Kad sam prošli put susrela Mariju Butković, nadala sam se da entuzijazam i samouvjerenost te mlade, razgovorljive i energične Riječanke neće ishlapiti pred izazovima zahtjevnog Londona. Marija je, naime, ostavila sjajan posao pravnice u uredu jednog javnog bilježnika u Rijeci i krenula za tadašnjim dečkom Svenom u London gdje ju nije čekao ni dogovoreni posao ni plan kako ga pronaći. Jedino što je bilo sigurno jest da se želi okušati u svijetu start-upa s kojim je godinama koketirala u Hrvatskoj.
Tech city
"London je fascinantan!" tada mi je rekla, uglavnom se referirajući na "svoj" London, odnosno Tech City, središte IT industrije i njezinih začetaka, takozvanih startup-tvrtki. U međuvremenu, samo dvije godine kasnije, Marija je jednako entuzijastična i samouvjerena, a danas za to ima i dodatne razloge. U međuvremenu je Sven postao njezin suprug, a ona suvlasnica planetarno popularnog projekta Kisha, odnosno prvog pametnog kišobrana na svijetu zbog čijeg je uspjeha bila u timu najuspješnijih domaćih startup-projekata s čijim se inicijatorima, u zgradi medijskog giganta Bloomberga, susrela predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović tijekom nedavnog posjeta Londonu.
Kisha je najpametniji kišobran na svijetu. Gotovo je nemoguće izgubiti ga, jer vam aplikacija na smartphoneu javlja da ste ga ostavili. Aplikacija sadrži i ugrađenu vremensku prognozu i javlja vam treba li vam Kisha. Ako niste sigurni gdje ste ostavili kišobran, aplikacija vam javlja poziciju na karti gdje se Kisha nalazi. Uz to, kišobran izgleda vrlo cool, osobito onaj s uzorkom leoparda i crvenim detaljima. Marija ne skriva zadovoljstvo uspjehom projekta.
"Kisha je trenutno u sljedećoj fazi razvoja, a to je otvaranje poslovanja s veletrgovcima i trgovinama. Naime, do sada smo kišobran prodavali uglavnom preko web shopa, ali 2016. bila je godina znatno veće prodaje kišobrana nego prošla, budući da smo već u lipnju dosegli prodaju iz cijele protekle godine. Do sada smo sklopili ugovore s distributerima u Hong Kongu, Njemačkoj, Americi, Irskoj i Italiji, a plan za 2017. je daljnje širenje prodajnih kanala i lansiranje nove kolekcije kišobrana", kaže Marija Butković.
Gdje su žene?
No tog kišnog dana u Londonu, kada sam zaboravila kišobran kod kuće jer nije Kisha pa me nije podsjetio da ga ponesem, ne nalazimo se kako bismo govorili o njezinim prošlim uspjesima. S Marijom razgovaram netom nakon sudjelovanja na konferenciji koja okuplja žene u tehnologiji, što je nova sfera interesa 33-godišnje Riječanke. Naime, kad je u prosincu 2014. s kolegama lansirala Kishu, shvatila je da u svijetu tehnologije nema puno žena.
"To je osobito slučaj u svijetu takozvane wearables (nosive) tehnologije, odnosno interneta stvari koji obuhvaća fitness trackere kao što su Fitbit, pametne satove kao što je iWatch i slično. Sve su to stvari koje uglavnom dizajniraju muškarci za muškarce i većinu tih svari prosječna žena jednostavno ne bi koristila. To me potaknulo na razmišljanje o tome kako je nužno stvoriti zajednicu žena u ovim industrijama."
Rezultat je Women of Wearables, startup-projekt koji je pokrenula proljetos sa svojom partnericom Michelle Hua, također vlasnicom startup-projekta Made With Glove, pametne rukavice za žene koje se same zagrijavaju kad su temperature niske. Women of Wearables je platforma koja okuplja dizajnerice, inženjerke, znanstvenice i sve žene koje uviđaju da mogu pronaći ulogu u industrijama vezanima uz tehnologiju, neovisno o tome imaju li iskustva u svijetu tehnologije.
I ona se u tom svijetu našla slučajno. Vjeruje da je tehnologija nju pronašla. "Sve je krenulo postupno i gotovo slučajno kada sam 2013. postala mentorica u startup-inkubatoru u Rijeci gdje sam pomagala startupovima oko pravnih pitanja vezanih uz osnivanje tvrtke, osnivačkih udjela, intelektualnog vlasništva i slično", govori.
Kada je Sven u Londonu dobio posao u jednoj od vodećih tehnoloških kompanija Akamai, odlučila ga je slijediti i sama se okušati kao poduzetnica u svijetu startupa. Iako je njene iskustvo žene u zasad pretežno muškom svijetu tehnologije dobro, tvrdi da su žene obeshrabrene svijetom tehnologije. "Žene misle da su tehnološke znanosti teške i da ih je nemoguće savladati. Ili, još gore, da su muškarci puno bolji od nas u tome. Ženama je i dalje prirodnije studirati i karijeru graditi u društvenim znanostima, a i samo društvo je tako posloženo da se tehnologija još poistovjećuje s muškim spolom."
Osim toga, raširena je predrasuda da je svijet tehnologije rezerviran isključivo za ljude koji se njome izravno bave. "To uopće nije točno. Osobno ne znam kodirati, kao ni mnoge druge žene koje poznajem, a opet smo svoje mjesto našle u svijetu tehnologije u ulogama kao što su voditelj poslovanja i organizacije, business architect, projektni menadžer, marketingaš i sl. U zajednici žena Women of Wearables okupljam zaista različite profile žena i znatan broj njih također nema programerska znanja."
Cilj projekta je, tvrdi, povezivanje i podržavanje žena u svijetu tehnologije te poticanje da karijeru započnu ili jednostavno preusmjere u tehnologiju. "U našoj zajednici imamo žene iz Indije, Kine, Kanade, Amerike, niza europskih zemalja, što je Michelle i meni važnije nego ikakav novac investitora. Kad imate zajednicu koja vas prati, imate sve. Tada ste automatski zanimljiviji i onima koji imaju novac."
Slabije plaćene
Poseban je naglasak projekta na djevojčice u dobi od 11 do 15 godina koje nastoje zainteresirati za takozvane STEM znanosti (science, technology, engineering and mathematics), odnosno znanost, tehnologiju, inženjerstvo i metematiku. "Ženama realno jest teže u svijetu tehnologije i biznisa, ali stvari polako idu na bolje. Više nas je, iako je problem razlike u plaćama žena i muškaraca još primjetan. U Velikoj Britaniji žene su i dalje oko pet tisuća funti godišnje manje plaćene nego muškarci, što za cijelog životnog vijeka iznosi više od 200.000 funti. Niz je razloga za to: manje žena studira tehničke znanosti, u trenutku kada trebaju doseći više ili seniorske pozicije, žene odlaze na porodiljni dopust, a kad se vrate, nerijetko se više nemaju kamo vratiti. Situacija nije ništa bolja u Engleskoj nego u Hrvatskoj. Trajanje porodiljnog dopusta u Britaniji je kraće nego u Hrvatskoj, a konkurencija oštrija. Ipak, ako imate vlastiti biznis, onda je nešto lakše, jer onda ne ovisite o poslodavcu, nego isključivo o sebi."
Marija Butković i Michelle Hua
Ključ je u tome, smatra Marija, da se žene ohrabri na poduzimanje koraka u svijet tehnologije. "Ima jedna krasna rečenica koju često govorim: Ne možeš biti ono što ne možeš vidjeti. I dalje nema dovoljno ženskih uzora u svijetu tehnologije, dobrih primjera koji mogu poslužiti kao vodilja ženama koje tek kreću u svijet tehnologije i biznisa. O takvim se ženama ne govori i ne piše dovoljno, a ova šačica koja se redovito spominje po medijima (COO Facebooka Sheryl Sandberg, CEO Yahooa Marissa Mayer i dr.) nikako nije dovoljna. Jedan od načina kako mi u Women of Wearables nastojimo pomoći jest dati im vidljivost kroz intervjue koje objavljujemo, poticanjem da traže pomoć ako je trebaju, mentoriranjem i dijeljenjem iskustava", kaže.
"Žene misle da sve moraju i mogu same i ne traže pomoć u dovoljnoj mjeri, a pogotovo ne traže priznanje za uspješno obavljen posao. Muškarci su tu potpuno drugačiji, oni neće oklijevati kad treba pogurati stvari u vlastitu korist. Promjena počinje od nas samih", govori. Ipak, za uspjeh startupa potrebno je daleko više od samopouzdanja. "Nema recepta za uspjeh startupa, ali postoje neki detalji koji razlikuju uspješan startup od neuspješnog. To su ustrajnost i fokus. Ako niste u stanju razviti posao i bez pomoći investitora ili makar potvrditi da priča drži vodu i da poslovni model funkcionira, onda to nećete moći ni s investicijom. Pouzdano vam mogu reći da su gotovo svi uspješni startupovi prošli kroz iste problem. S investicijom ili bez, svi startupovi kad-tad zapnu i nađu se u mrtvoj zoni. Nema razlike jeste li porijeklom iz Hrvatske, Amerike ili Izraela. Samo fokus i upornost čine razliku između uspješnog i neuspješnog startupa. Tuđi uspjeh djeluje lako kad se gledaju rezultati, ali proces koji je doveo do tih rezultata nerijetko je proces pun discipline i odricanja. Uspjeh preko noći obično dolazi nakon deset godina rada", govori.
Središte razvoja
U Marijinu slučaju presudnu je ulogu imao London. Iako održava poslovne veze s Hrvatskom kroz pisanje za stručne časopise i proizvodnju Kishe u zaprešićkoj tvornici Hrvatski kišobran, britansku prijestolnicu smatra najvažnijom destinacijom za razvoj startupa u Europi.
"Da nisam otišla u London, ne bih sklopila tolika poznanstva, toliko naučila o sebi, svojim sposobnostima, poslovnoj kulturi i načinu rada u različitim nišama. Naime, London je, uz Tel Aviv, najveće europsko središte tehnologije; količina talenta, startupova i velikih kompanija toliko je velika da me i samu nekad iznenadi ta brojnost. Imati priliku raditi s toliko pametnih ljudi, koji u London dolaze iz cijelog svijeta, iz različitih industrija i područja, neprocjenjivo je. Kad iz ove perspektive pogledam unatrag, shvatim koliko sam u dvije godine napredovala, ne samo što se tiče sposobnosti nego i poslovne komunikacije, snalaženja u nepredvidljivim situacijama, projektnom menadžmentu, pregovaranju, prezentiranju sebe i onog što radim", pojašnjava.
"Ponekad se sjetim kako mi je prije pojam bio upoznati nekoga tko radi u Googleu ili nekom velikom investicijskom fondu, a sada gotovo svaki dan ne samo da razgovaram s takvim ljudima nego s njima i radim. To je iskustvo koje ništa ne može zamijeniti i ne bih ga mogla steći u Hrvatskoj."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....