U današnjim je danima Nitko čak i najpopularniji političar u Hrvatskoj, no o tome ovdje nećemo jer se ne uklapa u temu ovog teksta.
Problem u komunikaciji
Pokušajte se samo sjetiti koliko ste puta u razgovorima zazvali njihova imena;
„Pa dobro, draga, što ti je danas?“
„Ništa!“
„Ne bih rekao. Tko te naljutio? Možda ja“
„Ma ne, Nitko! Sve je ok.“
Ova dva lika u svakoj vezi imaju po jednog svog blizanca koji muti vodi i negira stvari koje su na površini. Oni djeluju iz sjene i upravljaju onime što se u vezi događa na površini, s onim situacijama koje su nam vidljive.
Nerijetko mi se dogodilo da mi u ured dođe par koji se žali na neki problem u međusobnoj komunikaciji.
Na moje pitanje što im se čini da su oni unijeli u taj partnerski odnos i je li to što su unijeli ima kakve s postojećom situacijom, slijedio bi odgovor:
„Ne znam što se dogodilo. Vjerujte mi, ja nisam učinio Ništa!“
U ovom se odgovoru, zapravo, krije povijest bolesti mnogih nekvalitetnih odnosa. Ne čineći Ništa ne stvaramo nikakvu vrijednost u partnerskom odnosu već se isključujemo iz istog. Kada niti jedno od partnera ne čini Ništa, u vezi ostaje Nitko. Prostor između dvije osobe pust je i neplodan. Nitko je zauzeo područje i ima ga namjeru kontrolirati. U igru se uključuju i očekivanja od drugoga da napravi prvi korak u napušteni i neplodni prostor. Mi to ne možemo jer nismo krivi. Pa, zaboga, nismo napravili Ništa!
Obrambeno ponašanje
Šalu na stranu, znamo da ne postoji Ništa, niti može postojati Nitko u partnerskom odnosu. Ono što postoji u praznom prostoru između dvoje ljudi u vezi jesmo mi sami koji tako stojimo sasvim nesvjesni da trebamo i možemo učiniti Nešto. Ako imamo ideju kako je dovoljno biti u blizini partnerice i tamo samo stajati misleći da je to sasvim dovoljno da bude Nešto - varamo se.
U teorijskoj podlozi ljudske komunikacije možemo naći podatak kako je i obrambeno ponašanje pokušaj da se napravi kontakt - mjesto susreta.
Svakako ne mislim da je obrambeni stav kvalitetan, no bolji je od toga da uradimo Ništa. Nakon obrambenog stava barem može doći do reakcije i početka dijaloga. Dijalog je, složit ćete se sa mnom, dobar put do popunjavanja praznog prostora između partnera. Dijalog vodi do kontakta i osjećaja da živimo u paru.
Ok, možda je ovaj proces napisan plastično i previdio sam u njemu mnoga mjesta prijepora koja se mogu desiti na putu. No, upitajte se, kamo vodi situacija u kojoj je glavni argument za obranu naše pozicije taj da nismo napravili Ništa? Ako je prava ljubav, kako kažu mudri ljudi, energija koju šaljemo prema drugome i ne tražimo nužno povrat iste, onda je bol slati prema drugome Ništa i očekivati ljubav zauzvrat.
Nitko i Ništa, ustanovili smo to, ne postoje i ne mogu stajati umjesto nas ili pored nas u životu. Možemo se praviti kako nas ne interesiraju potrebe i stavovi osobe za koju tvrdimo kako smo je nekada voljeli.
Možemo se čak ponašati kako je ne vidimo dok gledamo u njenom pravcu i ljutiti se na našu poziciju do mile volje. Možemo, usprkos svemu tome, misliti kako volimo tu osobu. No tu je zamka. Naime, misliti kako volimo osobu s kojom dijelimo život, a činimo Ništa nije ljubav, to je samo misao o tome što bi ljubav mogla biti. Ono što možemo je riskirati i napraviti Nešto, možda korak u prostor koji dijelimo s partnericom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....