila se vijest o izglednom uzroku financijskog debakla. Njegovo ime je Bruno Michel Iksil, u financijskim krugovima poznatiji kao “londonski kit” zbog veličine rizika koje je preuzimao ili Voldermort, nadimak koji je dobio po liku iz Harry Pottera, toliko opasnom da se nitko u romanu ne usuđuje izgovoriti njegovo ime.

Ipak, Iksilovo ime početkom mjeseca izgovorio je novinar Wall Street Journala, uz komentar: “U prošlih nekoliko tjedana hedge fondovi i ostali investitori ostaju zbunjeni zbog neobičnih kretanja u nekim kreditnim tržištima i bruje o identitetu rastrošnog brokera prozvanog londonskim kitom.” Iksil, “neprimijetni Francuz” koji rijetko nosi kravatu, iz Pariza u svoj londonski ured putuje svaki radni dan, osim petkom kada radi od kuće. Iksil je do nedavno bio zvijezda središnjeg investicijskog ureda JP Morgana, takozvanog CIO (Chief Investment Office) kojemu je, procjenjuje se, donosio po sto milijuna dolara godišnje.

Njegove aktivnosti na tržištu bile su svojstvenije hedge fondu nego banci, s izrazito riskantnim ulaganjima. Govori se da je njegova prisutnost bila vidljiva svugdje, pri čemu je donosio promjene na tržišnim kretanjima.

Njegov je posao bio zarađivati na rizicima u koje je banka ulazila. Prošloga ljeta upravljao je dugovanjima američkih tvrtki, predviđajući njihovu solventnost kroz osiguranja, takozvana credit default swaps. Ukoliko bi tvrtke propadale, JP Morgan morao bi isplatiti. No, dok god su se održavale na tržištu, banka je dobivala premije na osiguranje.

Kriza eurozone

Strategija je bila povoljna dok god su vijesti o američkoj ekonomiji bile povoljne tijekom prošle i početkom ove godine. Londonski Kit se ohrabrio i ugovarao sve više i više poslova. Razina pozicija uskoro je počela stvarati probleme, što su uskoro prepoznali hedge fondovi i iskoristili u svoju korist. Kako je kriza eurozone rasla, raslo je i nepovjerenje u globalnu ekonomiju. Ikselov rizični indeks investicija okrenuo se protiv JP Morgana. Nije radio ilegalno, ali je plesao po oštrici, što je bilo prihvatljivo do trenutka kada je krajem prošloga mjeseca predsjedniku uprave JP Morgana Jamesu Dimonu predan sažetak izvještaja aktivnosti i analiza gubitaka. Dimon je redovite sastanake sa svojim čelnim ljudima zaključivao u pozitivnom tonu, nakon što bi rezultati poslovanja investicijskog odjela banke CIO redovito pokazivali pozitivne rezultate. Ipak, nakon što je pročitao članak o hrabrim potezima svojeg zaposlenika u Londonu, Dimon je njegove poteze stavio na agendu idućeg sastanaka. Insajderi tvrde da je Dimon znao za goleme iznose s kojima je banka špekulirala na tržištu, ali ne i za kompleksne matrice koje su, u slučaju krive procjene, upućivale na katastrofu.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg