Kad je nedavno 47-godišnji američki glumac James Van Der Beek, otac šestero djece, najpoznatiji po ulozi u tinejdžerskoj seriji "Dawson‘s Creek", na Instagramu objavio da se bori s rakom debelog crijeva, bila je to još jedna potvrda da se ta zloćudna bolest sve češće pojavljuje kod osoba mlađe životne dobi.
Rak debelog i završnog crijeva (kolorektalni rak) treće je po redu sijelo raka u svijetu, nakon raka dojke i raka pluća. Prema procjenama Svjetske organizacije za istraživanje raka, godišnje od njega oboli gotovo dva milijuna ljudi, a umre 0,95 milijuna.
Više od polovice slučajeva događa se u razvijenijim regijama svijeta, a premda je kod bolesnika s karcinomom debelog i završenog crijeva njih 80 posto starije od 60 godina života u vrijeme dijagnoze, posljednjih godina se bilježi značajan porast u mlađih ljudi.
Brojni rizici
Rak debelog i završnog crijeva najučestalija je zloćudna bolest u Hrvatskoj. Godišnje prosječno oboli oko 3600 osoba, od čega oko 60 posto muškaraca. Češći je kod osoba starije životne dobi, međutim skoro petina oboljelih je mlađa od 60 godina.
Stručnjaci pokušavaju otkriti zbog čega je došlo do velikog porasta broja oboljelih od kolorektalnog raka među mlađim ljudima. Tijekom posljednjeg desetljeća i dr. Maria Abreu, gastoenterologinja iz Miamija, brojnim je mladim osobama dijagnosticirala rak debelog crijeva, koji se prije smatrao bolešću starije životne dobi.
Za obolijevanje od ove zloćudne bolesti već dulje vrijeme se okrivljuje pretilost, sjedilački način života i ultraprerađenu hranu, konzumaciju alkohola i pušenje, ali dr. Abreu smatra da za sve veći broj oboljelih među mladim ljudima postoje i drugi razlozi, piše Daily Mail. Dr. Abreu, koja je predsjednica Američke gastroenterološke udruge, vjeruje da bi neki aditivi u hrani mogli biti uzrok američke krize raka debelog crijeva.
Prvi je visokofruktozni kukuruzni sirup, tekući zaslađivač uobičajen u SAD-u, ali prema nekim podacima ima ga u 75 posto hrane i pića koju kupujemo. Koristi se kao zamjena za obični šećer jer je značajno jeftiniji i 20 puta slađi te se smatra jednim od glavnih krivaca za pretilost, dijabetes i masnu jetru.
Kukuruzni sirup i emulgatori
Visokofruktozni kukuruzni sirup obično se povezuje s junk food, brzom hranom, poput gaziranih napitaka i deserta, različitih grickalica itd., ali ima ga i u „zdravijoj” hrani poput preljeva za salate, zobenih kaša, voćnih sokova, kruha i žitarica. Taj sirup pojavio se u SAD-u 70-ih godina prošlog stoljeća kako bi se stabilizirale cijene hrane.
Tadašnji predsjednik Richard Nixon odobrio je subvencioniranje proizvodnje kukuruza kako bi ga farmeri što više uzgajali, a viškovi su doveli do razvitka visokofruktoznog kukuruznog sirupa, koji je postao jeftiniji za proizvodnju od šećera i na koncu je završio praktički u svemu.
Dr. Abreu upire prstom i u emulgatore, koji se upotrebljavaju kako bi hrani dali kremastu strukturu, a mogu se naći i u jogurtima sa smanjenim udjelom masnoće, sirevima, maslacu od kikirikija... Neka nova istraživanja krivnju prebacuju i na prerađena ulja sjemenki, koja se nalaze u začinima, preljevima za salate, mariniranom mesu, humusu, nekim čipsevima...
Ta ulja, a uključuju suncokretovo, ulje kanole, kukuruza i sjemenki grožđa, postala su popularna u SAD-u nakon Drugog svjetskog rata zbog poljoprivrednih prednosti, a prema procjenama, prosječni Amerikanac ih godišnje konzumira blizu 50 litara. Dr. Abreu kaže kako problematični sastojci razaraju mikrobiom, mrežu zdravih bakterija u našem probavnom sustavu. Kad se ošteti taj delikatni ekosistem, smanjuje se naša mogućnost zaštite probavnog sustava od patogena koji iritiraju stanice i izazivaju upale.
Porast oboljelih i kod djece
Tijekom vremena te upale mogu dovesti do stvaranja predkancerogenih stanica i vode do njihova brzog umnožavanja, procesa zvanog proliferacija. Kronične upale mogu dovesti i do upalnih stanja crijeva poput Crohnove bolesti i ulceroznog kolitisa, za koje dr. Abreu kaže da značajno povećavaju rizik od raka debelog crijeva.
Ona kaže kako početak upotrebe visokofruktoznog kukuruznog sirupa i emulgatora 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća može objasniti zašto toliko osoba u četrdesetim godinama života obolijeva od raka debelog crijeva. Američki podaci pokazuju da broj oboljelih među mlađima od 50 godina raste po godišnjoj stopi od dva posto od početka ovog tisućljeća.
Znanstvenici sa Sveučilišta Missouri-Kansas City proučavali su podatke o broju oboljelih među osobama od 10 do 44 godine tijekom protekla dva desetljeća i vidjeli da broj novih slučajeva raste u svim dobnim skupinama. Čak 500 posto povećan je broj oboljelih među djecom od 10 do 14 godina i 333 posto među tinejdžerima u dobi od 15 do 19 godina. Među onima u dobi od 30 do 34 godine porast je 71 posto, a među onima između 35 i 39 godina 58 posto.
Dr. Abreu smatra da se to može pripisati dodavanju emulgatora jer je to jedna od stvari koje su se dramatično promijenile u opskrbi hranom. Istraživanje provedeno 2021. na miševima starima šest tjedana, što odgovara ljudskoj tinejdžerskoj dobi, kojima se davala hrana s velikim udjelom visokofruktoznog kukuruznog sirupa, pokazalo je da je to značajno promijenilo njihov mikrobiom.
Bez dodanih okusa i šećera
Što se tiče emulgatora, istraživanje iz 2022. godine pokazalo je da, kad su miševi konzumirali hranu s velikim udjelom emulgatora, njihovo potomstvo imalo je oštećenja crijevne sluznice, što je dovelo do upala. Dr. Abreu naglašava da mikrobiom kod djece nije tako raznolik i stabilan kao kod odraslih osoba, pa dodaci poput emulgatora i visokofruktoznog kukuruznog sirupa mogu na njih imati veći utjecaj nego na odrasle.
Kako bi se smanjila konzumacija obaju aditiva, dr. Abreu roditeljima preporučuje da svojim mališanima ne daju hranu s pojačivačima okusa i dodanim šećerima te da umjesto toga, ako je potrebno, dodaju zaslađivač ili neki okus kod kuće.
Za primjer navodi grčki tip jogurta, bogat probioticima, koji pomažu regulaciji mikrobioma, njegove vrste s različitim okusima mogu biti zaslađene visokofruktoznim kukuruznim sirupom. Zbog toga preporučuje konzumaciju običnog, nezaslađenog jogurta kojemu sami možete dodati med, granolu i voće kako bi bio ukusniji. Čak i ako mu dodate žlicu šećera, još uvijek će imati manje šećera nego što je dodano u varijante različitih okusa, kaže dr. Abreu.
No, neki drugi stručnjaci nisu sasvim sigurni da su spominjani dodaci loši za nas. Premda visokofruktozni kukuruzni sirup nema poznatih zdravstvenih koristi, neki tvrde kako ona nema štetnih učinaka na naše zdravlje ukoliko je ostatak naše prehrane izbalansiran.
Neki stručnjaci kažu kako je stvar složenija i sugeriraju da se povećanje broja slučajeva raka debelog crijeva kod mlađih ljudi može pripisati manjku vlakana, koja pomažu regulaciji probave, te visokom udjelu prerađenog i crvenog mesa u prehrani, a novija istraživanja sugeriraju i da krivnja leži u mikroplastici.
Ali SAD nije jedina zemlja koja se suočava s problemom sve većeg broja mlađih ljudi kojima se dijagnosticira rak debelog i završnog crijeva, slična je situacija u Velikoj Britaniji gdje je broj oboljelih mlađih od 50 godina povećan 50 posto tijekom posljednjih 30 godina.
Pravilna prehrana i aktivnost
I u Hrvatskoj je u posljednjih 20 godina učestalog kolorektalnog karcinoma povećana za 50 posto u dobnim skupinama od 20 do 45 godina, a pravilna prehrana bogata vlaknima, integralnim žitaricama, mahunarkama, voćem i povrćem, kao i veća fizička aktivnost mogu značajno smanjiti rizik.
Osim toga, ukoliko se primijete bilo kakve promjene poput češćeg pražnjenja crijeva, osjećaja da se crijeva ne prazne u potpunosti, promjene oblika ili konzistencije stolice, nelagode u trbuhu te rektalnog krvarenja, treba se javiti liječniku i ne odlagati pregled i pretrage misleći da je uzrok nešto drugo.
Svjetska zdravstvena organizacija predviđa da će broj novooboljelih od raka debelog crijeva u svijetu porasti sa 19,3 milijuna u 2020. na 30,2 milijuna godišnje u 2040. godini, dok će broj umrlih porasti sa deset na 16,3 milijuna godišnje.
S obzirom da smo upravo ušli u 2025. godinu, a na početku svake godine skloni smo donošenju različitih odluka od kojih prilično brzo odustajemo, možda bi se trebali odlučiti za promjene u načinu prehrane i većoj fizičkoj aktivnosti kako bismo smanjili vlastiti rizik od obolijevanja od raka debelog crijeva.
Komentari
0