Dino Galvagno u 17 točaka

  • Svoje prvo jelo skuhao sam još kao klinac. Bilo je to fino varivo po receptu iz kuharice, s brkatim tetkom.
  • Nitko nije utjecao na moj izbor zanimanja, sam sam odlučio baviti se kuhanjem. No, činjenica da je moj otac Sicilijanac uvelike je obilježila jela koja su se kuhala u kući.
  • Kao tinejdžer proveo sam jedno polugodište na školovanju u Njemačkoj, a činjenica da je Jugoslavija u to doba bila u socijalizmu, a Njemačka u kapitalizmu, utjecala je na sve sfere života, pa tako i na moje školovanje.
  • Intenzivno, precizno i striktno, praksa u Njemačkoj je bila baš onakva kako joj i priliči. Prošao sam tamo sve pozicije, od patisserie chefa do sous chefa.
  • Nakon srednje ugostiteljske u Virovitici, ponovno sam otišao u Njemačku, prvo u restoran Im Hotel Schiller, u kojem se pripremala njemačka građanska kuhinja. Tamo sam se naučio disciplini, intenzivnom radu i generalno osnovama kuhinje.
  • Ostao sam u Njemačkoj još tri godine i prošao sam gotovo sve vrste restorana, isključivši, naravno, one brze prehrane.
  • Povratak u Hrvatsku je bio OK, Hrvatska je bila i ostala moja domovina, iako sam rođen u Münchenu. Zaposlio sam se ubrzo u sustavu HUP-a. Iskustvo je bilo kakva je bila i zemlja u to vrijeme – tranzicijsko.
  • Zadržao sam se u Hrvatskoj nekoliko godina pa ponovno otišao, ovaj put u Toscanu. Nisam bio toliko razočaran doma, ali otvorile su mi se neke prilike da napredujem kao kuhar i jednostavno sam otišao u okolinu u kojoj sam mogao učiti i brže napredovati.
  • I onda sam se opet vratio. Uslijedio je niz Licitarsko srce, People’s, Sorriso i Placa. A 2008. godine, kad sam se osjetio spremnim ispričati priču na svoj način, otvorio sam Prasca.
  • Zašto baš Prasac? Jer je vrijedna životinja, ruje po zemlji i stalno istražuje. A i nije uštogljeno ime.
  • Nikad nisam požalio što sam otvorio Prasca. Dapače, uskoro otvaram novi restoran, to mi je prilika da predstavim vlastitu viziju hrvatske kuhinje koja korijene vuče iz tradicije, zemlje, zraka i mora.
  • Novo mjesto nikako nije Prasac 2, ovaj prvi će i dalje biti pod mojim nadzorom te usmjeren na bistro ponudu.
  • Bez kvalitetne namirnice dobra kuhinja nije moguća, a moja je filozofija iskoristiti ono najbolje od namirnica koje pružaju hrvatske regije. Najviše volim raditi sa zanemarenim ili zaboravljenim namirnicama. Uvjeren sam da u njima leži veliko gastronomsko bogatstvo.
  • Sudjelovanjem u žiriju Masterchefa htio sam poručiti, kako natjecateljima tako i gledateljima, da je kuhanje aktivnost koja im može mentalno i fizički obogatiti život.
  • Je li mi se svidjelo sudjelovati u Masterchefu? Ovisno o tome jesam li uspio svima prenijeti ono što sam želio.
  • Goste treba poštivati. Nadređene treba poštivati. Podređene treba poštivati. Vođenje restorana je krvav posao, ali ako ga odradiš pravilno, višestruko vraća uloženi trud.
  • Odlučujuće osobine uspješnog šefa su disciplina i želja za stalnim učenjem, nije to za svakoga.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 03:14