
Premda se gotovo svatko od nas voli pogostiti u fine dining restoranu, neosporna je činjenica kako su pizzerije i roštiljarnice na našim prostorima jednako, ako ne i više popularne. Stoga nije neobično da se na nekim od tih mjesta u gradu treba napraviti rezervacija stola, pa čak i nekoliko dana unaprijed. Dobar primjer je, recimo, Stari Kotač 2 u Medulićevoj ulici u Zagrebu, otvoren u travnju 2023. godine kada smo vam o njemu prvi put i pisali. Ondje smo posljednjih tjedana u nekoliko navrata poželjeli pojesti njihove slasne ćevape punjene sirom došavši na vrata bez rezervacije, pa smo se i gladni i nesretni morali snaći negdje drugdje, jer ni u tjednu, a još manje za vikend - slobodnog stola "za padobrance" nije bilo.
Poučeni tim iskustvima, prošli smo tjedan napravili rezervaciju tri dana ranije. Na naše iznenađenje, ni tada slobodnog stola u samom restoranu više nije bilo iako imaju dvije unutarnje i jednu relativno novu vanjsku salu. Stol smo stoga, premda strepeći od hladnoće, rezervirali na vanjskoj terasi u dvorištu. Kažemo u dvorištu, jer Stari Kotač 2 već neko vrijeme ima i terasu s pet, šest stolova na strani Medulićeve ulice. Taj hladan zimski dan, međutim, očito nije samo nas namamio da se ugrijemo specijalitetima s roštilja. Po dolasku, oko 12:30 sati, lokal je vrvio ljudima. U vanjskoj je sali, koja može primiti do 30 ljudi, također sve bilo puno. Terasa uz cestu bila je popunjena do zadnjeg mjesta, dok su na onoj u dvorištu za svakim stolom koji je bio još prazan bile barem dvije cedulje s prezimenima ljudi koji su napravili rezervaciju.
Grijalice na terasama bile su upaljene, dekice su čekale na stolicama, pa iskustvo ručka na otvorenom za hladnog zimskog dana uopće nije bilo loše. Osim roštilj majstoru, koji je i ovog puta odlično ispekao meso, najveća pohvala ide konobaru koji nas je dočekao, smjestio i u roku 15 minuta na stol donio naručena jela. Ovog puta bili su to juneći ćevapi punjeni sirom (9,50 €), juneća šarena pljeskavica (10,20 €) i šiš ćevapi (8,70 €) s pečenim krumpirom na ploške (3,80 €) i šopskom salatom (4,90 €). Njihove svježe i mirisne, krasno zapečene, a opet mekane lepinje su u cijeni jela. Meso, kako smo spomenuli, ni ovog puta nije razočaralo. Svaki komad pričao je svoju priču - ćevapi su bili sočni, gotovo kremasti zbog sira koji se topio, pljeskavica je uz to imala i taj osvježavajući moment zbog sitno sjeckane svježe paprike, a šiš onu ugodnu ljutinu na momente, što zbog papra, što zbog čili pahuljica.
Za desert, kao i uvijek, poslužena nam je kremšnita - njihov svojevrsni zaštitni znak, jer drugih deserata niti nemaju. Svježa, ne preslatka, kreme bez grudica, bila je sasvim korektna. A kad razmislimo, i ispravan izbor slastice koju će poslužiti na mjestu u koji zalazi sve više turista. Ovdje se naime ne opterećuju širenjem jelovnika koliko traženjem prostora za sve veći broj zainteresiranih gostiju.
S vremenskim odmakom od otvorenja, danas možemo reći kako je ispostava jedne od najpopularnijih zagrebačkih roštiljarnica, koja od 1982. postoji u Prečkom, odradila odličan potez otvorivši lokal u centru grada. A još bolji što ga je proširila. Međutim, "Dosta hrabro od vas!", reći će i vama bez pardona konobar ako se uputite na mjesto visokokvalitetnog bazičnog roštilja bez rezervacije. Stoga, ne radite tu grešku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....